Banner
Večernji list: Hrvati po gorivo opet u BiH
Saborska oporba: Hrvatska nema jasnu strategiju protiv covida
Plenković: Cijena benzina ograničava se na 11,10, a dizela na 11 kuna
Bačić: HDZ nije ni zločinačka niti kriminalna organizacija
Plenković: Sanadera meni prišit neće nitko !
Jandroković: Nosim politički teret, ali ne i odgovornost za ono što nisam kriv
Raspudić: Koruptivni vuk HDZ-a ne mijenja ni ćud, ni dlaku

  Pronađena zemlja

pBORIS PAVELIĆ Noina arka alternative

  Boris Pavelić/Novi list           17.02.2019.         2134 pogleda
pBORIS PAVELIĆ Noina arka alternative

Vladimir Jurišić je reporter koji daje glas zaboravljenima: onima koji žive u uništenim zaseocima ove zemlje, zaboravljenima zato što su Srbi, povratnici, stari, siromašni, sami i nikome važni. Jurišić je svoj novinarski zanat pretvorio u neku vrstu humanitarne pomoći javnim zagovorom zaboravljenih. Da nije njega, malo bi tko – a među takve svakako spada list koji čitate – pitao za te gubitnike svih ratova, jer priče o njihovim životima ne uklapaju se u komercijalni diktat što upravlja medijima, htjeli to oni ili ne - piše Boris Pavelić u kolumni Pronađena zemlja, Novi list.

Priče o tim ljudima, mala svjedočanstva zaboravljene humanosti i neuništive čovječnosti, Jurišić objavljuje na mjestu koje, srećom, i postoji zato da bilježi i pokušava popraviti nevesele sudbine odbačenih i zaboravljenih povratnika: u tjedniku »Novosti«.

Jučer su te novine izašle tisućiti put, i u njima podlistak s pričom o »samostalnome srpskom tjedniku« čiji je prvi broj objavljen 17. p rosinca 1999, s ambicijom da »bude otvoren i promovira toleranciju i vrijednosti zajedničkog života Srba s većinskim hrvatskim i ostalim narodima u zemlji«. Danas, dvadeset godina i tisuću brojeva kasnije, valja kazati kako »Novosti« nisu načinile samo taj prvi korak – koji je, s obzirom na zločinačku strahotu Krajine, bio korak od sedam milja – nego i da model njihova opstanka može poslužiti kao svjetionik koji iz ovih mračnih vremena može svijetliti, nadajmo se, i nekoj boljoj budućnosti.

»Novosti« se, naime, financiraju javnim novcem vladina Savjeta za nacionalne manjine. To je tijelo tekovina važnoga Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, tog sidra zaštite manjina koje bi mnogi rado iščupali, ali valja učiniti sve da im ne uspije. Pa ipak, kako u spomenutome podlistku deziluzionirano primjećuje Boris Buden: »Novosti opstaju zahvaljujući realpolitičkoj ekvilibristici nekolicine političara i sretnoj okolnosti ograničenog suvereniteta Republike Hrvatske«. Danas, to su tanke niti.

A svak tko radi u mediju izloženom tržištu zna da imperativ zarade mnoge važne teme osuđuje na šutnju – u oslobađanju od tog diktata, uostalom, i jest smisao postojanja medijske forme zvane »javni medij«.

»Novosti«, dakle, imaju sreću u nesreći, a možete to čitati i obrnuto: oslobođeni diktata tržišta, mogu se posvetiti i temama koje ih oslobađaju taktiziranja s oglašivačima, koje ih – ako su dovoljno odvažni, a jesu – ne obvezuju na »dealove« s vlašću i proklamiranom ideologijom, i ne moraju se brinuti hoće li im »nepatriotska« ili provokativna naslovnica upropastiti nakladu. A to i jest sam smisao javnog medija: moći objavljivati ono što većinu ne zanima, ili ona to čak ne odobrava, bila ta većina kvantitativna, ideološka, svjetonazorska ili financijska.

 

Istodobno, »Novosti« su postale više su od novina: simbol otpora vladajućem narativu, Noina arka alternative. Baš kao što je Feral bio devedesetih, pa su ga spaljivali, tako su »Novosti« danas »ono drugo« – pa danas, gotovo već rutinski, spaljuju i njih. I ta, posve nenovinarska uloga koju je taj tjednik bio prisiljen ponijeti, razlikuje ga od medija koji nisu opterećeni tim nipošto ugodnim teretom simbola s viškom značenja.

Zbog svega toga – želi li ova zemlja biti dobrom a demokracija zdravom, »Novosti« treba zaštititi, baš ovakve jogunaste kakve jesu, i baš ovako kako ih se sada čuva. Svakoj demokraciji trebaju radikalno kritičke, nonkonformističke, manjinske ideje, treba joj glas nemoćnih i različitih, trebaju joj novine poput »Novosti«, i dobar model financiranja koji će ih štititi. Dosad, na svu sreću, ni desničarska vlada, ni predsjednica Republike – koja bi to zasigurno voljela – čak ni u ovo vrijeme nacionalističkog drmanja Europom, nisu čak ni pokušali razmontirati model koji jamči opstanak takvim, dosljedno kritičkim – dapače još »srpskim« – novinama.

Uspiju li »Novosti« preživjeti ovakve kakve jesu, ima još nade i za demokraciju i za slobodu, ali i za bake i za dide što ih, blatnjav do koljena, po banijskim bespućima obilazi usamljeni reporter Vladimir Jurišić.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Pronađena zemlja