Općina Čađavica demantira Branka Karamarkovića: Sve optužbe o nezakonitoj dodjeli zemljišta su neosnovane

Na nedavno objavljeni članak Telegrama koji smo na našem portalu prenijeli pod naslovom Epilog nezakonite dodjele poljoprivrednog zemljišta u Čađavici: Karamarković rasprodao 170 krava reagirla je Općina Čađavica. Reakciju prenosimo u cjelosti.

Samo kratko ćemo ponoviti i podsjetiti se da je Općina Čađavica provela dva Javna natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Čađavica (zakup na 5 i 25 godina), na Odluke o izboru najpovoljnije ponude koje je donijelo Općinsko vijeće Općine Čađavica ishodovana su pozitivna mišljenja županije, izdane su suglasnosti Ministarstva poljoprivrede, na nacrte Ugovora o zakupu dobivena su pozitivna mišljenja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, Ugovori o zakupu sa zakupcima solemnizirani (ovjereni) su kod Javnog bilježnika, zakupci su od strane Povjerenstva za uvođenje u posjed Općine Čađavica uvedeni u posjed, Ugovori o zakupu sa Zapisnicima o uvođenju u posjed dostavljeni su nadležnim institucijama sukladno članku 38. stavak 11. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18., 115/18., 98/19. i 57/22.). Općina Čađavica poštovala je svu zakonsku proceduru provedbe natječaja.

Jedan od nezadovoljnih ponuditelja je ujedno i vijećnik Općinskog vijeća Općine Čađavica Branko Karamarković koji na sve moguće načine osporava provedbu natječaja i samim time dovodi upitno poslovanje svih nadležnih institucija koje su sudjelovale u provedbi natječaja, a ne samo Općinu Čađavica. Nedavno je objavljen članak autora Drage Hedla na portalu Telegram.hr gdje imenovani iznosi kako je bio prisiljen zatvoriti biznis radi oduzetog zemljišta od strane Općine Čađavica i to u površini od 200 ha i prisili prodaje 170 komada grla stoke.

Kao institucija koja je najvećim dijelom odgovoran za provedbu natječaja za zakup zemlje ne možemo se oglušiti na optužbe budući da su iste neosnovane. Važno je navesti da je Branko Karamarković doista ostao bez 200 ha poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Čađavica, ali da je navedeno zemljište imao pod Ugovorima o privremenom korištenju te da do navedenog korištenja nije došao putem Javnog natječaja. Sama riječ privremeno znači da takvim ugovorima ističe rok i isti sadržavaju takvu klauzulu „….propisano je da se poljoprivredno zemljište pobliže označeno u Ugovoru daje na privremeno korištenje na rok do pet godina, odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu“ ili „…..propisano je da se poljoprivredno zemljište pobliže označeno u Ugovoru daje na privremeno korištenje na rok do dvije godine, odnosno do raspisivanja javnog natječaja, sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu“.

Još važnije je spomenuti da Branko Karamarković i dalje obrađuje državno poljoprivredno zemljište na području Općine Čađavica i to na 50 godina zakupa i koje mu nije oduzeto. Ovdje se radi o površini od 67,9363 ha državnog poljoprivrednog zemljišta koja se nigdje ne spominje, kao da je neznačajna.

Spominje se prodaja 170 grla stoke koja izjava je također upitna. Prema podacima iz Posjedničkog lista izdanog od strane Hrvatske poljoprivredne agencije stoji da Branko Karamaraković posjeduje sveukupno 93 grla (24 junice, 59 krava, 1 muško tele i 9 ženskih telića), dakle daleko manje od spomenutih 170 grla.

Branko Karamarković navodi svoje troje djece kojima je financijski pomogao u izgradnji kuća što ga posebno čini sretnim, a vjerovatno i njegovu djecu koja sretno gledaju kroz prozore svojih kuća kakve malo koje druge mlade obitelji imaju. Posebno navodi sina Mladena Karamarkovića koji je jadan eto uspješno položio vozački ispit za vozača kamiona ili autobusa pa će krenuti nekom drugim životnim putem, a ne stočarskim kao do sada. Zaboravio je navesti da je taj isti sin Mladen Karamarković na tom istom natječaju kojeg je provodila Općina Čađavica dobio 68,3047 ha državnog poljoprivrednog zemljišta te da njegova egzistencija kao i njegove obitelji ne bi trebala biti upitna ukoliko ima namjeru obrađivati dodijeljeno mu zemljište. No, izgleda da je i Mladen među onima podobnima koje Branko spominje. Možda je potrebno spomenuti da je Mladen jedan dio dodijeljenog mu zemljišta ostvario baš po kriteriju stočara te da ima zakonsku obvezu pridržavati se Gospodarskih programa koje je predočio na natječaju i koji su sastavni dio Ugovora o zakupu. Dakle, osim tate Branka i sin Mladen se nalazi pred životnom prekretnicom: biti ratar, stočar, vozač kamiona ili autobusa ili možda nešto sasvim drugo.

Dakle, otac i sin koji zajedničkim snagama rade i ostvaruju prihod za svoje obitelji kako i sam Branko navodi, zajedno u zakupu imaju 136,2410 ha državnog poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi na području Općine Čađavica. Ističemo da se ovdje radi o površini državnog poljoprivrednog zemljišta, ne i vlastitog. Pitamo se, zar to nije dovoljno za pristojan život, ili možda i više nego pristojan.

Život stočara nije lak i nitko ga ne osporava, ali situaciju treba gledati realno i osvrnuti se malo i na druge pored nas. Branko često spominje riječ nepravda/nepravedno, pomisli li možda da je i on nepravedan uspoređujući sebe u odnosu na druge? Nije li i njegov put posut nepravednim i nehumanim odlukama? Sjetimo se samo radnice na farmi koja je po povratku s hodočašća zaradila otkaz, nije joj jadnoj niti molitva pomogla da naiđe na razumijevanje poslodavca Branka Karamarkovića.

Demant dajemo i na iskaz o namjeri zatvaranja farme te navodimo da taj iskaz nikada nije iznesen na sjednici Općinskog vijeća Općine Čađavica te da su svi ponuditelji kojima je dodijeljeno poljoprivredno zemljište na natječaju, predali uredne potvrde Porezne uprave bez ikakvog poreznog duga.

Na kraju možemo zaključiti da je posao stočara i mljekara, usprkos negodovanjima o niskoj otkupnoj cijeni mlijeka i nizu poteškoća u radu, u slučaju Branka bio vrlo unosan posao budući da Branko Karamarković na kraju svoga intervjua za Telegram. hr navodi, citat: „možda će kupiti NEKOLIKO apartmana pa ih iznajmljivati u sezoni i tako, veli, imati dodatak mirovini“. Iz navedene izjave čini nam se da Branko Karamarković baš i nije tako jadan niti oštećen zatvaranjem jednog „biznisa“ kako je to evidentirano u samom nazivu članka, budući da kao umirovljenik s 59 godina starosti planira ući u drugi i to možda još profitabilniji posao od ovoga kojim se bavio do sada.

Želimo mu sreću u novim životnim pothvatima.