Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Gospodarstvo

Orešković i HDZ: Vanjski menadžer u obiteljskom poduzeću

  Miodrag Šajatović/Lider           10.03.2016.         1174 pogleda
Orešković i HDZ: Vanjski menadžer u obiteljskom poduzeću

Kad je Tihomir Orešković tek stupio na mjesto predsjednika nove hrvatske vlade, u nekoliko su prigoda redoviti čitatelji Lidera razgovor počinjali istom temom: ‘Pisali ste prije izbora da želite premijera iz redova biznismena. Što sada kažete? Eno, jedva natuca hrvatski, ne razumije ništa od odnosa u domaćoj politici. Karamarko i Petrov u Sheratonu mu kroje popis ministara, a njega nema ni blizu... Bit će obična lutka na koncu.’

U tom trenutku zaista se činilo da će zauvijek biti kompromitirana ideja o biznismenu na čelu vlade. Jedina (klimava) obrana bilo je pozivanje na običaj da se novom igraču dade sto dana.
Do tog je roka, evo, ostalo je još mjesec i pol dana, ali slika se jako promijenila. Orešković pokazuje začudno visok stupanj samostalnosti i tvrdoglavosti te uspijeva parirati ostalim igračima. Prije svega onima iz Domoljubne koalicije čiji je bio odabir. Od otezanja odluke o smjeni šefa SOA-e Dragana Lozančića preko odugovlačenja da imenuje Milijana Brkića ministrom branitelja  do postavljanja Jakše Puljiza, dužnosnika iz SDP-ove vlade, za svojega savjetnika integratora.

Igre prijestolja Kao što je nakon sedam dana bilo prerano Oreškovića proglasiti ‘izgubljenim slučajem’, tako je i prije isteka sto dana prerano ustvrditi da se definitivno nametnuo kao jak premijer. Za praćenje njegove sudbine i poteza možda mogu pomoći dva kuta gledanja.
Prvi se odnosi na prednost u kompetencijama koje može kapitalizirati netko tko je preživio i napredovao u multinacionanoj tvrtki kao što je farmaceutski div Teva u kojem je radio Orešković. Mnogi se čude kako se snalazi u ovdašnjim političkim dvorskim igrama. Samo naivni mogu zamišljati kako u multinacionalkama nema dvorskih igara. I ondje postoje ‘nečiji igrači’, postoje savezi jednih protiv drugih, prelaženja iz jednog tabora u drugi, podmetanje, slanje probnih ili lažnih signala, ‘sapunanje daske’ šefu iznad sebe ili konkurentu za višu stepenicu u hijerarhiji. Postoje kućna druženja na kojima se uz roštilj u vrtu sklapaju paktovi...
Postoji ipak važna razlika: da bi neki menadžer u multinacionalki uopće ostao u prilici da sudjeluje u dvorskim igrama, usporedno mora raditi osnovni posao. Ostvarivati mjerljive ciljeve kojima tvrtki donosi dobit. A kontrola je bar svaka tri mjeseca. Oni koji su poput Oreškovića napredovali u multinacionalki, morali su istodobno raditi osnovni posao i igrati kompanijske igre prijestolja. Za razliku od ovdašnjih političara kojima je dovoljno igrati dvorske igre. Kontrole stvarnih rezultata nema četiri godine, a i onda se ne gleda stvarni rezultat, nego odanost predsjedniku stranke. Pa su npr. neki od najnesposobnijih Milanovićevih ministara danas u lijepoj hladovini saborskih klupa. Kondicija i umješnost djelovanja koje je iz Teve donio Orešković velik su izazov za prvog čovjeka HDZ-a Karamarka.

Kada dođe ambiciozni CEO Za praćenje i razumijevanje odnosa između HDZ-a i premijera Tihomira Oreškovića možda može pomoći još jedna paralela između biznisa i politike. Orešković je za HDZ vrlo slična varijanta koja se viđa u obiteljskim tvrtkama kad se odluče (ili budu prisiljene) vodstvo poduzeća povjeriti vanjskomu menadžeru.
U mnogim obiteljskim tvrtkama, kad osnivači (ili obitelj) shvate da nemaju pravoga kandidata za CEO-a, a da stvari ne idu dobro, padne odluka da se angažira profesionalni menadžer. Kad se to dogodi, često nastane rusvaj. Obitelj je tijekom godina premrežila unutarnje obiteljske i poslovne odnose, naučila je donositi odluke (često pogubne za tvrtkinu dobit) mimo logike. Uz obitelj čijega su osnivača sustigle godine (ili je već umro) u igru se uključuju koalicijski partneri u obliku zetova ili snaha... Obitelj bi mijenjala, ali tako da se ništa ne promijeni. Ako unajmljeni vanjski menadžer ambiciozno krene u posao, zadire u stečena prava članova obitelji. Nerijetko se dogodi da ga, čak i uz to što ozdravljuje obiteljsko poduzeće i počinje donositi profit, obitelj ne može podnijeti i izbaci ga. Ipak, ima i slučajeva u kojima u obitelji ima dovoljno pameti da prihvate promjenu i da na kraju uživaju blagodati profesionalnog upravljanja stečenim obiteljskim bogatstvom.
Kakva će biti sudbina CEO-a Oreškovića u ‘obiteljskoj tvrtki’ HDZ-u? Odgovor je opet: pričekajmo sto  dana. Eh, da, ima i slučajeva da bankari prisile obitelj koja je poduzeće dovela pred bankrot da uzme vanjskog menadžera. I onda ne dopuštaju njegovu smjenu jer kreditori tako povećavaju izglede da im krediti ne propadnu.

Kolumna Ekonomalije Miodraga Šajatovića, Lider

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Gospodarstvo