Saborski
zastupnik i predsjednik Kluba vijećnika HSS-a Željko Pecek
oštro je proteklih dana u javnosti i na aktualnom satu Hrvatskog sabora kritizirao
sustav poticaja u poljoprivredi te najavio kako će HSS predložiti izmjene Zakona
o poticajima kojim bi se maksimalna svota potpore ograničila na pet milijuna
kuna po korisniku.
Pitanje poticanja poljoprivredne proizvodnje aktualizirali ste još
u rujnu prošle godine, a odgovor ste dobili tek nedavno. Zašto je birokraciji
bilo potrebno pet mjeseci da vam dostavi odgovor?
- Pretpostavljao sam da se nešto čudno događa kod isplate poticaja
unatrag dvije-tri godine i postavio vrlo jednostavno pitanje ministru Petru
Čobankoviću: Kojih je sto najvećih korisnika poticaja u 2005. i 2006. godini
i koliko im je isplaćeno novaca? Na žalost, odgovor sam čekao pet mjeseci, rekli
su mi da nemaju sređene podatke. Možda me ne bi čudilo što nisu uspjeli ažurirati
podatke za 2006. godinu, ali 2005. je prošla odavno. Nakon tog iskustva mogu
reći kako moramo donijeti puno kvalitetniji Zakon o pristupu informacija koji
bi građanima omogućio odgovore na pitanja koja ih zanimaju i koja su bitna za
njihov život.
Što govore podaci koje ste dobili i zbog kojih ste najavili prijedlog
izmjene zakona?
- Dobiveni podaci govore kako je financiranje orijentirano prema velikim
proizvođačima. Sto najvećih korisnika poticaja dobiva četvrtinu ukupne svote
koju država izdvaja za potpore što znači preko 420 milijuna kuna. Još je interesantniji
podatak da svega 23 korisnika poticaja dobiva više od 5 milijuna.
Zašto
smatrate da poticanje velikih poljoprivrednih proizvođača treba ograničiti?
- Zato da se ne bi pogodovalo velikima tvrtkama na račun malih obiteljskih
gospodarstava koja na taj način nemaju velikih šansi za preživljavanje. Vjerujem
da usporena prodaja, najam i koncesije obiteljskim gospodarstvenicima znači
pogodovanje velikim. Umjesto da se bave poduzetništvom seljaci će morati raditi
kod velikih kako bi preživjeli. Velikima ostaje zemljište, oni grade kapacitete
u kojima će raditi ljudi iz okoline. Mislim da je u Hrvatskoj opet aktualna
Tuđmanova teza o 200 bogatih obitelji.
Na koji način država pogoduje velikima?
- Veliki, naime, imaju položajnu rentu na državno zemljište koje im
je netko ostavio na korištenje.
Dobar je primjer Poljoprivredno poduzeće Orahovica koja je u protekle dvije
godine od države dobilo preko 30 milijuna kuna poticaja. To je firma kojoj su
ostavljene tisuće hektara državnog zemljišta, a istovremeno i dalje stvara gubitke
zbog čega lagano može doći u situacije da je preuzme inozemni vlasnik kojeg
zapravo zanima zemljište Zbog prevelikog zaduženja PP Orahovica je već sada
u vlasništvu banaka, a nekoliko puta tu ju tvrtku, zbog gubitaka, sanirala država.
Ja do sada nikada nisam čuo da je saniran i jedan seljak.
Tvrdite
da se u središtu reforme poticaja treba naći mali čovjek i da umjesto 7.000
velikih tvrtki Hrvatska treba imati 100.000 malih poljoprivrednika. No, kritičari
vašeg prijedloga ističu da bi ta rascjepkanost pogodovala velikim stranim tvrtkama
kojima bi «mali seljak» postao veliki i laki plijen.
- Upravo se događa obratno, baš velike tvrtke postaju lagani plijen.
Ne radi se o malom seljaku radi se o 100.000 obiteljskih gospodarstva koje država
treba osposobiti za tržište i pripremiti za ulazak u Europsku uniju. Ukoliko
ne mogu dobiti državno zemljište u vlasništvo ili na korištenje i ukoliko su
poticaji usmjereni prema velikim tvrtkama oni će potpuno nestati. Nakon privatizacije
poduzeća i jadranske obale na red je došlo i poljoprivredno zemljište koje će
također završiti u rikama stranaca. To je zemljište ostavljeno na korištenje
velikim poduzećima i ono će biti lak plijen preuzimanja putem banaka zbog prevelikih
zaduženja. Od 100.000 seljaka bilo bi nemoguće kupiti zemljište, ne samo zato
što je to zahtjevan proces, već što oni ni pod koju cijenu to ne bih htjeli
prodati
Nedavna prodaja «Dukata» digla je na noge gotovo cijelu Hrvatsku. Ispalo
je na kraju «tresla se brda rodio se miš». Jeli to samo privremeno zatišje kako
bi se smirilo stanje?
