Pozdrav sveznalice!!!!
Zovem se Car, tj. tako me zovu svi koji me znaju, a pravo mi je ime Din, imam 19 godina, stalni sam čitatelj „Florije“, a posebno tvoje rubrike „Pitaj sveznalicu“. Imam jedan VELIKI problem i nadam se kako mi baš ti možeš pomoći u nakani da isti riješim.
Naime, ne tako davno shvatio sam da imam najmanji kurac u društvu i čini mi se da me je s vremenom to počelo izjedati i deprimirati.
Starci su skužili da sam nesretan i da sa mnom nešto nije uredu, pa sam za 18. rođendan dobio Peugeot 206 CC i American gold card.
Malo sam se bio izvuko iz depre, a moram priznat i pojebo sam u međuvremenu sve što hoda i ima cice u mom malom gradu, pa mi je to sve lagano dopizdilo, dobro u međuvremenu sam i auto razbio (Starci mi kupili novi BMW, neki crni, isto kabrio, može do 280 Km/h , samo stalno tuli kad pijan sjednem u njega, al` ko mu jebe mater)
Dakle zanima me sveznajuća sveznalice, postoji li neka materijalna stvar koja bi mi pomogla u otklanjanju mog „MALOG“ problemčića, a da baš ne moram kod Glumičića, pod nož, jer noža se bojim!!!
Automobil očito ne pomaže, ne pomaže ni Jack Daniels, jer on ti kod mene teče u potocima.
Probao sam i sa skupim odjevnim markama i najskupljim drogama, svega imam u izobilju, a kurac mi i dalje za kurac!!!
Evo uzeo sam prošli tjedan kod švercera na crno i gun i to onaj s bubnjem,piše na njemu Magnum, pa valjda i je taj!!! Pucam s tim jebenim Magnumom po cijele dane, ali čuna mi i dalje pionirska!!!
Prešao sam ti čak s Ronhill-a na Mallboro, pomislio: „da nije stvar u duhanu“??? Uzeo sam bio i onu motorolu (grdosiju od mobitela, s 3 kamere i zvučnom karticom) ali Joni mi i dalje pokunjen, ne bi ga izdužio da jebe rak raka.
Moram priznat da još nisam pokušao sa putovanjima, pa sam evo za kraj siječnja uplatio put na Hawaje, samo za njega i mene!!
Ako si slučajno pomislio da sam zaboravio…….He,heee!!!! Grdno se varaš, imam i lanac i narukvicu i Rollex i pečatnjak, sve je u zlatu off corzzz!!!!
Stvarno sam, kao što vidiš pokušao sa svim i svačim, ne bi li ga izduljio, produžio, nabildao, udobrovoljio, ali on i dalje, ko` pokiso.
Hvata me stoga sve veća depra,ne znam s čim više da probam, čime da ga počastim i iznenadim, pa se evo nadam da ovo moje pismo neće završiti u košu, ili ne otvoreno na tvom stolu.
Očekujem tvoj brz odgovor, nadam se već u idućem broju „Florije“.
Tvoj Car, Din!!!!
