Treći tjedan Virkasa donio nam je dvije odlične predstave s vrlo visokim ocjenama publike Sokol ga nije volio Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka i Gradskog dramskog kazališta Gavella (4,97) i Kiselina Bosanskog narodnog pozorišta Zenica (4,94) i sjajn mjuzikl Jalta Jalta kojeg publika nije ocjenjivala jer izvan konkurencije.
Redatelj Filip Šovagović, scenaristkinja Anja Šovagović Despot i glumci Ivan Ćaćić, Sandra Lončarić, Dominik Karaula, Mateja Tustanovski i drugi nisu krili zadovoljstvo dupkom punom dvoranom, ovacijama, dugotrajnim aplauzom i ocjenom publike koja ovu predstavu svrstava na trenutno prvo mjesto ovogodišnjeg Festivala.
Rijetke su predstave na virovitičkim kazališnim daskama s tako puno glumaca – čak 23 pa je kazališnom klubu prije i poslije predstave vladala neviđena gužva. To nje smetalo članicama i članu dramske grupe Učeničkog doma s odgajateljicom Suzanom Sokele da izvuku glumca Vladimira Tintora, poznatog po mnogim kazališnim, filmskim i televizijskim serijama kako bi porazgovarale o tome što trenutno radi i što će raditi. Naravno, selfiji su bili obavezni. 
ZENIČKA KISELINA: PREDSTAVA KOJA PUBLIKU PODSJEĆA DA U TUZI NIJE SAMA
Predstava Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, odigrana u srijedu, donijela nam je poseban kazališni užitak, snažnu emociju pa i suze čime je opravdala svih dvadeset nagrada dobivenih na devet festivala (za najbolju predstavu u cjelini, najboljeg glumca, najbolju glumicu, najbolji tekst, najbolju režiju, najbolju scenografiju, najbolju scensku i najbolju glazbu).
Glumac Benjamin Bajramović kaže kako je predstava već dobrano ušla u svoj izvođački ritam. Točan broj izvedbi više ni sam ne prati, ali procjena je jasna. „Nemam točan broj, kolegica je maloprije računala, ali nismo uspjeli precizno izračunati. Ako kažem tridesetak, neću puno pogriješiti“, kaže.
Gostovanja, međutim, uvijek donose isti izazov – prostor. Predstava je u matičnom kazalištu zamišljena kao intimna igra na malom dijelu velike scene, s publikom gotovo nadohvat ruke. Upravo zato prilagodba dvoranama na gostovanjima traži dodatni napor: „Kod nas je uvijek malo problem adaptacija prostora. U matičnom kazalištu igramo na malom dijelu velike scene i publika nam je jako blizu. Sama predstava je intimna i zato je glas uvijek osjetljivo pitanje kada gostujemo po dvoranama Glumci tada moraju pronaći ravnotežu između intimnosti i potrebe da ih čuje cijela dvorana. Vrlo je teško igrati intimne scene, a pritom gotovo vikati partneru u lice. To zna biti malo čudno. Onda pokušavamo napraviti glasovne prilagodbe i pronaći mjeru. Unatoč tim izazovima, dojmovi iz Virovitice su vrlo dobri“.
Gordana Boban je za uloge u ovoj predstavi dobila pet nagrada. „Publika je predstavu pratila u velikoj tišini i s izrazitom koncentracijom. Po onome što smo mogli osjetiti na sceni, pažnja gledatelja bila je snažno usmjerena na četvero izvođača. U jednom trenutku, pred sam kraj, učinilo mi se da je možda među publikom bilo i malo nestrpljenja. Možda je to samo moj dojam“, izjavila nam je.
Ističe kako vjeruje da je publika vrlo pažljivo pratila svih pet činova predstave. U svakom se činu, objašnjava, prati kako obitelj reagira na gubitak jednoga svojeg člana. U jednom činu nema brata, u drugom snahe, u trećem sina – i tako se kroz priču zapravo govori o tome kako se ljudi nose s gubitkom. Na visoku festivalsku ocjenu od 4,86 reagirala je zadovoljno, uz osmijeh dodajući da publika ocjenjuje i ima pravo reći što misli.
