Još prije dvije godine je objavljen završni izvještaj Twinnings projekta koji je u Hrvatskoj dvije godine pokušavao provesti Okvirnu direktiva o vodama. Hrvatske vode i nadležno ministarstvo „skrivaju" ovaj dokument koji javno kritizira gospodarenje vodama. 2000. godine, uvedena je nova direktiva u zemljama članicama Europske Unije: Okvirna direktiva o vodama (ODV), središnji dio suvremenog i ekološki prihvatljivog upravljanja u Europi. Kao zemlja pristupnica, Hrvatska je obavezna integrirati sve direktive EU-a, kao i Okvirnu direktivu o vodama. To ne uključuje samo transponiranje direktiva u državne zakone, već i praktičnu implementaciju u svrhu ispunjavanja zahtjeva u Direktivi.
Kako bi olakšala implementaciju ove nove i zahtjevne Direktive, Hrvatska se prijavila za podršku u obliku EU Twinning Projekta s Njemačkom kao senior Twinning partner, i Nizozemskom kao junior partnerom.
Okvirna direktiva o vodama je smjernica za upravljanje vodotocima nastala novim shvaćanjem rijeka kao vrlo važnim dijelom ljudskog krajolika te po kvalitetu života, ali je jasno pokazala i ekonomsku korist od očuvanih rijeka. Europa je na temelju stručnih i znanstvenih spoznaja uvidjela da se reguliranjem rijeka ne uništava samo prirodna baština, već i stvaraju velike ekonomske štete. Reguliranjem rijeka pada razina podzemne vode, povećava razorna snaga vode i opasnost od erozije i poplava. Direktivu su radili najbolji znanstveni umovi Europe koji su shvatili svu korist od očuvanih rijeka i svu štetu neprimjerenih regulacija. Dakle moderna znanost je ustvrdila, a EU upisala u zakone.
Glavna misao direktive je: dajmo rijekama prostora, a ne tiskajmo ih u kanale! Drugim riječima, cilj ove Direktive je zadržati prirodni tok voda ili ih vratiti u prvobitno stanje. Dok je opravdano u naseljima, industriji, intenzivnoj poljoprivredi, masovno i neselektivno reguliranje vodotokova u Hrvatskoj van naselja potpuno je u suprotnosti WFD-u i dobroj praksi u EU odnosno oživljavanju rijeka kao prirodne obrane od poplava, erozije te samopročišćavanje voda koju svi pijemo.
Ovaj izvještaj nije nikakav pokušaj EU-a da upravlja našom zemljom već samo rezultat brojnih znanstvenih istraživanja koji pokazuju smjernice za upravljanje vodama. Konačno htjeli ili ne htjeli, morat ćemo i mi upravljati vodama na održiv način.
Završni izvještaj Twinnings projekta zaključuje da je: sadašnje upravljanje vodama zastarjelo, šteti okolišu, preskupo je, stvara mnogo štetnih posljedica, uništava mnogobrojne korisne funkcije rijeka.
Hrvatske vode i nadležno ministarstvo ne samo da ne rade po načelima ODV već ju i „skrivaju", zajedno s zaključcima projekta Twinning i moderne znanstvene spoznaje o gospodarenju vodama od građana RH da bi oni i dalje bili uvjereni kako se rijeke i potoci moraju regulirati van naselja kao obrana od poplava i štetnog djelovanja voda. Hrvatske vode i kooperanti se pokrivaju strukom koja je ovdje iskorištena za kao paravan za profitabilne aktivnosti.
Jednostavan je razlog za to - većina regulacija van naselja je nepotrebna, na to se troše stotine milijuna kuna, a da li je jedini smisao toga „okretanje" novaca slivnih voda prema kooperantima, neka odredi DORH i USKOK. Smatramo da je neispunjavanje Okvirne direktive o vodama usko povezano s korupcijom u vodnom gospodarstvu!
Hrvatske vode su postojećim skupim gospodarenjem s još skupljim posljedicama ogromni ekonomski teret za Hrvatsku. Novci su se mogli iskoristiti u zdravstvu, školstvu, znanosti, a ne u aktivnostima koje uzrokuju okolišne i gospodarske štete!
DODATAK: Neki od ključnih tvrdnji Twinnings projekta:
U skladu s VIJEĆEM EUROPSKE UNIJE, Zajedničko stajalište EU-a o pristupnim pregovorima s Hrvatskom (poglavlje 27 - Okoliš, Bruxelles 2008 ) neophodno je provesti reorganizaciju i potpunu integraciju Hrvatskih voda(u daljnjem tekstu HV) u državnu upravu, čime bi HV postale odgovorne isključivo ministarstvu nadležnom za upravljanje vodama.
U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama. Intenzivna tehnički orijentirana zaštita od poplava i održavanje vodotoka već su uzrokovali, osobito u panonskoj regiji, značajne ekološke štete... Povrh toga, navedeni koncepti integriranog upravljanja poplavama u Europi su se pokazali ekonomski prihvatljivijima nego tradicionalna tehnička rješenja.
Rezultati prikupljeni u sklopu Twinning projekta jasno ukazuju da su brojne rijeke značajno degradirane i u visokom riziku nepostizanja ciljeva. Unatoč tome, hrvatska vodna administracija se još uvijek fokusira na tehničku regulaciju rijeka (regulacija, izgradnja nasipa). Stoga, trenutno održavanje rijeka je u suprotnosti s naporima Republike Hrvatske u usklađivanju hrvatskog okolišnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a.
Nadalje, daljnje intervencije na prirodnu morfologiju rijeka, pri čemu se prirodne rijeke transformiraju u jednolične kanale, rezultiraju značajnom degradacijom ekološkog stanja, što se protivi ciljevima ODV-a
„HV trebaju promijeniti svoj pristup i početi doživljavati vodu kao prirodni resurs koji je potrebno zaštititi."
„U području zaštite od poplava, potrebno je značajno integrirati ekološke aspekte. U budućem planiranju zaštite od poplava mora se uzeti u obzir pristup "više prostora za rijeke", koji je uveden od strane Direktive za procjenu i upravljanje poplavnim rizicima Potopa Direktiva."
