Virovitica, ta lijepa, šarmantna, gostoljubiva dama koja odiše duhom starih vremena, koja uvijek širom otvorenih ruku dočeka putnike, turiste... Smjestila se ona podno Bilogore, a 1234. godine poveljom koju je izdao kralj Koloman II. dobiva status srednjovjekovnog grada i postaje „Manga villa“ – veliko mjesto. Može se ona pohvaliti i da je u njoj Bela IV, 26.11.1242. izdao Zlatnu Bulu, kojom je grad Zagreb dobio status slobodnog i kraljevskog grada. U njoj su rođeni poznati pisci kao što su Milan Nikolić – autor prvog hrvatskog krimić romana, Petar Preradović – hrvatski pjesnik, Andrija Hebrang – hrvatski političar, Jan Vlašimski – glazbeni pedagog i učitelj, Čeh po čijem je dolasku u Viroviticu 1886. osnovana današnja glazbena škola Jan Vlašimski. Nikola Trik – umjetnik i osnivatelj likovnog kluba Nikola Trik. Privukla je Virovitica svojim šarmom i kraljicu Mariju suprugu Bele IV, koja je postala vlasnica i protektorica Virovitice te je izdala povelju sličnu onoj kralja Kolomuna II. Svoje ime duguje potoku Verveče (nemirna, hirovita voda) koji je proticao pored Virovitice, a danas se taj potok zove Ođenica. Bila je ta naša ljupka dama i dugi niz godina pod Turskom vlašću od 1552. Do 1684., dok nije došao general Leslija i otjerao ih. Razvijala se Virovitica u prošlosti puževim korakom do polovice 18. stoljeća kad je došao Marko Pejačević koji je dao isušit močvaru Rogovac i posadio velike voćnjake, te je gledao unaprijedit poljoprivredu. Odlučio se on i sa svojom obitelji smjestit u Virovitici te je 1804. započela gradnja današnjeg dvorca obitelji Pejačević. Dvorac obitelji Pejačević kupuje kneževska obitelj Schaumburg – Lippe, koja je zaslužna i za današnji park koji je najljepša kulturno povjesna znamenitost ovog kraja, u njemu se nalazi 88 biljnih vrsta te stabla stara od 150 do 180 godina. Virovitica ima također najljepšu crkvu u Slavoniji, a to je barokna crkva Svetog Roka, uz koju se smjestio i samostan Franjevaca koje je u Viroviticu dovela kraljica Marija između 1250. - 1270. godine.
Nakon predstavljanja Virovitice dolazimo do glavnog pitanja i glavne teme ovog eseja, a to je kakvu Viroviticu želim? Želim da u našem gradu ostaju mladi, da ima više radnih mjesta, da su ulice ispunjene dječijim smjehom. Bilo bi dobro da ima više turista jer ta naša gostoljubiva dama ima raznovrsnu ponudu, za gurmane tu jeodlična gastronomska ponuda, kao što je fiš i druge razne delicije, za ljubitelje kulture tu je muzej u dvorcu obitelji Pejačević, razne manifestacije kao što je Virovitičko kazališno ljeto, barokna crkva Svetog Roka, za ljubitelje prirode tu su Virovitički ribnjaci. Dvorac obitelji Pejačević neiskorišten je potencijal koji bi mogao biti hotel za sve one željne mira i opuštanja, uz pogled na prekrasan park i grad, idealna kombinacija za sve koji se žele riješit srtesa. Kako se polako razvijao lovni turizam, tako bi se mogle razvijat i druge vrste turizma kao što je seoski turizam, jer gostoljubivost naših ljudi, poznatih kao Mikeši te čista priroda Bilogore i čist zrak uz domaću hranu, naših baka, čine idealne uvjete za taj oblik turizma. Mogao bi se razvijat i izletnički turizam da što više ljudi vidi ljepote koje naš grad nudi, kao što je gradski park, lijepo uređene ulice i okućnice, dvorac obitelji Pejačević koji svojom arhitehturom i izgledom osvaja na prvi pogled. Želila bih da Virovitica ima kino, veći kompleks bazena te više hotela. Virovitica ima šansu postat omiljeno turističko mjesto, uz pomoć dobre promocije i reklame.
U Virovitici ne bih ništa mjenjala, jer grad je tako uređen i čist. Više sadržaja za mlade, više radnih mjesta i kino to jedino fali toj gostoljubivoj dami, koja i nakon puno stoljeća još uvijek oduševljava izgledom i gostoljubivošću stanovništva.
Prikaz povijesti i kulture Virovitice, mnoštvo podataka, prikaz povijesnog razvoja, želje za životom u gradu s konkretnim primjerima. Pozitivni primjeri. Jezično – gramatički, pravopisno, sintaktički i leksički – vrlo korektno.
Nedostatak: upitnost nekih povijesnih podataka; nesrazmjer u kompoziciji – uvod predugačak, pisan enciklopedijski, povijesni tekst, glavna rasprava dugačka kao uvod (odnosno prekratka).