Selma Mehanović razloge uspjeha Kiseline vidi u snažnom tekst Asje Krsmanović i odličnoj režiji Nermina Hamzagića zbog čega je četvero glumca u procesu nastajanje tokom rada postali su bliski prijatelji. „Tada smo shvatili koliko je ova priča važna i koliko je ljudima potrebno pozorište koje ih povremeno podsjeti da nisu sami u vlastitoj tuzi. Ljudi se u njoj prepoznaju, jer je tuga univerzalno iskustvo života. Reakcije publike često su vrlo lične. Redovno dobivam poruke gledatelja, ali ne one u kojima mi čestitaju na glumi, nego poruke ljudi koje je predstava duboko dirnula ili im je na neki način pomogla“, ističe.
Posebno joj je ostala u sjećanju poruka žene koja je nedavno izgubila supruga i koja joj je, nakon izvedbe u Zenici, napisala da je u potpunosti razumjela predstavu. Nije osjetila samo tugu, nego ju je ona podsjetila na emociju koju nosi umjetnost i na način na koji se s njom može nositi. „Reakcije publike svuda su snažne širom Bosne i Hercegovine, ali i u Srbiji i Hrvatskoj što smatram jednom od najvećih vrijednosti predstave – njenom univerzalnošću i sposobnošću da poveže ljude kroz iskustvo koje svi razumiju. U vremenu i okolnostima u kojima se društva nalaze, čini joj se da je ljudima ova predstava posebno potrebna“, rekla nam je.
Mirvad Kurić je za uloge ujka i babe dobio pet nagrada. Nakon izvedbe istaknuo je kako mu transformacija između dva lika – babe i ujke – nije predstavljala poseban problem, jer je, kaže, ključno odmah na početku jasno postaviti osnovni „ključ“ lika. Govoreći o nagradama i festivalskim priznanjima, naglasio je da tijekom rada na predstavi nikada o njima ne razmišlja. „Nikada nisam radio nešto zbog nagrade ili festivala. U umjetnosti je najvažnije usredotočiti se na proces rada. Uvijek kažem – bilo bi čudno kada bi Cristiano Ronaldo na utakmici razmišljao koliko će mu vrijediti gol. On samo gleda da zabije. Tako i mi gledamo da u procesu napravimo što bolju predstavu, a ostalo dolazi kasnije. Hvala publici na ocjeni i na reakciji. Nadam se da smo opravdali njihovo povjerenje i da su uživali u predstavi“, poručio je Mirvad Kurić.
OBITELJSKA ČAROLIJA MJUZIKLA
I na kraju, u subotu ponovno na našoj pozornici Leonora Surian. Prošle godine došla nam je s programom Broadway i sve nas oduševila. "Nevjerojatno da je već prošla godina dana od posljednjeg susreta, vrijeme jednostavno proletjelo. Ovoga puta riječ o posve drukčijoj predstavi – obiteljskoj priči na sceni. U njoj nastupaju otac i dva brata, a sada su uključili i mlađu generaciju obitelji. Naš slogan je bio tata i dva brata, a sada smo uveli i djecu – moje dvije kćeri, sina i nećakinju – da i oni osjete taj dio našeg života na pozornici koji svi jako volimo“, kaže.
<<< Ritam Broadwaya očarao virovitičku publiku, ispraćen dugotrajnim pljeskom i ovacijama
<<< Leonora Surian Popov: U Virovitici je to bilo to!
Predstavu izvode već šesnaest godina, ali ne stalno jer je cijelu obitelj ponekad teško okupiti zbog različitih obaveza i poslova. Ipak, za posebne prilike uvijek se uspiju organizirati. Govoreći o reakcijama publike na „Jaltu, Jaltu“, naglašava da su one uglavnom izvrsne, iako neki gledatelji u početku očekuju veliku, raskošnu verziju predstave. „Ponekad publika krene malo skeptično jer očekuje onu veliku produkciju, ali kada uđu u predstavu, jako dobro reagiraju“, kaže i naglašava kako je adaptaciju odobrio Alfi Kabiljo.
Predstava traje oko sedamdeset minuta i uključuje sve poznate songove, što izvođačima nije nimalo lako jer su stalno na sceni. Publika ih je nagardila ovacijama i zbornim pjevanjem Neka cijeli ovaj svijet. Posebnost je, kaže, i obiteljska energija koju publika osjeti.„Mi jesmo profesionalci, ali na sceni ipak postoji i ta obiteljska energija koju ne možete sakriti. Ljudi to prepoznaju i mislim da ih baš to dirne.“
