Svjesni nepravedne, no istovremeno neosporne činjenice, da se za njih manje mari negoli za one druge, književnici koji pišu za mlade, mlađe i najmlađe, odlučili su se učiniti „vidljivijim“, pa su se udružili. Ne samo da se uzajamno podupiru, već su utemeljili Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade – Klub prvih pisaca, jer njihova su djela doista prvo što dođe do ruku nekoga tko je naučio (i želi) čitati. Međutim, osim predstavljanja djela i autora, spomenuto Društvo bavi se izdavaštvom, a utemeljili su i nekoliko književnih nagrada. Književna nagrada za najbolji neobjavljeni prozni rukopis za djecu i mlade zove se „Zvonko“, prema odličnom, prerano preminulom piscu Zvonku Todorovskom (1960.-2010.), a počela se dodjeljivati 2014.godine.
Nakon što je Nena Lončar dva puta dobila spomenutu nagradu, ovogodišnja dobitnica za roman „O ljubavi, spletkama i svemu pomalo“ je glumica Kazališta Virovitica Vlasta Golub (1966.) Prema riječima autorice, stvarni događaj iz života njezine kćeri, potaknuo je nastanak ovog romana. Kako to biva u tim takozvanim formativnim godinama, svaki događaj je predimenzioniran u svojem učinku. Tako je naša junakinja, sa svojih trinaest godina, silno privržena svojim prijateljicama Dori i Nini, potpuno nezainteresirana za mlađeg brata, užasno zacopana u glavnu facu Tibora koji za nju baš i ne mari i tako dalje, i tako dalje- sve ono čega se odrasli sjećaju, a mladi proživljavaju.
Napisan u prvom licu jednine, roman opisuje događaje u školi i oko škole jezikom koji odgovara virovitičkom mladalačkom žargonu. Iako se stariji zgražaju nad prostaštvom današnjih školaraca, ovi Vlastini su u granicama prihvatljivog govora-pa ipak je jasno da je to drugačiji govor od govora odraslih. Naša junakinja ima spisateljskih ambicija i odlučuje napisati dramski tekst pod naslovom „Drama bez naslova“, u čijem prvom dijelu opisuje stvarne događaje, dok u drugom dijelu opisuje željeni tok zbivanja. Tada prvi puta otkrivamo da se naša junakinja zove prilično nespretno: Jaga (prezime je Gavran, ali to je u hrvatskoj književnosti prilično prepoznatljivo) i zato joj se, zlonamjerni vršnjaci, rugaju. Nakon što je kroz dramu Jage Gavran, autorica Vlasta Golub još jednom posložila činjenice i želje svoje junakinje, dolazi dramatičan događaj inspiriran stvarnim događajem: Jaga dobiva anonimno uvredljivo pismo i to baš za Valentinovo. Jaga je zgrožena i duboko nesretna, no u pomoć priskaču mama i baka, što pokazuje solidarnost među generacijama (toliko rijetku u današnjici, da se pitam je li to literarna stvarnost ili obitelj Golub ima ono nešto).
Naravno, pisca pisma i sve oko uspostavljanja ravnoteže prepuštam čitateljima ... Ono što je domišljato, jest ponavljanje u romanu zbivanja već opisanih u drami, tako da ono izmišljeno u konačnici drame postaje stvarnost u završnici romana. Ukratko, autorica se poigrava omiljenom tezom o pozitivnim mislima: sve ono što je Jaga u svojoj drami izmislila u želji da joj se dogodi, njoj se, kao stvarnom liku romana, dogodi. Odlike romana „O ljubavi, spletkama i svemu pomalo“ Vlaste Golub je odlično preplitanje dviju književnih formi (proze i drame), logično vođenje radnje i jasno profilirani karakteri, vizualni pristup i pitki jezik bez dosadnih dodatnih objašnjenja. Iako je tema dobro poznata, nikada nije na odmet podsjetiti kako su prijatelji i obitelj presudni potpornji u svačijem životu, posebice u mladim godinama.
Iako „nema proroka u domovini“, bilo bi šarmantno kada bi njezino matično kazalište u svoj repertoar namijenjen mladima uvrstilo ovaj tekst, jer imaju dramaturginju koja bi to znala „skrojiti“ i glumačku podjelu koja bi to mogla iznijeti.A ni Umjetnička akademija Osijek nije predaleko.
