Banner
Sabor u petak o izmjeni Zakona o članarinama u turističkim zajednicama
Demografski plus najveći na Jadranu i sjeveru Hrvatske
Fuchs: Ne razmišlja se o zatvaranju škola i sveučilišta
Umro najstariji stanovnik Irana u dobi od 138 godina
Mogu li prva cjepiva protiv koronavirusa stvoriti imunitet krda? Stručnjaci dvoje
Istraživanje: Do 2050. 4 milijarde ljudi imat će prekomjernu tjelesnu težinu
Krajem listopada ovršeno 247 tisuća potrošača s dugom od 17,4 mlrd kn

  Priroda društva

Pedagoškom crtom, odvojiti školu od ulice

  Davor Suhan           19.05.2014.         1541 pogleda
Pedagoškom crtom, odvojiti školu od ulice

Sve ima svoje granice pa tako i umijeće nastavnika da u nemogućim uvjetima đačke (ne)discipline uspješno održava školsku nastavu, koja predstavlja vođeni upravljački proces socijalizacije i edukacije. Kompetencije i obaveze nastavnika sežu samo unutar tog okvira. Sve što je izvan tih mogućnosti, nije više posao nastavnika, kao niti obaveza školskih pedagoga. Bilo bi red da to više netko i shvati - i povuče jasnu crtu koja odvaja školu od ulice.

A za to ne treba znanja nego odlučnosti da se stane u obranu digniteta struke, koji je narušen upravo lošom pedagoškom organizacijom školske nastave, gdje se od nastavnika očekuje da odrađuje i onaj posao za koji nije školovan. Takvu praksu svakako treba mijenjati.

Model po kojem bi se to veoma lako moglo izvesti nije kompliciran. Sam postupak podrazumijeva podjelu nastavnog programa na dva dijela:

- program socijalizacije  (za normalna stanja gdje nastavnik vlada razredom) i

- program resocijalizacije (za rad sa maloljetnim delikventima).

Između ta dva (načelna) dijela treba postojati jasna granica, a poslovi i obveze podijeliti po sistemu stručne specijalizacije, slično organizaciji zdravstvene skrbi.

Kao što se svi pacijenti ne lijeće na istom odjelu, niti po istom terapijskom tretmanu, tako se i svi učenici ne mogu socijalizirati i educirati u istom razredu, po istom odgojno-obrazovnom programu, jer u tom slučaju nemamo školu nego ULICU.

Razvrstavanje učenika po kriteriju pedagoške dijagnoze (uvjetni termin) i nastavnika po kriteriju kompetencije, osnovni je uvjet stvaranja zdrave radne atmosfere.

Kada me netko, kao jednoga iz branše,  pita: kakve pedagoške metode rada primijeniti u odgojnom procesu maloljetnih delikvenata? Moj je odgovor: Ne znam! Nisam educiran za posao resocijalizacije. Niti takav studijski program postoji u sklopu redovite izobrazbe budućih učitelja i nastavnika. Dakle, nisam kompetentan. Moja visoka nastavnička stručna sprema obuhvaća kompetencije iz područja realizacije redovitog školskog programa koji nije program resocijalizacije nego socijalizacije učenika.

Ja sam nastavnik opće prakse….a program resocijalizacije zahtjeva višu stručnu specijalizaciju. Fakulteti to za sada nisu predvidjeli pa je realizacija školskog programa dovedena do te mjere da u svakom razredu postoji jedan do dva učenika sa kojima nastavnik NE ZNA ŠTO ĆE.

Na fakultetu nismo učili kako zaustaviti usiljeno kašljucanje, glasno podrigivanje, štucanje zijevanje, kihanje, šmrcanje… i ostale modulacije animalnih vrsta glasanja koja ometaju nastavu. O metodičkim postupcima izlaska na kraj sa kroničnim simptomima  fizičke i verbalne agresije da se i ne  govori. U takvim prilikama ostaje nam jedino da se svaki puta prije ulaska u razred pomolimo dragom Bogu. Nekada i pomogne, ali u većini slučajeva i Bog je nemoćan (zato se trenutno radije bavim pisanjem nego osnovnom strukom).

Ne pomažu ni pravni zakoni, jer u zakonu  piše da učenik smije raditi što hoće i da mu nitko ne može NIŠTA.

Programska (re)organizacija školske nastave prema navedenom modelu je, dakle, jednini način da se izađe iz ove slijepe ulice. Razdvajanje na dva specijalistička programa donijelo bi korist svima – nastavnicima, učiteljima i roditeljima.

Za samu struku to bi bio veliki izazov, jer podjela na takva dva programa ne znači da smo od djece problematičnog ponašanja digli ruke. Dapače, time smo problem postavili u realan pedagoški  okvir unutar kojega im se možemo više posvetiti.

'Ta' djeca nisu neka druga djeca, već ona ista iz vrtića i škole koja su nas do nedavno pristojno pozdravljala – rekla bi kolegica  Maja Sućević.

Tim više imamo obavezu posvetiti im posebnu pozornost, u vremenu koje danas nemamo na raspolaganju u redovnoj nastavi.

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

zigi7darko
19.5.2014. 22:16
Da, slažem se, no, nisam htio kvariti "bać jozin" pozitivni komentar.

