Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Etika svakodnevnice

Pitanje iz vjeronauka

  Davor Suhan           16.10.2006.         3102 pogleda
Pitanje iz vjeronauka

Religije su različiti putevi koji vode istom cilju. Zar je važno što idemo različitim putevima, ako postižemo isti cilj? Istina je da ima toliko religija koliko i ljudi…Ako čovjek dosegne srce vlastite religije, dosegao je srce drugih.

Prilikom svojeg govora sudionicima molitvenog doručka, u organizaciji američkog Senata i zastupničkog doma 3. veljače 1994 godine, Majka Tereza ispričala je ovu dirljivu priču:

"…Najneobičnije iskustvo s ljubavlju sam imala kod jedne hinduske obitelji. U našu je kuću došao jedan gospodin i rekao: ‘Majko Tereza, ima jedna obitelj koja već jako dugo nema što jesti. Učini nešto.’ Tako, uzela sam nešto riže i odmah pošla tamo. I ugledala djecu – njihove su oči sjale od gladi. Ne znam jeste li vi ikada vidjeli glad? Ja sam je se vrlo često nagledala. Pošto sam majci obitelji dala rižu, ona ju je uzela i izašla iz kuće. Kad se vratila, upitala sam je: ‘Gdje si bila?’ Dala mi je vrlo jednostavan odgovor: ‘I oni su također gladni.’
Ono što me silno iznenadilo jest saznanje tko su to ‘oni’? Bila je to jedna muslimanska obitelj, njihovi susjedi. Te večeri nisam više donijela riže želeći da oni, muslimani i hindusi, uživaju u radosti dijeljenja.
Ali, tamo su bila ta djeca, zračeći radost, dijeleći radost i mir sa svojom majkom zbog toga jer je imala ljubavi za davanje sve do bola. I sada vidite gdje ljubav započinje – u obitelji, u domu.”

Moram priznati da mi se malo zamaglio pogled kad sam pročitao tekst…ostao sam iskreno ganut…slika koja mi je prolazila umom ostavljala je na mene dojam koji produhovljuje iznad svega. A onda sam se prisjetio jednog katoličkog seminara za vjernike laike koji me je lagano bacio u očaj.
Svećenik, franjevac, završio je seminar porukom čija poanta ukazuje na to da se onima koji su zalutali u druge religije ne piše baš dobro…konkretnije, uopće im se ne piše dobro….Šteta, kakav peh za nesretnu hinduističku obitelj kojoj je bog ostao posljednja nada…Njima, čija majka “ima ljubavi za davanje do bola”…njima, koji “uživaju u radosti dijeljenja”…za njih nema spasa – rezoniram svojim laičkim katoličkim mozgom.

Ma ne, vjerojatno je tu netko od nas pobrkao lončiće…Mora postojati neki suvisli odgovor koji će mi objasniti da se onaj velečasni na seminaru samo zabunio…Dao sam si stoga malo truda i krenuo u potragu za odgovorom…Poslije dužeg prelistavanja kućne biblioteke, našao sam ga u knjizi predivnog naslova “Svi su ljudi braća”, a u njoj na stranici Hrvatskog proljeća (71) piše: “Religija bi zaista trebala prožimati sve ono što radimo. Ovdje religija ne znači sektaštvo. Ona znači vjerovanje u svijet u kojem vladaju poštenje u moral. Ona nije ništa manje stvarna jer je nevidljiva. Ta religija nadmašuje hinduizam, islam, kršćanstvo, itd. Ona ih ne istiskuje. Ona ih usklađuje i čini ih stvarnim…Religije su različiti putevi koji vode istom cilju. Zar je važno što idemo različitim putevima, ako postižemo isti cilj? Istina je da ima toliko religija koliko i ljudi…Ako čovjek dosegne srce vlastite religije, dosegao je srce drugih.”

