Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Komentar

Permakultura – život poslije brodoloma

  Davor Suhan/Moja Rijeka           25.05.2012.         1585 pogleda
Permakultura – život poslije brodoloma

Nakon što je sada već definitivno postalo jasno da 350 000 hrvatskih građana - i još toliko onih koji rade a ne primaju plaču - bolji život (temeljen na gospodarskom rastu) ne trebaju očekivati prije nego što se Zemlja ne počne vrtjeti u drugu stranu, ne preostaje ništa drugo nego potražiti načine kako raskinuti odnose sa vlastitom državom. To je, naime, prvi uvjet za povratak u normalni život, i u tom pogledu više ne treba čekati.

Ako smatrate da to nije moguće, zamislite da ste otišli na neko krstarenje egzotičnim morima i doživjeli brodolom. Ali, na  svu sreću, doplivali ste do obale - predivnog sunčanog otoka prepunog čistih rijeka, bistrih jezera, plodnih polja i jestivog bilja, okruženog prekrasnim plavim morem bogatim ribom. Naravno, u istom trenu ste shvatili kako ćete ipak preživjeti, iako ste potpuno odsječeni od vlastite države u kojoj su vam ostali svi bankovni krediti, radna knjižica i golemi računi za režije - jednom riječju sve ono bez čega ste mislili da vam nema života. Sada napokon vidite da to nije istina. Vašoj radosti nema kraja i vi ponovo otkrivate kako je život lijep -  puno ljepši nego prije.  

To je, dakako, samo mašta...Ali, budimo realni,  ima li kakve razlike od  situacije u kojoj se sada nalazimo? U biti nema. Jedini je problem što nismo potpuno odsječeni od državnog aparata koji gospodari nama i prirodnim bogatstvima našeg prelijepog i bogatog "otoka". No, zar je to tako teško učiniti? Siguran sam da i nije. Rješenja da se raskine brak sa vlastitom državom uvijek postoje. A ovo koje slijedi je samo jedno od takvih koje doista može pomoći, ili barem da se o njemu ozbiljno razmisli. Stvar je jednostavna:

Umjesto osnivanja društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) i bavljenja biznisom (što nas čvrsto veže uz državni aparat), puno je zdravije osnovati društvo s neograničenom slobodom (d.n.s.), i baviti se permakulturom (što nas upravo odvaja od državnog aparata, zaključno sa svim priključcima koji nas održavaju na životu ).

Što je permakultura?  Promatrano u skladu sa aktualnim trenutkom rekli bi slijedeće:

- Gledano politički: način života neovisan o državnoj politici.

- Gledano ekonomski: način života neovisan o državnoj ekonomiji.

- Gledano filozofski: način života u kojemu se kroz rad postiže oslobođenje (ili se čovjek barem osjeća slobodnim).  

To je, dakle, onako gledano općenito, taman koliko smo uspjeli zaključiti gledajući sa strane. A što je to gledano iznutra, odgovor smo potražili u jednom "Uredu za permakulturu": 

"Ako tražite objašnjenje u tri riječi, onda je permakultura skupni termin za tehnike integralne praktične samoodrživosti. Ako želite nešto precizniju definiciju, PK je često opisivana kao ekološki dizajn koji oponaša prirodne procese.

Zamislite da imate povrtnjak, ali u njemu ne morate prekopavati niti plijeviti, jer on djeluje na principu šume. Zamislite da vaša kuća reciklira otpadnu vodu, ali na to ne morate trošiti energiju niti novac, jer taj sistem djeluje na principu močvare...Zgodno zar ne?

Permakultura nudi "alate" za oblikovanje potpuno održivih cjelina za stanovanje i život (kuća, zgrada, imanje... itd), koji proizvode vlastitu hranu i energiju, pa sve do ekonomskih alternativa i novih socijalnih struktura.

Permakultura teško da je trendovska novotarija: već 40-ak godina PK je prisutna na šest kontinenata, no razlog da možda niste već čuli za nju je što je djelovala tiho. Razmislite da i u šumi vlada potpuna tišina, no zapravo se tone vode polako penju od korijenja prema lišću... Volimo vidjeti permakulturu na sličan način. Primjera uspješnih PK projekata ima širom svijeta.

