Zalud nas je duo iz benda NT Wave/FEN na početku svoje svirke u drugom dijelu programapozivao na akciju, nitko se nije mrdnuo sa svog mjesta iako su plesni ritmovi i nevjerojatan vokal mamili od prvog akorda, ako ništa drugo ono bar na njihanje i cupkanje.“Čuli smo da ovdje imate kvalitetan rock&blues festival na kojem sigurno ne sjedite“, pokušali su iz rukava izvući još jedan adut kako bi nam glazbu koju sviraju još više približili, a doživljaj upotpunili jer tko je vidio sjediti na techno partiju.
E sad, rock&blues festival je zaista dobar, moglo bi se kazati i kvalitetan, ali publika i na njemu uglavnom sjedi, i svirku prati neprimjereno za žanr glazbe. Već sam čuo prigovore da 'kog vraga postavljaju te plastične stolce' tamo u bašči Centru kulture jer prostor je za koncerte sjajan, pravi klupski, a u klubovima nema sjedenja. S atrijem Palače Pejačević je nešto sasvim drugo, on i nije zamišljen kao klupski prostor iako ima mjesta i za ples to jer glazba je ta (i naši osjećaji) koja diktira, a ne nužno prostor.
No, vratimo se subotnjoj 'svirci u palači'. Upornost se na kraju ispaltila, najhrabrijima je trebalo nešto vremena da se odvaže i spuste do stejdža, a onda je to već bila druga pjesma. Imali smo prilike vidjeti i čuti dva odlična zagrebačka benda, već spomenuti duo „NT Wave/FEN“ i „Peglica i komandos“ , i uvjeriti se da imamo itekako kvalitetne mlade muzičare koji stvaraju vrlo zanimljivu glazbu, angažirane tekstove i konceptualnu priču.
Več drugi subotnji, srpanjski ivent pokazao je da odlična ideja, znalački odabir protagonista, vrhunski razglas, adekvatan prostor i profesionalna organazicaja padaju na plodno tlo i da će 'Svirka u Palači' postati prepoznatljiv ljetni sadržaj na koji će rado dolaziti.
