Otvorena izložba slika Željka Vampovca Brke: Svestrani umjetnik koji je oplemenio Dom Borova

Nismo bili sigurni hoće li doći, ali – pojavio se. Na otvaranje svoje četvrte samostalne izložbe Željko Vampovac, (u gradu poznatiji kao Brko, a ljubiteljima likovne umjetnosti i stripa kao Vampy, kako potpisuje svoja djela) iz Doma Borova, dovezen je u kolicima. Unatoč bolesti nije skrivao zadovoljstvo i optimizam, a otežana komunikacija govorom nije ga spriječila da se svima koji su te večeri došli u Horn pub, ponaosob zahvali na podršci. Izloženi radovi nastali su u proteklih 18 godina koliko Brko živi u toj ustanovi pa je naziv izložbe sasvim prigodan - „Osamnaest mi je godina“.

Nekoliko rečenica o Željku rekla je Gordana Čurik, novopečena predsjednica Likovnog kluba „Paleta“ iz Suhopolja istaknuvši kako je u Domu dobivao različite poslove i zaduženja, ali se ipak najviše bavio umjetnošću.

„Željko je pronašao sebe u umjetnosti. Umjetnost je nešto što oplemenjuje čovjeka, što nam pomaže da damo krila svojim emocijama i svojoj mašti. Kad se nađemo pred praznim papirom ili bijelim platnom iz umjetnika izvire nešto što nas tjera na stvaranje, nešto što oslobađa subjektivnost čovjeka. Umjetnost je nešto što pomaže da nađemo spoj između srca i uma. I kad smo prepoznati u okolici i imamo podršku uz umjetnost se znamo isključiti iz ovog svijeta, okoliša i problema u kojima se nalazimo. Dok slikamo, neke naše najdublje misli prodišu i mi, zapravo, postajemo netko koga samo vidimo. Počinjemo više cijeniti, voljeti i vrednovati sebe. Mislim da je Željko sve to doživio“, kazala je Gordana Čurik.

Oslonac i podrška u radu, napomenula je, svo to vrijeme bilo mu je osoblje Doma. Pogotovo poslije 2003. godine kada je aktivnije počeo slikati, prvo olovkom i tušem. Da je tako, pokazali su i te večeri jer su gotovi svi došli na otvaranje i sudjelovali u realizaciji izložbe. U njihovo ime obratila nam se ravnateljica Doma Borova Zlata Rončević koje je i otvorila izložbu.

„Dom Borova u vrijeme njegovog dolaska nije baš bio na dobrom glasu. On je ovdje unio umjetnost. Često smo se oko njegovih slika prepirali, nismo znali što to predstavljaju: netko bi rekao da to je žena, drugi bi vidjeli ribu, treći rekli da je to oko, a on veli da nije ništa od toga. Željko nas je svojim dolaskom u dom oplemenio“, rekla je i izrazila nadu da crtice iz domskog života koje je redovito zapisivao i kojima su se svi znali smijati neće ostati negdje pohranjene nego da biti objavljene kako bi i drugi čuli mudrosti korisnika.

Podsjetila je kako je Željko bio kreativan i na drugim područjima: „On je i vrtlar koji je prekrasno obrađivao naše vrtove, grmove, cvjetne gredice… Prvu procvjetalu ružu bi donio meni ili nekome od naših stručnih djelatnika, onome koji mu je tada bio najdraži. Da nije bilo njega ne bi imali ni takvog povrća koje je redovito zalijevao“.

Stručni sud o Brkinim radovima dao je povjesničar umjetnosti Josip Mikolčić, a kako nije mogao doći na otvaranje tekst je pročitala Gordana Radusin. Mi ga ovdje prenosimo u cijelosti.

Josip Mikolčić: Vampovac je naglašeno izražajan u nadrealnim prikazima i pseudofigurativnim cjelinama

Željko Vampovac bavi se likovnošću duži niz godina, ali tek od 2003. godine stvara cjeloviti slikarsko crtački opus. Većina njegovih radova – slika, crteža i kombinacija, stilski većim dijelom predstavlja svojevrsni autorski konglomerat, kojim autor demonstrira snagu vlastitog nagona za likovnim izražavanjem.

Vampovac je naglašeno izražajan u nadrealnim prikazima i pseudofigurativnim cjelinama u kojima, u kontekstu nepostojanja razumske perspektive, istovremeno ističe elementarnu zagonetnost i istražuje moguću mnogostruku dimenzionalnost vanjskog svijeta.

Vampovčev odnos vanjskog i unutrašnjeg najrječitiji je u elementima apsurda i kaosa koji su svakako angažiranog predznaka, a smisao im je u osobnoj težnji usmjerenoj ka uspostavi novog početka.

Vampovac je nesumnjivo nadaren crtač, najglasniji i najjasniji stav i stanje iskazuje olovkom i tušem. Monotoniju monokromatskih interpretacija negira slojevitim iluzionizmom i razvedenim ritmom u svim dijelovima kompozicije.

Boja je kod Vampovaca uglavnom podređena crti, ali iznad svega sugestivna i ekspresivna. Često ne zauzima veliku plohu, ali intenzitetom, komplementarnim nizom ili suprotstavljena neobrađenoj bjelini podloge predstavlja kulminativni dio likovnog arsenala, naročito u apstraktnim kompozicijama. U cijelom izloženom opusu vidljivo je da autor permanentno biva intrigiran različitim ovosvjetovnim općim i osobnim izazovima, koji su mu povod da se upusti u složenu mentalnu avanturu ili otputi na uzbudljiv izlet u svijet nepreglednih snova.