Religije su različiti putevi koji vode istom cilju. Zar je važno što idemo različitim putevima, ako postižemo isti cilj? Istina je da ima toliko religija koliko i ljudi…Ako čovjek dosegne srce vlastite religije, dosegao je srce drugih.
Prilikom svojeg govora sudionicima molitvenog doručka, u organizaciji američkog Senata i zastupničkog doma 3. veljače 1994 godine, Majka Tereza ispričala je ovu dirljivu priču:
"…Najneobičnije iskustvo s ljubavlju sam imala kod jedne hinduske obitelji.
U našu je kuću došao jedan gospodin i rekao: ‘Majko Tereza, ima jedna obitelj
koja već jako dugo nema što jesti. Učini nešto.’ Tako, uzela sam nešto riže
i odmah pošla tamo. I ugledala djecu – njihove su oči sjale od gladi. Ne znam
jeste li vi ikada vidjeli glad? Ja sam je se vrlo često nagledala. Pošto sam
majci obitelji dala rižu, ona ju je uzela i izašla iz kuće. Kad se vratila,
upitala sam je: ‘Gdje si bila?’ Dala mi je vrlo jednostavan odgovor: ‘I oni
su također gladni.’
Ono što me silno iznenadilo jest saznanje tko su to ‘oni’? Bila je to jedna
muslimanska obitelj, njihovi susjedi. Te večeri nisam više donijela riže želeći
da oni, muslimani i hindusi, uživaju u radosti dijeljenja.
Ali, tamo su bila ta djeca, zračeći radost, dijeleći radost i mir sa svojom
majkom zbog toga jer je imala ljubavi za davanje sve do bola. I sada vidite
gdje ljubav započinje – u obitelji, u domu.”
Moram priznati da mi se malo zamaglio pogled kad sam pročitao tekst…ostao sam
iskreno ganut…slika koja mi je prolazila umom ostavljala je na mene dojam koji
produhovljuje iznad svega. A onda sam se prisjetio jednog katoličkog seminara
za vjernike laike koji me je lagano bacio u očaj.
Svećenik, franjevac, završio je seminar porukom čija poanta ukazuje na to da
se onima koji su zalutali u druge religije ne piše baš dobro…konkretnije, uopće
im se ne piše dobro….Šteta, kakav peh za nesretnu hinduističku obitelj kojoj
je bog ostao posljednja nada…Njima, čija majka “ima ljubavi za davanje do bola”…njima,
koji “uživaju u radosti dijeljenja”…za njih nema spasa – rezoniram svojim laičkim
katoličkim mozgom.
Ma ne, vjerojatno je tu netko od nas pobrkao lončiće…Mora postojati neki suvisli odgovor koji će mi objasniti da se onaj velečasni na seminaru samo zabunio…Dao sam si stoga malo truda i krenuo u potragu za odgovorom…Poslije dužeg prelistavanja kućne biblioteke, našao sam ga u knjizi predivnog naslova “Svi su ljudi braća”, a u njoj na stranici Hrvatskog proljeća (71) piše: “Religija bi zaista trebala prožimati sve ono što radimo. Ovdje religija ne znači sektaštvo. Ona znači vjerovanje u svijet u kojem vladaju poštenje u moral. Ona nije ništa manje stvarna jer je nevidljiva. Ta religija nadmašuje hinduizam, islam, kršćanstvo, itd. Ona ih ne istiskuje. Ona ih usklađuje i čini ih stvarnim…Religije su različiti putevi koji vode istom cilju. Zar je važno što idemo različitim putevima, ako postižemo isti cilj? Istina je da ima toliko religija koliko i ljudi…Ako čovjek dosegne srce vlastite religije, dosegao je srce drugih.”
Odahnuo sam…Naravno, pa drugačije i ne može biti. E svaka čast onome tko ovako mudro zbori…samo da vidim tko je on!?…Sav ozaren, okrenem naslovnicu knjige da vidim ime autora i kad tamo…ajme meni…Mahatma Gandhi. Dakle, ništa…odgovor ne vrijedi jer nema težinu duhovnog autoriteta, kao uostalom niti cijela knjiga prepuna divnih duhovnih misli. Gandhi je, naime, isto hundus. U stvari bio je hindus, a sad je njegova duša tko zna gdje jer je čovjek za života isto bio pogan…Šteta Gandhi što si bio Mahatma…da si umjesto Mahatma bio fra., sada bi i tvoja i moja duša bile mirne…Ovako, ti si sad po svemu sudeći negdje u gabuli između neba i pakla a ja sam ponovo u bedu jer i dalje nemam odgovor na svoje pitanje…odgovor koji će mi reći da će milostivi bog zažmiriti na “poganska” vjerovanja one siromašne indijske porodice i primiti ih u raj, a ne da će njihove duše završiti onako kako predviđa velečasni.
Tješi me samo nada da je mladi fratar ipak pogrešno shvatio Sveto pismo, stoga ću ja kao potvrdu toga, zamoliti malog Ivana od susjede da on pročita priču Majke Tereze svojoj učiteljicu iz vjeronauka, i neka je pita: Treba li majka te hinduističke obitelji mijenjati svoju religiju?
A možda odgovor zna i netko s foruma virovitica.net?