Slavonci itekako mogu biti ponosni, hvaliti se punim ustima što imaju najboljeg hrvatskog rockera, čovjeka slavonske duše i rockerskog srca. Naravno, on je legenda hrvatskog rocka i sjajnog županjskog sastava Opća opasnost, Pero Galić.
Pero iza sebe ima buran početak ljeta: prvo je bio na operaciji leđa, objavio je novu pjesmu sa svojom grupom Opća opasnost, a potom i nastupio u novoj navijačkoj pjesmi "Tako se voli Hrvatska" za Vatrene, zajedno s kolegama s estrade - a ljeto je tek počelo. Pero, kao i uvijek spreman za razgovor, iskren do kraja, onako slavonski, otvorio nam je dušu i najavio što sve čeka njega i Opću opasnot do kraja ove godine.
Eto, hvala vam na tom sudu, ali moram reći da smo kao i uvijek unijeli u pjesmu sve svoje znanje i sposobnosti i nadam se da je dobro ispalo. Izveli smo ju već na nekoliko koncerata i već je ljudi pjevaju skupa s nama, prihvatili su ju, i to puno govori. Pjesmu je naravno napisao naš dugogodišnji suradnik Mario Vestić, koji je s nama od samog početka, još od ‘‘Jednom kad noć‘‘. Mario je standardno došao k nama s novom pjesmom, odsvirao ju na svojoj gitari i odmah je svima legla u uho. Već je bilo i vrijeme da napravimo novu pjesmu, jer su takva vremena da se danas ne radi odmah cijeli album, nego pjesma po pjesma. ‘‘Da je Bog dao‘‘ još je jedna naša balada, radi se dakako o ljubavi, koja i nije baš najsretnija, ali tako je s ljubavi danas, nekada ovako - nekada onako.
Moram nešto reći, pa kako god bilo. Naime, ja bih volio da su opet ona vremena kada su se izdavali odmah cijeli albumi, ali eto, što je - tu je, i mi smo se prilagodili ovom načinu rada: pjesma po pjesma. Prva je tu, drugu već imamo u pripremi koja nam je već zagolicala razum, um i volju kada smo počeli raditi na ‘‘Da je Bog dao‘‘. Ako sve bude u redu, i ona bi do kraja godine trebala izići, a već je sve dogovoreno i za izlazak novog albuma, što bi trebalo biti u ovom vrijeme iduće godine. Radit ćemo puno, to je sigurno, čeka nas prvo radno ljeto, a onda u studio.
Vrlo jednostavno. Putujući na jednu svirku, nazvao me je autor te pjesme Ante Pecotić i rekao: "Pero, radim navijačku pjesmu i treba mi tvoj vokal u jednom dijelu." Zatim mi je predstavio ekipu koja će sudjelovati u pjesmi i rekao kako je moj dio u refrenu i, kako je rekao, baš mu nedostaje ono što ja jesam. Rekoh mu: ‘Ante, ja mogu pokušati, dapače, rado, za Hrvatsku uvijek.‘ Naravno, svi tu našu Hrvatsku jednako volimo, bez obzira na to što tu ima uspona i padova u cijeloj državi, drag nam narod napušta našu prelijepu zemlju. Ima tu svega, pa bar u ovim trenucima zajedničkog veselja da damo sve od sebe, jer sport kao i glazba povezuje ljude sigurno na svoj jedan osebujan način. Dao sam sve od sebe u toj pjesmi i eto sam Ante rekao je da je to super, da sam razvalio, da se sad ne hvalim, je l‘ (smijeh). Uglavnom, svi smo uz Vatrene, prelijepa je ovo za sada priča, imamo ekipu koja može napraviti jako puno i zapravo mi je izuzetno drago da sam bio dio ove pjesme i mnogi su mi rekli da pjesma zvuči onako ‘rokerskije‘ kako Pero zna zvučati, i to mi je posebno drago. Srce igra kad su takve prilike, ekipa je bila sjajna, vrhunski vokali i iako je bila stiska s vremenom, hoćemo li stići ili ne, sve smo uspjeli, jer smo i mi bili kao jedno kad se bori za to naše veliko hrvatsko srce, kakvo se i bori sada tamo u Rusiji. Moram reći da mi je ovo bila prva suradnja sa sjajnim autorom Antom Pecotićem i, tko zna, možda ubuduće stvorimo neku novu suradnju jer ova je ispala više nego dobro.
Raspoređeni smo cijelo ljeto uglavnom po Lijepoj Našoj, i to nam je najdraže. Gotovo svaki dan smo negdje na putu, jedino je nezgodno što, primjerice, iz Strizivojne idemo u Gradac kod Ploča, pa iz Nove Gradiške u Dubrovnik, dakle taj put nam je sad malo težak, naputujemo se, treba stići na vrijeme, ali evo stignemo, hvala Bogu dragom. Odradimo maksimalno, ekipa je još uvijek vesela, nije nam ništa teško, dapače, drago nam je kad nas hoće ljudi slušati i gledati i biti s nama uživo na koncertima i zapravo jedva čekamo svaki novi nastup. Što se tiče prvih nadolazećih koncerata, u subotu smo u Istri u Svetom Petru u Šumi i tako dan za danom, a lako je vidjeti gdje smo preko naše web-stranice. Evo, blizu vama smo u kolovozu na Rokovu u Virovitici.
Hvala Bogu, sada je to sve OK, iako je još uvijek friško, samo je tri mjeseca prošlo od operacije. Naravno da ne bih prihvatio sve obaveze benda da ne mogu. Sve radim u konzultacijama s liječnikom, poštujem pravila koja su mi zadana, a moram zahvaliti i svojim dečkima iz benda koji također poštuju to što meni treba. Imam svoje posebno mjesto u kombiju za putovanja, složen mi je jedan krevet da lakše podnesem put, a koncerti kao koncerti: malo stojim, malo stolica i tako. Dobro se držim i pazim se, čak me i dečki upozore kad se malo previše opustim. No, ne mogu protiv sebe kad to volim, želim se sto posto dati u svaku pjesmu da i publika to osjeti, mi ne odustajemo, tu smo, borimo se i dajemo ljudima ono što Opća opasnost jest.