- Sve zavisi o planovima Lactalisa. Smatram da su oni kupili hrvatske kvote
za proizvodnju mlijeka u Europsku uniju kao i tržište u Hrvatskoj . Koliko čujem
promjene se već događaju u Sireli. Umjesto sireva u Bjelovaru se proizvodi mlijeko
i jednostavniji mliječni proizvodi, bez namjere potrebnih ulaganja. U konačnici
ćemo jesti skupe uvozne sireve i piti hrvatsko mlijeko bez «marke» jer će nestati
će domaći brenovi koji su stvarni godinama.
Izgradili
smo farme, povećali broj muznih krava i digli proizvodnju mlijeka preko naših
potreba, ali paralelno s tim trebalo je brendirati proizvode.
- Ministarstvo poljoprivrede nema ni jedan projekt kojim bi stimulirali
obiteljska domaćinstva da naprave finalni proizvod od mlijeka. U Francuskoj
ima 400 malih tvornica sireva u kojima je od 5 do 20 zaposlenih, a u Hrvatskoj
bi ih moglo biti pedesetak. Da bi to imali moramo osnovati klaster proizvođača,
moramo im pomoći tehnološki, kod nabavke opreme i, konačno, tom proizvodu bi
trebali dati hrvatski predznak, hrvatsku kvalitetu i što je najvažnije - plasirati
ga putem turizma čime bi stvorili naviku kod gostiju koji dolaze k nama da takav
proizvod potraže na policama dućana u zemljama iz kojih dolaze. To su napravili
Grci, Španjolci, Portugalci …..
Mi nemamo niti jedan proizvod koji bi povezao, upotrijebit ću staru floskulu,
zelenu i plavu njivu.
Mislim da se svake godine barem stotinjak milijuna kuna može uložiti u razvoj
hrvatskih poljoprivrednih brendova.
Bili
ste ministar obrtništva, malog i srednjeg poduzetništva. Mnogi kažu – najuspješniji
u Račanovoj Vladi. Nova je vlast ukinula ministarstvo i gotovo sve vaše projekte
pa čak i one koji su se pokazali odličnim.
- To je samo dokaz da ova vlast provodi sustavnu politiku bogaćenja jakih i
moćnih. Ukinuli su kredite za male poduzetnike što je za mene veliko iznenađenje
jer je to zaista bio jedan od boljih projekata u posljednjih pet-šest godina.
Ministarstvo gospodarstva je ukinulo kreditne linije Poduzetnik koje su bile
orijentirane prema obrtnicima i malim poduzetnicama. Događa se prevelika globalizacija,
liberalna ekonomija koja nije primjerena našem društvu i koja zapravo promovira
divlji kapitalizam. Malo poduzetništvo će u 2007. godini od države dobiti svega
120 milijuna kuna poticaja, a to je vrijednost 4 kilometara ceste u zadarskom
zaleđu. I tu država izdvaja samo velike. No, začuđuje pasivno promatranje zbivanja
Hrvatske obrtničke komore zbog čega razmišljam o prijedlogu da se ukine obvezno
plaćanje doprinosa komori.
Ne činili vam se da po tom obrascu djeluje cijeli sustavu kako na državnoj,
tako i na lokalnoj razini?
- Da, jednako se događa i na nižim razinama. U županijama i većim gradovima
formira se pet-šest većih poduzetnika koji, koristeći političke veze, utjecaje
i mogućnosti Zakona o javnoj nabavi, postaju šerifi u svojim područjima. Na
nama političarima je da ukazujemo na te pojave, ali osim toga trebamo rješavati
i zakonsko okruženje. Na žalost u Saboru se takve inicijative događaju rijetko.
Vladajući ih ne predlažu, a kada ih predlaže oporba uglavnom se ignoriraju Ne
prežive ni prvo čitanje, a kamo li da dođu kao konačni prijedlog.
(Glas Slavonije, Magazin, 21. travnja 2007.