Odahnuo sam…Naravno, pa drugačije i ne može biti. E svaka čast onome tko ovako mudro zbori…samo da vidim tko je on!?…Sav ozaren, okrenem naslovnicu knjige da vidim ime autora i kad tamo…ajme meni…Mahatma Gandhi. Dakle, ništa…odgovor ne vrijedi jer nema težinu duhovnog autoriteta, kao uostalom niti cijela knjiga prepuna divnih duhovnih misli. Gandhi je, naime, isto hundus. U stvari bio je hindus, a sad je njegova duša tko zna gdje jer je čovjek za života isto bio pogan…Šteta Gandhi što si bio Mahatma…da si umjesto Mahatma bio fra., sada bi i tvoja i moja duša bile mirne…Ovako, ti si sad po svemu sudeći negdje u gabuli između neba i pakla a ja sam ponovo u bedu jer i dalje nemam odgovor na svoje pitanje…odgovor koji će mi reći da će milostivi bog zažmiriti na “poganska” vjerovanja one siromašne indijske porodice i primiti ih u raj, a ne da će njihove duše završiti onako kako predviđa velečasni.

Tješi me samo nada da je mladi fratar ipak pogrešno shvatio Sveto pismo, stoga ću ja kao potvrdu toga, zamoliti malog Ivana od susjede da on pročita priču Majke Tereze svojoj učiteljicu iz vjeronauka, i neka je pita: Treba li majka te hinduističke obitelji mijenjati svoju religiju?

A možda odgovor zna i netko s foruma virovitica.net?

