Posjet uvaženih svjetskih državnika nekoj zemlji velika je čast za svaku državu. Dva najuglednija službena gosta koja su ikada posjetila Hrvatsku, jesu: predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Josip Broz Tito, i poglavar države Vatikan Sveti Otac Papa.
Ali nije sve u časti - iako mnogi kažu da je bilo časno živjeti sa Titom - nešto uvijek ostaje i u novcu koji se u takvim prilikama potroši, jer, dakako, sve to treba platiti... Troškovi putovanja, osiguranje, smještaj i hrana, susreti sa građanima, susreti sa državnim dužnosnicima, radni sastanci... skupi se toga... baš kao i ovaj put kada nam u posjet ponovo stiže Petrov nasljednik, koji će nam, kako saznajemo od kardinala Josipa Bozanića, za dva dana boravka skupiti nešto između 12 i 14 milijuna kuna.
Nije to mala stavka. Zato se ateisti s pravom pitaju na čiji račun?
Na to pitanje biskupi odgovaraju: Kada dolaze drugi državnici nitko ne postavlja to pitanje, nego samo kad dolazi Papa.
Naravno da je tako, jer Papa najviše i košta... Koštao je nas i drug Tito, ali obzirom da je Hrvatska imala veoma bliske odnose sa SFRJ, Tito bi to uvijek znao nadoknaditi... nešto u kešu, a nešto u kreditima.
Tako bi isto trebalo biti i sa Papom. Ali nije. S njim je neka sasvim druga priča. Iako su odnosi sa Rimom bolji nego što ih je Hrvatska ikada imala sa Beogradom, dolazak Svetog Oca uvijek nas baci u velike dugove.
Ima li tu zdrave logike?
Za vrijeme posjete Zagrebu u rujnu 1971., Tito se sastao sa članovima CK SKH. Bila je kalendarska jesen, ali cijele te godine vladalo je proljeće. Tom prilikom razgovaralo se o klimi u Hrvatskoj, gospodarskoj situaciji i položaju Hrvatske u regiji... Račun sastanka platili su Savka i Tripalo.
Sada se isto zna da će se Papa sastati sa najvišim hrvatskim dužnosnicima... i on će s njima također porazgovarati o tome kakva je klima u Hrvatskoj danas, razgovarat će se i o gospodarskoj situaciji i položaju Hrvatske u regiji, ali račun sastanka neće platiti niti Ivo Josipović niti Jadranka Kosor, nego hrvatski građani, a najgore je to što moraju platiti i oni kojima je katolička Crkva zabranila ulaz u Raj.
To nije pošteno.
Nije bilo pošteno niti 1971., ali tada su proljeća bila drugačija nego danas. U ono doba hrvatskom gospodarstvu cvjetale su ruže pa i nije bilo toliko bitno tko pije, a tko plaća. Uostalom, poslije su i Savka i Tripalo priznali da su prošli dosta jeftino.
Danas je međutim neko drugo vrijeme Klima u državi potpuno se promijenila, Socijalistička Republika Hrvatska već odavno je ocvala, tamo gdje su nekada cvjetale ruže više ni trava ne raste, na preko minus 40 milijardi eura, od Lijepe Naše ostala je samo himna.
U takvim uvjetima teško se živi, i ljudi paze na svaku kunu, zato nije fer da se uzima iz njihovog džepa, a njih da se i ne pita.
No, dobro... šta-je-tu-je... Neka sada ostane tako kako je, tu više i onako nema pomoći. Samo da prođe sve kako treba, i da se ne osramotimo... Toga se u biti najviše i plašim.
Nije mene strah da nećemo to uspjet organizirat, ili da će Thompson zaboravit pjesmicu, nego me je strah da se Papi opet u govoru ne omakne pa da opet kaže nešto što ne bi smio - kao onomad kada je napravio skandal u Njemačkoj - a mi na sve to počnemo oduševljeno pljeskat.
E to bi već stvarno bilo previše.
