Očekujemo promjene. Iskreno se nadamo da će ih biti. Ne kozmetičkih-takve imamo dvadeset godina. Promjene koje će odnijeti nesposobne, nestručne. Sve one koji su stvorili ovo što danas imamo - jad i bijedu za radništvo i seljaštvo. Koji su stvorili blagostanje za elitu, za odabrane. Koji su se sami izabrali. Naravno, uz pomoć naroda, koji danas tvrdi da ih nije birao. E, sorry, nakon ..biranja nema kajanja.
Tako je i ovaj put. Prije mjesec dana, 4. prosinca izabrali smo (ne može se poreći) Vladu od koje očekujemo čudo. Na žalost, u Hrvatskoj se čudom naziva - normalno živjeti. Raditi i biti plaćen za taj rad te od toga živjeti. Eto, čudo na Hrvatski način.
I što se dešava, u ovih „čak" mjesec dana od izbora? Već smo svi nezadovoljni tempom i odlukama Vlade. Bolje rečeno, najavama nekih odluka. Dobro, neke od najava su relativno iznenađujuće, neočekivane. Neke su, opet, ohrabrujuće - od najave obaveznih rokova plaćanja roba i usluga, čišćenja močvare zvane nogometni savez, i na vrhu i dolje. Reforma poreznog sustava, legalizacija gradnje..... ukratko, sve resore očekuje veliki posao, puno toga se mora promijeniti jer da je valjalo ne bi bili u glibu u kakvom jesmo. Hoće li to proći bez „borbe", bez otpora? Ne, naravno. Iz brojnih interwieva, prateći svakodnevna zbivanja, najave izbornih gubitnika, očito je da je fronta otvorena. Ofenziva je počela. Osma ofenziva.
Sve ono što je do jučer bilo „normalno", danas se ocjenjuje kao urota protiv samostalnosti i suvereniteta Republike Hrvatske. Ponovo se narod straši progonom, revanšizmom i čime sve ne. Na sceni su ovih dana, slučajno, štovatelji zločinačkog ustaškog režima Ante Pavelića koji uz potporu crkvenih avanturista organiziraju mise za izdajnika. Složio bih se sa predsjednikom Josipovićem da takvim pojavama ne treba pridavati značaj, ali ne treba se činiti slijep, kao da se dešava negdje drugdje. Koliko god minorne takve egzibicije su, pokazuje povijest, vrlo opasne. Kao devedesetih, oštećuju se spomenici narodnooslobodilačkog rata. Javnost bi se htjelo uvjeriti da je Jasenovac bio bolnica za par tisuća tifusara koji su tamo skončali. Na žalost, bilo je to mjesto strašnog pogroma Židova, Roma, Srba, Hrvata i svih koji su poglavniku i fireru bili mrski.
Nakon prve sjednice Vlade pod predsjedanjem Zorana Milanovića, hrvatska dalekovidnica, HTV, imala je nekoliko emisija na temu smjena (promjena) u firmama, institucijama pod ingerencijom države - politike. Interesantno, isto je bilo 2000.godine. Teško je zaboraviti prijetvorno cerekanje nezamjenjive Hlo kada je pitala Budišu: „..hi, hi, hi, a hoćete li mene smijeniti, jel da g. Budiša, hi, hi, hi... „. Naravno, nije smijenjena tada, na žalost. HNS-ov Dragan Kovačević je, čini se, korektno odgovorio: „ Pa naravno da će biti smjena jer da su ti ljudi svoj posao radili dobro ne bi zemlju doveli pred ponor....". To je početak i kraj, nema se što dodati niti oduzeti. Međutim, o tim sitnicama se nije razgovaralo, nebitno je bilo, kada je HDZ 2003. došao na vlast.
Osam godina koalicije HDZ-a i SDSS-a bila je idila. Bila je to odluka Ive Sanadera, trebao je „topovsko meso" za održati vlast. Danas su, u božićnom posjetu SDSS-u, Josipović i Milanović okvalificirani kao „pokrovitelji bala jugo-komunističkih vampira".
Međutim, ne čudi takva silina i žestina. Privilegiji su brojni i izdašni, teško je prihvatiti činjenicu da ih više neće biti. Rijedak svat koji je pohvalio novu Vladu i dao nekakvu podršku, je stanoviti Miklenić iz Glasa Koncila. Bilo bi idealno da se Milanović od toga ogradio, zahvalio na „hvali" koja je neiskrena, ljigava i bljutava. Dovoljno je samo pročitati zadnjih nekoliko tekstova tog Miklenića kako bi se uvjerili u istinitost ovih tvrdnji...
Na kraju, vrijeme je neumoljivo, svakim danom ovoj Vladi bit će ga sve manje. Očekuju se odlučni koraci, bez previše sentimenta. Ofenziva će, kako će vrijeme odmicati, biti sve žešća, brutalnija. Ali, uvjeren sam da će i ova završiti kao i onih sedam prije više od šest desetljeća: pobjedom antifašizma nad ostacima fašizma, pobjedom civilizacije nad inkvizicijom. Mrak je dugo trajao, vrijeme je za svijetlo, za bolju budućnost svih ne samo „odabranih".