Naivna umjetnost kao važan dio kulturnog identiteta i baštine Republike Hrvatske, nezaobilazna je prilikom predstavljanja hrvatske kulture i umjetnosti u svijetu stoga je u Pečuhu 13. svibnja 2016.u povodu 25. godišnjice hrvatske neovisnosti otvorena do sadanajreprezentativnija izložba hrvatske naivne umjetnosti „Hrvatska naiva-bogatstvo običaja - Hlebinska škola u Pečuhu“.
Izložba koja će biti otvorena do 12. lipnja 2016., daje presjek najznačajnijih autora prve, druge i treće generacije Hlebinske škole te okuplja djela iz fundusa Galerije naivne umjetnosti Hlebine, ali i djela koja su posuđena od samih autora. Izložba je ostvarena u suradnji Koprivničko-križevačke županije, Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Pečuhu, Muzeja grada Koprivnice i Zsolnayeve kulturne baštine neprofitnog d.o.o.-a.
Izložbu je otvorio državni tajnik za kulturu mađarskog Ministarstva ljudskih resursa dr. Peter Hoppal, a nazočnima su se prigodnim govorima obratili i zamjenik župana Koprivničko križevačke županije g. Ivan Pal, ravnatelj Muzeja grada Koprivnice g. Robert Čimin, ravnatelj Zsolnajeve baštine neprofitnog d.o.o.-a g. Balazs Vincze i gk Republike Hrvatske u Pečuhu gđa Vesna Haluga. O Izložbi je govorila kustosica gđa Helena Kušenić.
Reprezentativnim postavom kustosice Helene Kušenić sa ukupno 65 djela, predstavljeni su slikari i kipari koji su posljednjih gotovo stotinu godina, svojim talentom i kontinuiranim radom te divljenjem i privrženošću “Hlebinskoj školi” stvorili hlebinsku umjetnost koja je svojom ljepotom očarala milijune ljudi diljem svijeta, a poznati francuski kritičar AnatolJakovsky nazvao ju je „Hrvatsko čudo“.
Izložba predstavlja naivnu umjetnost u širokom rasponu: počevši od navedenih majstora Hlebinske škole do autora koji i danas nastavljaju istu tradiciju sve do tzv. autsajdera, neobičnih individualaca čije je stvaralaštvo nemoguće jednoznačno odrediti i prikloniti isključivo naivi te se stoga označuje kao izričaj na rubu naivne i autsajderske umjetnosti (umjetnosti povezivane s pojmovima „Art bruta“ istekle iz čistog stvaralačkog impulsa) koji ukazuju na rastezljivost i širinu pojma naivne umjetnosti. Izložbu prati i katalog na hrvatskom i mađarskom jeziku.
Otvorenju je nazočilodesetak slikara i kipara naivaca, gradonačelnici, župani, kulturni djelatnici iz Republike Hrvatske i Mađarske, predstavnici hrvatskih samouprava na čelu s predsjednikom Hrvatske državne samouprave g. Ivanom Guganom, tajnica Hrvatske matice iseljenika gđa Dijana Perković Mašalate brojni mađarski i hrvatski mediji.
Gk Haluga je kazala kako „ prikazana umjetnička djela nama ne mogu biti dragocjenija nego što jesu, budući da su zoran znamen duhovnog, nacionalnog i kulturnog identiteta Podravine, odnosno Republike Hrvatske.“
Kazala je kako je izložba postavljena u povodu 25. godišnjice hrvatske neovisnosti te predstavljanja Koprivničko-križevačke županije na konzularnom području. Posebnu zahvalnost uputila je Koprivničko križevačkoj županija i g. Palu na velikom doprinosu unapređenju odnosa naših dviju država u prekograničnoj suradnji na svim područjima i hrvatskoj manjini u Mađarskoj, posebno u mađarskom dijelu Podravine kao najčvršćem mostu koji nas stoljećima povezuje.
Državni tajnik g. Hoppal govorio je o prijateljstvu Hrvatske i Mađarske, istaknuvši kulturu kao jednu od najjačih poveznica dvaju naroda. Naglasio je pomoć Mađarske hrvatskim izbjeglima i prognanima tijekom Domovinskog rata te potporu ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju. Nakon samog svečanog otvorenja s velikim je zanimanjem u pratnji gkhaluge i zamjenika župana g. Pala razgledao Izložbu.
O slikarstvu Hlebinske škole
Slikarstvo Hlebinske škole formira se 30-ih godina 20. stoljeća pod utjecajem grupe Zemlja i Krste Hegedušića i specifičnih socijalno-političkih okolnosti. Valja napomenuti kako ovdje nije riječ o sustavnom obrazovanju, već o povremenim susretima Krste Hegedušića s mladim Ivanom Generalićem i Franjom Mrazom koje je, za vrijeme ljetovanja u Hlebinama (rodnom mjestu njegova oca) upućivao u likovne tehnike (od crteža preko akvarela do tempera i ulja; od papira i platna do stakla). Slikarstvo na staklu postat će svojevrsni zaštitni znak i temeljna karakteristika stvaratelja pod okriljem pojma Hlebinske škole. Prvoj generaciji (1930-e godine) priključuje se i Mirko Virius, a sve ih odlikuje slikanje autentične seoske svakodnevice i običaja koje vide i proživljavaju oko sebe.
U sljedećim desetljećima dolazi do procvata i širenja naivne umjetnosti. Ivan Generalić počinje izlagati u inozemstvu (Pariz, Sao Paolo, Bruxelles…) te “podučavati” drugu generaciju svojih suseljana. Neki od njih nastavljaju realistične tendencije (Dragan Gaži ), dok se drugi (Franjo Filipović, Martin Mehkek, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić…) pa i sam Ivan Generalić, okreću maštovitosti, fantastici, snovitosti, a sve pod “mentorstvom” kritičara i umjetnika Dimitrija BašičevićaMangelosa.
Zahvaljujući radu i djelu Ivana Večenaja i Mije Kovačića naivno slikarstvo širi se u Golu i Gornju Šumu te se formira i treća generacija autora (Ivan Lacković – Croata, Milan Generalić, Stjepan Večenaj, Franjo Vujčec…). Sredinom stoljeća pojavljuju se i kipari (Martin Hegedušić, Mato Generalić, Dragica Belković, Mijo Kuzman…) koji se okreću korištenju najdostupnijeg materijala – drveta – kako bi u trodimenzionalnim oblicima izrazili svoja osjećanja i svakodnevicu.
