ORAHOVICA, 1. veljače – U vrijeme kad beskućnici umiru zbog niskih temperatura diljem svijeta pa tako i u Slavoniji, na odlagalištu smeća «Tuk» kod Orahovice svoju borbu za opstanak vodi i 43-godišnji Pero Amić gdje godinama živi bez ikakvih primanja. U samo nekoliko godina umrla mu je majka, otac, sestra i gluhonijemi brat. Kao dijete prodavao je lubenice. U Kozicama je s obitelji imao kuću dok je mati bila živa. Zbog svađe je, zajedno s obitelji morao otići za Daruvar.
Razočaran životom napustio je Daruvar, a prije četiri godine razveo se od žene prema kojoj se, kaže, nije lijepo ponašao. Dvoje djece koje ima rijetko viđa. Lutao bespućima, prosio za život u Italiji gdje se na nagovor društva počeo opijati. Nije alkoholičar, tvrdi, a vino popije kad mu je teško i ne vidi izlaz. Nikad nije imao kuću. «Kao dječak sam bio vrlo vrijedan i s ocem prodavao lubenice. Kupili smo staro željezo i tako zarađivali za život. Kad mi je pomrla obitelj, počeo sam se loše ponašati. Zbog toga me je žena s kojom imam dijete i ostavila. Ovdje živim oko tri godine. Prije sam imao baraku od letava i kartona. Da li od peći koju sam ložio ili neugašenog opuška baraka se zapalila i jedva sam živ utekao», prisjeća se Amić. Potom je uselio olupinu kombija, preuredio ga za život. Postavio bačenu peć, napravio dimnjak Nema primanja, a prikupljanjem starog željeza i još upotrebljivih otpadaka dobije nešto novaca za kruh, cigarete i kavu. Ljudi iz okolice donose mu hranu. Čvarke, kruha, jaja. Iako zahvalan zbog susretljivosti i topline sugrađana, kaže da bi mu bilo kakav posao vratio želju za životom. « Ma, da mi je WC prati, ako treba varikinom bi ruke prao – ne bi mi smetalo. Ali kad ne ide.», žali se Amić Tražio je pomoć u Daruvaru, ali nikako mu ne polazi za rukom prikupiti sve dokumente. U uvjetima pod kojim živi, lako ih je zagubiti. Struju dobiva iz akumulatora preuzetog s otpada. Policija ga povremeno posjećuje i, kaže raspituje se za njegovo stanje. 
Najviše strahuje od neke teže bolesti jer osim psa Mede i tri mačke, nema nikog uz sebe. Ova mu je zima bila naročito teška. No, prekrivajući se mnoštvom perina i spavajući u višestrukoj odjeći uspije dočekati jutro. Umiva se i pere u par litara vode koje povremeno dobije od mještana. Tristotinjak kuna mjesečno bila bi mu velika pomoć. Bio sam težak devedeset – sto kila. Nervoza i cigarete potpuno su me uništile.
«Znam za tog čovjeka i nekoliko sam ga puta osobno posjetila kako bih riješila njegovu situaciju. Taj čovjek voli malo popiti vina, ali nikome ne pravi probleme. Teško mu je ishoditi dokumente za dobivanje socijalne pomoći jer nije prijavljen na našem području. Danas već imam jedan sastanak po tom pitanju i već ujutro ga planiram posjetiti i zauzeti se za njega», kaže Ivanka Kufner predstojnica Centra za socijalnu skrb Slatine, podružnica u Orahovici. «Ne mogu potvrditi da itko živi na otpadu tri godine. Nitko mi to nije rekao. Čuo sam da se netko tuče na tom odlagalištu, ali da netko živi tamo o tome nemam pojma. Nisam ja policajac. Pitajte njih. Ne tražim ja osobne karte ljudima po gradu gospodine. Ne mogu ja nekoga tražiti po ulicama i smetlištima da bih mu pomogao» izjavio je orahovački gradonačelnik Josip Nemec i spustio slušalicu. Možda gradonačelniku nije lijepo počeo dan, ali Amiću dan tako počinje 365 puta u godini.
