Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Priroda društva

Otac Charles kontra cara Justinijana

  Davor Suhan/Moja Rijeka           15.11.2013.         1711 pogleda
Otac Charles kontra cara Justinijana

Nada je temelj koji ljudskom životu daje smisao, mada pitanje njegovog pravog smisla nitko ne razumije. Tada jedino što ljudima preostaje je vjera. Često puta ona se i nameće, zamjenjujući jednu istinu sa drugom. U toj vrsti "duhovne obnove" ostaju velike praznine, dijelovi priče u kojima nedostaju ključni odgovori na mnoga pitanja. Tragajući za nekim starim izbrisanim poglavljima koja su nekad popunjavala baš te praznine, našli smo jednu doista vrijednu. Ali, krenimo redom.

Povijest kršćanstva obilježena je dvjema teologijama - ranokršćanskom, koja traje do Petog ekumenskog sabora 553., i onom poslije, koja traje do današnjih dana. Taj povijesni crkveni sastanak  upravo je i prekretnica u razvoju službene kršćanske misli, kada političkom odlukom Bizantskog cara Justinijana Velikog Crkva odbacuje do tada općeprihvaćeni koncept reinkarnacije duša -  koji u ranom kršćanskom dobu podupiru djela uglednog aleksandrijskog teologa Oregona.  Je li ova odluka uspjela trajno izbrisati ideju reinkarnacije iz Kristove Crkve?

Službeno, DA...Ali javna je tajna da među slobodno-mislećim klerom još uvijek ima onih koji su ostali vjerni spomenutom ranokršćanskom konceptu. Brinući i dalje predano o zdravlju ljudskih duša, lojalni Instituciji, za službenim oltarom poštuju službenu duhovnu medicinu, ali u svoje slobodno vrijeme rado liječe alternativnim metodama.

Prvi takav kojega sam upoznao bio je poglavar jedne pravoslavne Crkve (nije važno koje, reći ću samo da drži misu na francuskom) koji mi se jednom prilikom osobno razotkrio, otvoreno naginjući tamo gdje se jedan visokopozicionirani kršćanski svećenik nikada ne bi smio nagnuti. A kada sam ovu ekskluzivnu vijest o duhovnom skretanju pravoslavnog popa saopćio jednom uglednom društvu hrvatskih katolika, na moje iznenađenje nitko nije ostao iznenađen, nego su mi rekli da u tom istom društvu "ima i naših". Čak se i ne skrivaju.

Bio sam šokiran. Za pravoslavne pope mi je to nekako i normalno, oni su u pogledu vjere općenito nestabilni (svako hoće imat svoju Crkvu), ali ovi naši katolički čine mi se stamenim...kod njih je uvijek sve po pe-esu... od malena znaju da svi njihovi putevi vode u Rim, i sve koje poznam uvijek su po pitanju vjerske discipline bili na čvrstoj partijskoj liniji, od koje ih više ni sam Isus ne može odvratiti.

Zato me ovaj prvi glas o nekoj neposlušnoj skupini svećenika Rimokatoličke Crkve sasvim ošamutio. Mislim, ono, skroz me zamantalo...tako da me kasnije sve to još i više počelo zanimati pa su nekim prirodnim redom počeli do mene stizati i neki novi glasovi (pisani i usmeni)  dostojni objave u Glasu Koncila, koji o tome, naravno, ne donosi ni slova.  A morate priznati da je vijest prvorazredna. Biti pastir Petrove Crkve, a oglušiti se javno na  striktnu naredbu opakog cara Justinijana, postaje presedan koji zaslužuje barem jedno vanredno izdanje.

No, evo, kada neće don Ivan Miklenić, onda ću ja. A radi se o jednoj nadahnutoj propovijedi Oca Charlesa Ogade ( katoličkog svećenika, Reda Očeva Svetog Duha, iz Zambije), koju je  održao negdje izvan radnog vremena, kako bi poštovaocima Istočnih religija približio nauk Isusa Krista. Među publikom je, doduše, kažu očevici, bilo najviše katolika, ali njima je, vele isti svjedoci, taman popunilo neke  prazne rupe u vjeri koje im nedostaju. Iz teksta se vidi da velečasni posjeduje visok stupanj religijske kulture, povezujući učenja više religijskih tradicija u jednu smislenu duhovnu cjelinu. 

Najprije sam imao ideju da vam sve to prepričam, ali kasnije sam shvatio da bi bilo šteta čitateljima ne pružiti uvid u cijeli dokument,  jer rijetko imamo priliku slušati i čitati o tome kako je izgledala kršćanska vjera prije nego je zločesta carica Teodora nagovorila svoga muža da izbriše iz povijesti pisani trag koji joj mrsi neke osobne duhovne račune. Možda nam poslije toga općenito sve bude malo jasnije. 

Sa tom namjerom i zaključujem ovaj tekst, a spomenutu priču Oca Charlesa možete preuzeti OVDJE.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva