Godine 1995. magazin Time osobom godine proglasio je - kompjutor. Bio je to inovativan redakcijski potez. A dobre inovacije treba kopirati. Od te godine nemam problema s temom pretposljednje kolumne u godini. Proglašavam osobu godine, tj. pojavu koja je, prema mom sudu, obilježila godinu na isteku.
Na početku 2013. bio sam uvjeren da će pobjednik biti pristupanje EU. Tijekom godine u najuži izbor ušle su predstečajne nagodbe. Na kraju ‘osobom' 2013. proglašavam ‘gospođu Apatiju'.
Apatija u kući slavnih Tako apatija ulazi u ‘kuću slavnih' hrvatske tranzicijske zbilje. Na popisu godišnjih pobjednika tijekom devedesetih bili su mi vanjski dug, nelikvidnost, PDV, državno jamstvo... U posljednjih desetak godina izbor je bio kako slijedi: konkurencija (2005.), korupcija (2006.), Sanaderova iznenađujuća druga pobjeda na izborima (2007.), pomahnitala burza (2008.), ulazak u NATO (2009.), izgubljeno vrijeme (2010., 2011.) i njegovo veličanstvo radno mjesto (2012.).
Naravno da su mnoge od spomenutih pojava, s obzirom na to da su pomaci u zemlji, ako ih ima, minimalni, i danas aktualne. Jednako tako posljednjih pet godina pobjednik je uvijek mogla biti ‘gospođa Recesija', ali nju čuvam za proglašenje ‘osobe' desetljeća. Ali ako se nastavi još nekoliko godina - bit će to pojava koja će u Hrvatskoj obilježiti cijeli početak 21. stoljeća.
Da se ipak vratimo ovogodišnjoj laureatkinji - apatiji (zanimljivo, najviše negativnih pojava ženskog je roda...). Jedna od definicija kaže da je apatija ‘neosjetljivost, psihičko stanje bezvoljnosti, potištenosti, ravnodušnosti... Vanjski događaji ne pobuđuju nikakve subjektivne doživljaje. Javlja se kod duševne zaostalosti, melankolije, depresije ili shizofrenije'.
Čini mi se da je već i definicija uvjerila mnoge čitatelje da je nacija u stanju apatije kad je riječ o ekonomskoj zbilji i ekonomskoj budućnosti zemlje. Možda se na razini vlastite tvrtke poduzetnici, menadžeri i zaposlenici bore za preživljavanje, ali kad se sagleda šira slika - nastupa apatija.
Kreditni rejting zemlje padne na razinu smeća - šušur traje tri dana i počne se ignorirati. Ministar financija otvoreno najavi da je zemlja pred bankrotom. Drugog dana čovjek očekuje redove pred bankama - kad ono ništa. Propadne Centar banka i zaljulja ih se još nekoliko - nakon tri dana sve padne u zaborav. Javnost se više ne žesti ni nad omiljenim povodima. Prijašnjih je godina, kad bi ministri otišli tjedan dana na godišnji, javnost bila ogorčena. Ljetos su otišli na dva tjedna - reakcija je bila ravnodušnost. Bili na godišnjem, ne bili, ništa se neće promijeniti.
Bolje depresija nego shizofrenija Sad se najavljuje procedura prekomjernog deficita i rezanje potrošnje za još nekoliko milijardi. Kuna, eura? Svejedno je bezvoljnom puku. Nezaposlenost probija psihološke granice - svi to uzimaju kao normalno. Šezdeset posto poduzetnika najavljuje da će sljedeće godine dodatno otpuštati radnike - to završi na dnu šeste stranice dnevnih novina.
Ono što ni u snu ne bih pomislio da je u Hrvatskoj moguće, to je potez kojim je Tomislav Debeljak, novi vlasnik splitskog škvera, otpustio više od tisuću ljudi a da se po Splitu nije razbijalo. Apatija je zahvatila čak i škverane, kojih su se dvadeset godina bojali svi premijeri i ministri.
Kad se sve to zbroji, pobjeda ‘gospođe Apatije' čista je kao suza. Istina je da je ulazak Hrvatske u članstvo EU dugoročno i sveslojevito važan događaj. Već sada pravila iz Bruxellesa ‘tangiraju' gotovo svakog stanovnika ove zemlje. Ulazak u EU i veći uvoz s tih tržišta dodatno uništava mnoge ovdašnje proizvodne tvrtke. Ali svi pogođeni uzimaju posljedice kao sudbinu. Između depresije i shizofrenije biraju depresiju.
Od originalnih, pretežno pozitivnih pojava godinu je obilježio koncept predstečajnih nagodbi. Ministru financija Liniću svašta se može zamjeriti, ali uvođenjem američkoga, brzog i učinkovitog modela stečajnih pravila pokazao je koje inovativne mjere treba uvoditi neka vlada ako želi biti učinkovita i uspješna. Ipak, doseg predstečajnih nagodbi, koje se ipak odnose na dio gospodarstva, ne može se mjeriti s općim utjecajem apatije.
Inače, apatija ima i drugu definiciju. U stoičkoj filozofiji to je stanje najviše dobro i najveća vrlina filozofa. Ravnodušnost prema nečemu što život donese i suzdržanost od svakog suda o stvarima temelj je nepomućena duševnog mira. Na koga bi se to moglo odnositi? Svaka sličnost s ekipom ministara u Banskim dvorima, naravno, slučajna je i tendenciozna.