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

22.10.2006. 19:31
Isus je rekao na jednoj od propovjedi,pakao i raj nisu mjesta nego su u vama.
20.10.2006. 12:08
Poštovani fra Roberte, Vaše riječi djeluju kao melem i ohrabrenje. Odgovori koje ste nam omogućili pokazuju da i u medijima tražimo odgovore na važna pitanja i drago nam je kad ih možemo naći. (S.P.)
Robert Perišić
20.10.2006. 10:32
Zanimljivo je, a možda i providnosno da se ovaj naš razgovor događa u vrijeme kada se (27. 10) navršava punih dvadeset godina otkad je papa Ivan Pavao II sazvao sve predstavnike svjetskih religija u Asiz grad sv. Franje na osobiti molitveni susret za mir. Taj dan nazivamo Danom duha Asiza. U mnogim crkvama toga dana se istinski moli za mir. Veliki vizionar, za svijet, a za kršćane prorok Ivan Pavao II je prepoznao da u vrtlogu svjetskih zbivanja i nastojanja za stjecannjem moći i vlasti nad drugima, odgovoriti možemo samo nenasiljem i nastojanjem oko mira na koji su pozvani svi ljudi dobre volje. I njegov nasljednik Benedikt XVI nastavlja ići tim putem, samo na jedan drugačiji način. U Regensburgu nas je potaknuo da pomirimo vjeru i intelekt, što je davnih dana nastojao Toma Akvinski, Ivan Duns Scotus i dr. Iako su mediji papine riječi na svoj način interpretirali, već sada se i iz mnogih islamskih zemalja čuju drugačiji komentari. Temeljna je poruka da govor o vjeri i ljubavi, životu i napretku ne može ići uz nasilje, ratove, krvoprolića, otimačinu, bilo to s kršćanske, muslimanske židovske, hinduske ili bilo koje druge strane. U konačnici sve religije propovijedaju mir, ljubav, solidarnost itd. Potrebno je samo nastojati oko uzajamnosti i primjenjivati načela svoje vjere i prema onima koji drugačije misle, vjeruju i mole. Hvala vam na razmišljanju i poticaju. Mislim da je ovo prilika kojom se pokazuje da možemo razgovarati i o važnijim pitanjima od onih kojima smo često zatrpani preko medija.
Uz pozdrav i poštovanje. fra Robert
20.10.2006. 0:46
Fra. Roberte još jednom Vam se zahvaljujem na učešću u ovom našem malom forumu…Vjerujem da neću pretjerati ako kažem da ste nam vrlo vjerno približili onu pravu duhovnu istinu koja nam govori koliko su život i vjera jednostavni kada se Kristova ljubav stavi u prvi plan kao mjera svih vrijednosti…Tada i sve druge teološke razlike u religijama postaju sporedne.
Ovom prilikom dozvolite mi još samo da korigiram sebe. Naime, u mom ranijem komentaru naveo sam kako imam dojam da se naša Crkva kod ovakvih pitanja ustručava javno izreći decidirani odgovor...Pri tome sam baš i mislio na našu Katoličku crkvu u Hrvatskoj kojoj po mom mišljenju nedostaju s oltara ovakve poruke koje ste nam Vi uputili kroz ova dva komentara…Ali svakako moram biti pošten i reći da je Papa Ivan Pavao II o tome svoj stav izrekao vrlo jasno, kada je rekao: «Bog nas na onome svijetu neće pitati koje smo vjere, nego kakva su nam djela»...
Mislim da je vrijedno češće se prisjetiti tih Papinih riječi kako nas religijske razlike u POIMANJU ISTINE koje razdvajaju ljude ne bi udaljile od onog što je daleko važnije, a to je PRAKTICIRANJE ISTINE koja nas kroz duhovne vrijednosti sjedinjava u jednu Crkvu…u kojoj se svi jako dobro možemo razumjeti, poštovati i prihvaćati jedni druge kao ljudi dobre volje. (D.S.)
Robert Perišić
19.10.2006. 22:47
Crkva vjeruje, pazite vjeruje, da o spasenju posjeduje posebnu istinu koja je svijetu objavljena u osobi Isusa Krista - nama je dohvatljiva kroz Evanđelja. U mnogim trenucima svoje povijesti, crkveni su ljudi, a ne službeni crkveni nauk skrenuli s puta Evanđelja. Mi vjerujemo, dakle da se članovi Crkve spašavaju za vječnost, ne samo po tome što su kršteni i "obavili" ostale sakramente. Istina o spasenju ide puno dalje od pukog obavljanja i održavanja tradicije i običaja (idem u crkvu za Božić i Uskrs ili pak pravi Hrvat je pravi katolik). Spasenje se dogodilo po Kristovom vazmenom otajstvu (njegov život, muka, smrt i uskrsnuće). Crkva vjeruje i uči da je Krist umro i uskrsnuo za sve ljude ovoga svijeta, one prije njega, u njegovo vrijeme i poslije njega. Spasenje nije nešto što smo zaslužili ili zaradili, ne može ga se ni kupiti (makar neki to jako žele). ono je čisti i nezasluženi dar Boga koji je Ljubav. Ovo učenje podrazumjeva da će se spasiti i oni koji nisu kršteni, niti su ikada čuli za Krista. (Mi ih nazivamo tzv anonimnim kršćanima.) Važno je da u dobroj namjeri prihvaćaju i žive sve što je dobro i plemenito u njihovoj vjeri, pa čak i nevjeri (agnosticizam i ateizam, osim ako se ne radi o izričitom odbacivanju i mržnji spram Boga i svega Njegovoga i svih Njegovih). Naravno, tu ne možemo generalizirati, jer su moralne norme i osjećaj za dobro u nekim sredinama i podnebljima za naš mentalitet neprihvatljiva (kanibalizam i prinošenje ljudske žrtve u bogoslužne svrhe i sl.). Na koncu, treba li majka hinduskinja promijeniti svoju vjeru? Ne treba. Neka bude poštena, neka unosi ljubav i dobro u svijet u kojemu živi, neka nastoji oko toga da zla bude što manje, pa je sigurno da ćemo zajedno kroz svu vječnost biti u Božjem zagrljaju. Ništa drugo ne trebaju činiti ni kršćani. No jesmo li zaista pravi kršćani, hindusi, muslimani, budisti...? fra Robert