PK crpi iz tradicije, ali je istovremeno radikalna i izraženo interdisciplinarna. Ne samo da posuđuje od poljodjelstva, energetike, šumarstva, graditeljstva, itd., već i nudi sasvim nove perspektive na mnoge od tih disciplina. Gotovo da ne treba ni isticati da permakultura predstavlja više od zbroja svojih dijelova: sinergija koja nastaje interdisciplinarnim preklapanjem, u nekom trenutku stvara "klik", otklon od dosadašnjeg načina razmišljanja, pomak na novu razinu."

Ova posljednja rečenica posebno mi se dopada, i sada moram spomenuti jednu zanimljivu izjavu mlade španjolske aktivistice koja je u mikrofon jedne velike svjetske televizije rekla nešto upravo vezano uz taj famozni "klik" - "otklon od dosadašnjeg načina razmišljanja i pomak na novu razinu."  Dakle, na pitanje novinarke: što misli o protestima koji su tisuće Španjolaca izvele na ulicu kako bi izrazili svoje neslaganje sa kriznim mjerama društvenih reformi, mlada djevojka je odgovorila: "Bojim se da ovo sve nema nikakvog smisla. Mnogi ljudi u Španjolskoj su to već shvatili, osnovali su vlastite komune i počeli živjeti izvan ovoga svijeta." Drugim riječima, organizirali su vlastiti život na plodnim i bogatim "otocima" koji im nakon brodoloma vlastite države pruža sigurno utočište za nastavak života - bez vampirskog državno-bankarskog  aparata za vratom koji im cijelog života polako isisava krv.

Za jednu prosječnu obitelj tako nešto doista može izgledati kao težak i rizičan korak, ali kada se u taj pothvat krene udruženo sa grupom istomišljenika, onda jedno malo seosko gospodarstvo polako postaje sigurna oaza sasvim mirnog i relativno spokojnog života, koji glede osnovnih ljudskih potreba (stan, voda i hrana) nudi sasvim pristojnu perspektivu cijeloj grupi - svim dioničarima "društva sa neograničenom slobodom" (d.n.s.).  

Permakultura nudi metode i načine koji to sasvim sigurno omogućuju.

Mnogi će reći da to nije baš tako lako izvedivo kao što se čini. Pa i nije. Tu se u potpunosti slažem.  Ali obzirom da smo na razini državnih "gospodarskih poticaja" tranzicijska zemlja bez ikakve perspektive, onda bi ovaj model trebalo prihvatiti kao jedan od načina koji običnim  ljudima otvara kakvu takvu šansu. Najveći problem, međutim, jeste taj što većini stanovništva  nedostaje prava informacija. Stoga bi valjalo razmisliti o tome da se, recimo, permakultura uvede kao obavezan školski predmet, kako bi barem buduće generacije hrvatskih brodolomaca dobile znanja o tome na koji način preživjeti vrijeme od par stotina godina, koje se predviđa kao prelazno krizno razdoblje u prevladavanju gospodarske krize, izazvano potonućem državne ekonomije.  

Istina, mjesta u ionako pretrpanom školskom rasporedu više da gotovo i nema, ali vrijeme je i da se neki nastavni  predmeti zamjene novim. Na primjer, izbacimo povijest (od koje Hrvatska ionako ima više štete nego koristi). Na taj način bismo se zauvijek oslobodili ustaša i partizana i dobili dva školska sata tjedno, što bi bilo sasvim dovoljno za miran suživot i svladavanje osnovnog gradiva.

To je, naravno, samo prijedlog. Uvijek postoje i druge mogućnosti. Do tada neka ostane na znanje i razmišljanje, a one koji već ovoga trenutka žele o svemu saznati nešto više, upućujem na "Ured za permakulturu". Radi svaki dan od 0 do 24.

Video

Kolumna Priroda društva Davora Suhana na portalu Moja Rijeka

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Komentar



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.