Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Ove subote u Cugu otvaranje izložbe fotografija "Protagonisti zagrebačkih ulica" Brune Szütsa


  Roklicerove večeri           vn           24.01.2019.         663 pogleda
Ove subote u Cugu otvaranje izložbe fotografija  "Protagonisti zagrebačkih ulica" Brune Szütsa

Ove subote, 26. siječnja u Caffe baru Cug (Željeznički kolodvor) na rasporedu su 36. Roklicerove umjetničke večeri koje nam, osim uobičajenog programa čitanja poezije i proze virovitičkih autora i prisjećanje na književnika Roberta Roklicera, kojemu su ove večeri i posvećene, donosi zanimljivu izložbu fotografija Protganosti zagrebačkih ulica Brune Szütsa (Zagreb, 1959.) koji se fotografijom bavi od ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Izložba je prvi put javnosti predstavljena u zagrebačkoj galeriji Kaj u lipnju 2018. godine, a onda u rujnu na 4. Fra Ma Fu festivalu u Fažani. U Viroviticu, na Roklicerove umjetničke večeri, dolazi u okviru programa Fra Ma Fu u gostima.

Fotografije Brune Szütsa nastaju 1983. godine, po uzoru na one koje je snimao Franjo Fuis. Ciklus prikazuje izuzetno siromašnu obitelj iz Mesničke ulice (koja je živjela na istom ulazu na kojemu je autorov predak Johan Szüts otvorio fotografsku radnju kada je iz Beča došao u Zagreb) bez patetičnoga društvenoga angažmana i snobovskog iščuđavanja njihovom životu. Predstavlja ih kao ljude koji žive sa svojim obiteljima, ljude koje je život doveo u situaciju da ovise o kapima tuđe milosti. Unatoč tomu, oni poziraju pred Szütsovom kamerom prilično veselo, odavajući dojam lakoće življenja, koja kao da se utjelovila u rasplesanoj i razigranoj djevojčici iz te obitelji čija igra nalazi svoje mjesto između oronulih zidova kućnog dvorišta.

Prilikom fotografiranja ispucan je cijeli film u kontinuitetu od dvadeset minuta, djelomično u maniri reportažne fotografije. Autor, prema vlastitim riječima, nije namjeravao stvoriti ciklus fotografija koje imaju umjetničku vrijednost, želio je samo zabilježiti jedan trenutak u životu sasvim običnih ljudi.

Siromasima se može pristupiti blago ih romantizirajući (zapravo patronizirajući) i sa žaljenjem, ali i posve hladno i dokumentaristički. Ciklus koji je Bruno Szüts snimio 1983. prikazuje izuzetno siromašnu obitelj iz Mesničke ulice (koja je živjela na istom ulazu gdje je autorov predak Johan Szüts otvorio fotografsku radnju kada je iz Beča došao u Zagreb) bez patetičnoga društvenoga angažmana i snobovskog iščuđavanja njihovom životu. Predstavlja ih kao ljude koji žive sa svojim obiteljima, ljude koje je život doveo u situaciju da ovise o kapima tuđe milosti. Unatoč tomu, oni poziraju pred Szütsovom kamerom prilično veselo, odavajući dojam lakoće življenja, koja kao da se utjelovila u rasplesanoj i razigranoj djevojčici iz te obitelji čija igra nalazi svoje mjesto između oronulih zidova kućnog dvorišta.

Szütsovi radovi prikazuju siromašnog protagonista, fehtera sa zagrebačkih ulica u njegovu svakodnevnom okruženju. On se bezbrižno, poput djeteta, gega Centrom zračeći dobrohotnošću u nadi da će i kod prolaznika na koje nabasa proizvesti sličnu dobrohotnost na koju će se moći osloniti i koja će njemu i njegovoj obitelji poslužiti kao kratkotrajna pomoć. U već spomenutoj Dapčevoj monografiji Putar piše kako je glavni motiv koji uočava na njegovim snimkama sirotinje čekanje – strpljivo i možda beketovski uzaludno očekivanje da situacija u kojoj su se našli oni, ali i cijelo društvo toga vremena, jednostavno prođe.

Kod Szütsovih modela nema takve, makar i iluzorne, nade. Fizionomije koje nas gledaju s njegovih fotografija zrače tupošću i zastrašujućom prazninom koja sugerira mentalni deficit, slično kao i kod osoba koje je portretirala Diane Arbus. Njihova jednostavna i uglavnom nasmiješena lica govore da su se oni posve prepustili tijeku svoga života te prihvatili svoje mjesto na dnu društva, bez gorčine i bez iluzije o bilo kakvoj budućnosti.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Roklicerove večeri



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: