Performans kojega su upriličili poljoprivrednici nevjerojatno točno prikazuje kaos u segmentu proizvodnje i plasmana poljoprivrednih proizvoda

Performans kojega su građanima Virovitice u četvrtak upriličili proizvođači povrtlarskih kultura, s područja Rogovca, Starog Graca i drugih mjesta Virovitičko-podravske županije, nevjerojatno točno prikazuje kaos koji vlada u segmentu proizvodnje i plasmana poljoprivrednih proizvoda, prije svega povrća. Teško je ocijeniti što je bilo tužnije u cijelom tom događaju, da li poljoprivrednici koji su iz očaja i nemoći da normalno posluju dijelili gratis svoje proizvode ili broj građana koji su pohrlili za besplatnim povrćem.

U svakom slučaju, to je slika današnje Hrvatske, slika nesposobne i neorganizirane Vlade RH, a sve kroz resor ministarstva poljoprivrede. Ali i što očekivati od ministarstva kojeg vodi ministar koji ne zna da li je studirao tri ili pet godina, nije sto posto siguran niti gdje je fakultet završio. Obzirom je završio kineziologiju očekujem od njega da u punom trku krene rješavati poljoprivrednu problematiku poput ove, povrtlarske.

Poljoprivrednici, ratari, stočari, povrtlari, voćari, vinogradari, maslinari i ribari trebaju se ponositi zanimanjem kojeg obavljaju časno i pošteno. U posljednje tri-četiri turbulentne godine (od vremena pandemije covida ) pokazalo se da je hrana od strateške važnosti svake države. Stoga poljoprivreda zaslužuje jednake uvjete kao i ostale gospodarske grane, a poljoprivredni proizvođači jednak tretman kao i ostala zanimanja.

Ni u jednom strateškom dokumentu iz nadležnosti Ministarstva poljoprivrede nije opisana Strategija upravljanja rizicima koja osim rizika proizvodnje obuhvaća poslovne i financijske rizike (tržišni, ljudski i institucionalni rizik). Po pitanju rizika proizvodnje sustav za obranu od tuče ne funkcionira veći broj godina!

Ako pogledamo suhu statistiku, u 2022.godini uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u RH je veći za 32,6% u odnosu na 2021. Iako nismo samodostatni u proizvodnji većine poljoprivrednih proizvoda, i tu nedovoljnu količinu proizvoda proizvođači na domaćem tržištu ne uspijevaju plasirati.

Problemi poljoprivrednih proizvođača, pogotovo ovih malih kojih je najviše u RH, oslikava se i u činjenici da su obradive površine većine obiteljskih gospodarstava vrlo rascjepkane što povećava troškove proizvodnje. Proizvodnja poljoprivrednog gospodarstva u prosjeku se odvija na 9 katastarskih čestica. U prilog dugogodišnjem nečinjenju države po tom pitanju govori i činjenica da se po Zakonu o komasaciji iz 2015. nije do 2022. učinilo baš ništa a onda je donesen novi Zakon o komasaciji. Vjerojatno će provedba biti na čekanju sljedećih 7 godina.

Jedno od rješenja za trenutno stanje u ovoj grani poljoprivrede, povrtlarstvu, jest udruživanje kojim bi ojačali svoj položaj u vrijednosnom lancu hrane od povoljnije kupovine repromaterijala do bolje pregovaračke pozicije kod prodaje. U Strategiji poljoprivrede do 2030 nije navedena važnost zadružnog udruživanja. Izmjenama Zakona o poljoprivredi postojeće proizvođačke organizacije mijenjaju pravni status iz udruge u zadruge za što je potrebno vrijeme. Sve ovo ukazuje na neplanski pristup udruživanju poljoprivrednika, ali i izgradnji logističko distributivnih centara za voće i povrće.

Drugi dio problema je nekontrolirani uvoz pogotovo iz zemalja izvan EU. Državni inspektorat po tom pitanju radi vrlo malo ili ništa, o čemu svjedoče brojni slučajevi loših proizvoda a pogotovo proizvoda bez odgovarajuće deklaracije. U prilog tome i jedan primjer teške nebrige inspektorata – jedno vrijeme u trgovačkim centrima prodavao se paket grincajga (povrće za juhe i sl) koji je imao oznaku Hrvatski proizvod pojačan zastavom RH. U nastavku deklaracije pisalo je da je mrkva iz Srbije, paprika iz Makedonije, peršin iz Grčke…sve u tom istom „hrvatskom“ paketu.

Jednostavnom analizom stanja u poljoprivrednoj proizvodnji za zaključiti je da, u državi koja raspolaže takvim resursima iz resora hrane, vode i energije, ovakvu situaciju može prouzročiti Vlada kojoj nije stalo do svojih poljoprivrednih proizvođača i koja ih smišljeno uništava (u korist kriminalnih lobija) ili Vlada koja nema tri čiste kako poljoprivredu staviti na zdrave noge. Bojim se da je u hrvatskom slučaju riječ o obje varijante.

Na kraju, a što drugo očekivati od stranke koja vodi državu a pravomoćno je osuđena za organizirani kriminal na štetu proračuna države koju su joj građani dali na upravljanje.

Mate Vukušić, zastupnik u Hrvatskom Saboru,
član saborskog odbora za poljoprivredu