19.10.2006. 1:01
Marija nadam se da ćemo uskoro riješiti i taj problem s imenom. Hvala na javljanju (D.S.)
19.10.2006. 0:21
Poštovani fra. Roberte, ovih dana ponovo sam nekoliko puta pročitao Vaš komentar i svaki puta bih se mogao složiti s Vama, ali vjerujem da se nećete naljutiti ako bih Vam postavio jedno pitanje u vezi nečega što mi je poslije zapelo za oko...Naime iz svega što ste rekli može se jasno zaključiti kakav bi trebao biti odgovor na pitanje s kraja teksta. Ali imam dojam da se naša Crkva kod ovakvih pitanja ustručava javno izreći decidirani odgovor... DA ili NE!!
Stoga bih Vas zamolio ako bi htjeli Vaš odgovor u komentaru nadopuniti i s konkretnim DA ili NE….Mislim da je to vrlo bitno jer iskustvo me ući da mnogi naši katolički vjernici, i povrh primjera koje ste naveli, u krajnjem slučaju s tim ipak nisu na čisto....upravo iz razloga koji sam spomenuo. (D.S)
18.10.2006. 21:11
Trebali ste nas obavijestiti da potpis stavimo na kraj komentara jer je inače nepotpisano ja sam autor gornjeg komentara i ime mi je Marija
Marija
18.10.2006. 21:08
Mislim da smo se svi pomalo zagubili u želji da se pokaže kako smo veliki vjernici , a većina zaboravlja da nije važno puno govoriti već pomoći bližnjima što ne znači rodbini i stranačkim kolegama već ljudima koji su u potrebi. Vjerujte ponekad je dovoljno nekoga samo saslušati i poslati osmjeh da mu popravite dan bez obzira na vjeroispovijest. Svakako se slažem sa fra Robertom i kada bi ljudi temeljili svoj život na Bibliji svijet bi bio daleko bolji. Čovjek koji poštuje čovjeka sigurno će u Božji zagrljaj.
16.10.2006. 23:12
fra. Roberte, iskreno Vam hvala na ovom zbilja iscrpnom i vrijednom komentaru. Sve drugo što bih rekao u osvrtu na isti, bilo bi suvišno. (D.S)
fra Robert
16.10.2006. 22:35
Primjetio sam da je moj komentar ostao nepotpisan, pa to sada uz ispriku činim.
fra Robert Perišić
fra Robert Perišić
16.10.2006. 22:33
Vaše je razmišljanje vrijedno svake pohvale. Kako u svakoj sredini, tako i među propovjednicima ima ljudi, osobito mladih i nadobudnih, koji se daju zadojiti nekim krivim idejama i tumačenjima. Suvremena Crkva nakon II. Vatikasnkog sabora osobit naglasak stavlja na ekumenizam i ne međureligisjki dijalog. Ovom prilikom nije zgodno tumačiti razliku između ove dvije stvarnosti. Službeni stav Crkve se temelji na evanđelju i predaji. Crkva je puno puta u povijesti skrenula s puta. Ivan Pavao II je cijeli svijet zamolio za oproštenje zbog toga. Misionari i misionarke po cijelom svijetu s jednakom se ljubavlju odnose i prema muslimanima, hindusima i prema kršćanima. Naša braća franjevci ive u Libiji, Turskoj i još nekim islamskim zemljama gdje im nije dozvoljeno propovijedati, ali žele biti ondje, pružiti dobar primjer, a u isto vrijeme pomoći ljudima. Budite sigurni, da je Mahatma Gandhi ako ne duhovni, a ono sigurno humani autoritet ne samo hindusima svoje indije, nego i kršćanima, pa i nama propovijednicima koji ga često citiramo. Crkvu čine ljudi i ona je lijepa i dobra onoliko koliko su dobri i lijepi oni koji u njoj žive. Ne samo papa, biskupi i svećenici, nego svi koji su kršteni. Ja osobno imam mnogo prijatelja među pravoslavnima, protestantima, adventistima... Na odsluženju JNA, najbolji prijatelji su mi bili Sulejman Beganović i Mustafa Mehmedović. Oni su poštivali moje uvjerenje i poziv kojim sam krenuo, dok su mi katolici, od kojih sam neke kasnije susreo psovali Boga i nazivali me pogrdnim imenom. Tako je to u životu. Sv. Franjo je još u 13. stoljeću pješačio u Damiettu u Siriji, želeći ondje susretsi sultana Saladina. Nije ga htio obratiti na kršćanstvo, nego mu posvjedočiti istinu da su svi ljudi braća i da treba prekinuti osvajanje svijeta ognjem i mačem. Zanimljivo, sultan ga nije pogubio, nego njemu i njegovim fratrima dao dopuštenje da propovjedaju kršćansku vjeru po njegovom carstvu. Zahvaljujući tome kršćanstvo je preživjelo u Bosni i u Slavoniji. Zanimljive su i oproštajne riječi sultanove: "Dobar si čovjek, Franjo, kad bi svi kršćani bili poput tebe, i ja i sve moje kraljevstvo primilo bi kršćanstvo." Slično je puno stoljeća kasnije, čitajući Bibliju rekao i već spomenuti dobri Mahtma Gandhi, za kojeg vjerujem da je u Božjem zagrljaju, a ne negdje... : "Kad bi svi kršćani živjeli ono što ovdje piše..." Vidite ima i boljih primjera od mladoga fra ... kojeg spominjete. Možda treba još puno toga naučiti, pa će shvatiti. Hvala Bogu što postoje ljudi koji razmišljaju poput vas. I ja želim biti jedan od njih. Što nas više bude, brže će se svije promijeniti. Uz pozdrav i poštovanje.


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.