I moja nastavnička iskustva sa djecom roditelja ateista su vrlo pozitivna, iako, moram priznati da sam i ja djelomično indoktriniran, no svjestan sam toga.
To su uvijek bila vrlo otvorena i "slobodna" djeca,

No, imam prijatelje koji su oboje profesori i divni su roditelji, ateisti su. Mislim da je njihovoj djeci i više nego strašno dok za vrijeme školskog vjeronauka sjede na školskom hodniku.
No to je prića o kojoj bi mogli ovdje pričati do Božića, a i pomalo skrečemo sa teme!
bać joza
19.5.2014. 22:05
U svim društvenim uređenjima postojala je neka veza s nadnaravnim! Upravo to nešto nadnaravno bilo je nemjerljiv autoritet svima, bez obzira što mi misli o tome. Nažalost, u ovom vremenu toga je nestalo. Ipak mora biti neki autoritet priznat od većine, a to je definitivno Bog i njegova određenja ili zapovijedi. 10 Božjih zapovijedi se doista jedan stup oko kojeg se svi možemo složiti, bilo vjernici, bilo ateisti.
Davor
19.5.2014. 22:00
Da, i ja bih se ovoga puta mogao složiti, osim ovoga o rodnoj ideologiji (što se nepotrebno potencira) i religijske konotacije autoriteta. Roditelji ateisti mogu pružiti jednako dobar odgoj svojoj djeci kao i roditelji vjernici. Štoviše, moja nastavnička iskustva u tom pogledu su veoma pozitivna. Ali to je jedna sasvim druga tema.
zigi7darko
19.5.2014. 20:35
Da, da, ovaj puta se slažem sa "bać jozom"!

Dodao bih još samo legendarnu rečenicu jednog starog profesora:

"Za sve na ovom svijetu je potrebna neka formalna ili neformalna naobrazba, neki kriteriji, pa i znanja i sposobnosti, no, jedino za ono zaista najteže, biti roditelj i odgajati djecu ne treba ništa, to može i smije svatko i to bez ikakvih kriterija"!
bać joza
19.5.2014. 18:20
Izvrsno obrađena tema članka, no očito je da se svi bojimo uprijeti prstom i reći gdje je srž problema. Srž problematike ponašanje djece jest jedino i isključivo obitelj. Ako mi sistematski urušavamo izvorni smisao riječi i pojma obitelj: otac, majka, djeca, time rušimo temelje cjelokupnog društva. Uvođenje tzv. rodne ideologije, izbacivanjem autoriteta iz kućnog odgoja (BOGA) te loši primjeri starijih urušavaju sve vrijednosti, a to urušavanje počinje u školi. Učitelji dobiju već formirano dijete, koliko god to čudno zvučalo, te ga mogu samo poučavati, ali nažalost, teško odgajati. Ako to nisu dobili u vlastitoj obitelji i ako ne vide dobre primjere u društvu, realno je očekivati probleme u obrazovanju.

Tema bi se itekako mogla proširiti u različitim vidovima negativnog ozračja u kojem odrastaju naše obitelji, naši mladi koji trebaju formirati nove obitelji. Nije to problem koji bi se mogao riješiti tek tako.

P.s. Kako ostaviti jedan dan u tjednu u kojem bi obitelj bila zajedno. Ne mora to biti nedjelja, iako je logično da to bude nedjelja. Nameću se za djecu razna sportska događanja nedjeljom prijepodne, vatrogasna takmičenja i razne druge manifestacije. Djeca ne odrastaju uz roditelje nego uz društvo i kolege. To definitivno nije rješenje.
Davor
19.5.2014. 17:56
@darko, DOBRO SI TO PRIMJETIO: “smatra se da onaj tko se ne zna nositi sa problematičnim učenicima je nesposoban.”

To naravno nije točno, a onima koji su odgovorni za funkcioniranje školskog sustava je to glavni argument za prebacivanje krivnje na nastavnike.
Jedna moja kolegica bila je briljantna nastavnica, ali otišla je u penziju pet godina ranije jer se nije više mogla nositi sa tim pritiskom problematičnih učenika.
Razred jednostavno mora biti mjesto za one koji su zreli za školu. Za ostale treba osmisliti poseban program. Ma što netko mislio o tome.
zigi7darko
19.5.2014. 17:05
Da, zbog nemogućnoti održavanja normalne nastave "baci" se dnevno u Hrvatskoj stotine tisuća kuna u vjetar!

Kako?

Ako se u svakoj od osamsto i više osnovnih škola izgubi dnevno samo jedan ili dva sata kvalitetne nastave , da ne govorim o srednjim školama, to je iznos o kojem govorim, dakle DNEVNO!!!
A usuđujem se reći da se zbog učenika koji jednostavno nisu za redovitu nastavu izgubi i više nastave!
Pa koliko je to godišnje baćenih kuna "u vjetar", bojim se i računati !?
Trpe, nastavnici, drugi učenici i drž. proračun, no naši vrli stručni suradnici tu ne vide problem. A more je onih nastavnika koji plaćući idu kući sa posla ili plaću u zbornici.
No, o tome se ne prića, jer smatra se da je onaj koji se ne zna nositi sa takvim učenicima nesposoban!

I tu smo licemjeri do boli!


Još iz kategorije Priroda društva



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.