Ministarstvo omogućuje školama terensku nastavu u Jasenovcu
Sinčić: Staviti moritorij na uvođenje 5G tehnologije
Predstavnici SPC-a bojkotirali ekumensku molitvu za jedinstvo kršćana
Atifašistička liga: 75 karanfila za žrtve holokausta na Trgu žrtava fašizma
Ministar Kujundžić nema izbora, ili će sam odstupiti ili će ga smijeniti
Bunjac napušta Pernarovu stranku
Odbor za obrazovanje: Promicati radnu definiciju antisemitizma

  Aktualnosti

Oni su mogli sve: optuživati i bez suda osuđivati i zatvarati i mučiti i ubijati...

  vn           12.04.2016.         1237 pogleda
Oni su mogli sve: optuživati i bez suda osuđivati i zatvarati i mučiti i ubijati...

Nezapaženo je u virovitičkoj javnosti prošla vijest o smrti hrvatskog književnika, jezikoslovca, kulturnog povjesničara i dopisnog člana HAZU dr. Ante Sekulić. Umro je 18. ožujka 2016. godine   u 96. godini u Zagrebu, a pokopan je 22. ožujka na Mirogoju. Sekulić je rođen je u Tavankutu, u Bačkoj, 1920. godine. Školovao se u Subotici i Somboru, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1946. godine diplomirao je hrvatski i latinski jezik i književnost, te doktorirao s temom „Govor bačkih Hrvata“. Virovitici je važan je ovdje poslije 2. svjetskog rata radio kao gimnazijski profesor.

Ante Sekulić je bio pjesnik i prozaik, esejist, lingvist, povjesnik, etnolog, prevoditelj. Još kao srednjoškolac između dva svjetska rata se u Subotici  angažirao u društvenom životu svoga naroda - u radu Bačkog okružja križara, bio je suradnik Subotičkih novina, književnog časopisa Klasje naših ravni i Subotičke matice, a kasnije kao student u Društvu bačkih Hrvata u Zagrebu i drugih.

 Najveći dio svoje znanstvene pozornosti usmjerava na istraživanje jezika, običaja i povijesti bačkih Hrvata. Objavio je više od pedeset književnih i znanstvenih djela i više stotina radova u periodici. 

 Jugoslavenske komunističke vlasti u dva su ga navrata osudile na zatvorske kazne zbog njegova svjetonazora, kao Hrvata i katolika, te njegovih tekstova, 1948. i 1972. godine.  Kao profesor mijenjao je srednjoškolske sredine, da bi kraj pedagoške karijere dočekao u Rijeci, kao profesor Pedagoške akademije. Nije tamo dočekao mirovinu, već je 15. siječnja 1972. po drugi put uhićen i sproveden u istražni zatvor u Subotici, gdje je osuđen na dvije i pol godine strogog zatvora.

 Ante Sekulić je autor "Rječnika govora bačkih Hrvata" (2005.), kao i "Karmelićanskih prinosa hrvatskoj kulturi" (2001.).

 Bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Razred za filološke znanosti), Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI) u Rimu, Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije (HBK), Hrvatskoga mariološkog instituta, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog PEN-a, Matice hrvatske, Hrvatskoga filološkog društva, Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, kao i Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ iz Subotice.

Odlikovan je najvišim državnim odličjima Danicom s likom Stjepana Radića i Danicom s likom Marka Marulića (1996.) i Hrvatskim pleterom (1997.), a 2009. imenovan je počasnim građaninom Subotice. 

Iz Hrvatskog slova prenosimo priču, epizodu iz njegovog virovitičkog razdoblja objavljenu u povodu njegove smrti.

Virovitica, poratno vrijeme, prof. Ante Sekulić tek što je odslužio svoju prvu zatvorsku kaznu. U gluho doba noći na vrata profesorova stana malo bučnije kucaju dvojica drugova - mladih i perspektivnih političara.

-Kojim dobrom, momci? - pita ih, kad nahrupiše u stan.
-Mi bi maturirali - rekoše gotovo u glas.

Tek što se malo pribrao i ohrabrio, profesor će:
-Ja pretpostavljam da ste završili sve razrede koje treba završiti prije mature.
-A, ne, nismo - reče jedan od njih.
-Pa … treba, znate, proći sve razrede, da bi se došlo na maturu. Zato … ne znam hoće li to biti moguće tako kako vi zamišljate - bojažljivo, ali jasno ih upozori prof. Sekulić.

-O, ništa se ti ne brini, profesore, mi sve možemo - reče jedan od dvojice noćnih posjetitelja, koji je, gle čuda, nakon nekoliko godina postao uspješan političar, čak i predsjednik Hrvatskoga sabora.

Čini se kao da se sva novija hrvatska povijest, ona u proteklih sto godina, kao i da se sav dugi život prof. Sekulića može svesti pod nečiji: Mi sve možemo.

Jer ONI su doista mogli: i optuživati i bez suda osuđivati i zatvarati i mučiti i ubijati i zatirati tragove i zabranjivati rad … I mogli su završavati škole bez školovanja i diplomirati bez studiranja i upravljati bez znanja i otimati bez posljedica i bogatiti se bez rada i bez nasljedstva ... I mogli su školovati svoju djecu u inozemstvu. I u inozemstvu oduzimati živote Hrvatima koji su im bili politički protivnici … Sve su mogli.

Cijeli svoj dugi život prof. Ante Sekulić proživio je tiho. Umicao se svakomu s puta, strpljivo nosio svoje križeve - od prvoga, kad je u najranijemu djetinjstvu ostao bez majke („Uvijek sam se osjećao kao siroče, jer sam rano ostao bez svoje nane“ - govorio je), do denuncijacija kolega s posla i do robijanja zbog hrvatstva. „Ja ništa drugo nisam htio nego samo biti ono što jesam, ono što je bio moj dida i što su bili svi moji stari: Hrvat. Treba poštovati druge i ono što jesu ti drugi, ali prije svega moraš znati tko si ti, što si, odakle si. Jer kako ćeš drugoga upoznati i poštovati, ako ti ne znaš tko si i ako sebe ne poštuješ?“ - znao je govoriti, navodeći često i didove riči kojih se čitav život držao: „Triba bit čovik, di god odeš budi čovik.“

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.