Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Aktualnosti

Oni su mogli sve: optuživati i bez suda osuđivati i zatvarati i mučiti i ubijati...

  vn           12.04.2016.         1377 pogleda
Oni su mogli sve: optuživati i bez suda osuđivati i zatvarati i mučiti i ubijati...

Nezapaženo je u virovitičkoj javnosti prošla vijest o smrti hrvatskog književnika, jezikoslovca, kulturnog povjesničara i dopisnog člana HAZU dr. Ante Sekulić. Umro je 18. ožujka 2016. godine   u 96. godini u Zagrebu, a pokopan je 22. ožujka na Mirogoju. Sekulić je rođen je u Tavankutu, u Bačkoj, 1920. godine. Školovao se u Subotici i Somboru, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1946. godine diplomirao je hrvatski i latinski jezik i književnost, te doktorirao s temom „Govor bačkih Hrvata“. Virovitici je važan je ovdje poslije 2. svjetskog rata radio kao gimnazijski profesor.

Ante Sekulić je bio pjesnik i prozaik, esejist, lingvist, povjesnik, etnolog, prevoditelj. Još kao srednjoškolac između dva svjetska rata se u Subotici  angažirao u društvenom životu svoga naroda - u radu Bačkog okružja križara, bio je suradnik Subotičkih novina, književnog časopisa Klasje naših ravni i Subotičke matice, a kasnije kao student u Društvu bačkih Hrvata u Zagrebu i drugih.

 Najveći dio svoje znanstvene pozornosti usmjerava na istraživanje jezika, običaja i povijesti bačkih Hrvata. Objavio je više od pedeset književnih i znanstvenih djela i više stotina radova u periodici. 

 Jugoslavenske komunističke vlasti u dva su ga navrata osudile na zatvorske kazne zbog njegova svjetonazora, kao Hrvata i katolika, te njegovih tekstova, 1948. i 1972. godine.  Kao profesor mijenjao je srednjoškolske sredine, da bi kraj pedagoške karijere dočekao u Rijeci, kao profesor Pedagoške akademije. Nije tamo dočekao mirovinu, već je 15. siječnja 1972. po drugi put uhićen i sproveden u istražni zatvor u Subotici, gdje je osuđen na dvije i pol godine strogog zatvora.

 Ante Sekulić je autor "Rječnika govora bačkih Hrvata" (2005.), kao i "Karmelićanskih prinosa hrvatskoj kulturi" (2001.).

 Bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Razred za filološke znanosti), Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI) u Rimu, Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije (HBK), Hrvatskoga mariološkog instituta, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog PEN-a, Matice hrvatske, Hrvatskoga filološkog društva, Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, kao i Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ iz Subotice.

Odlikovan je najvišim državnim odličjima Danicom s likom Stjepana Radića i Danicom s likom Marka Marulića (1996.) i Hrvatskim pleterom (1997.), a 2009. imenovan je počasnim građaninom Subotice. 

Iz Hrvatskog slova prenosimo priču, epizodu iz njegovog virovitičkog razdoblja objavljenu u povodu njegove smrti.

Virovitica, poratno vrijeme, prof. Ante Sekulić tek što je odslužio svoju prvu zatvorsku kaznu. U gluho doba noći na vrata profesorova stana malo bučnije kucaju dvojica drugova - mladih i perspektivnih političara.

-Kojim dobrom, momci? - pita ih, kad nahrupiše u stan.
-Mi bi maturirali - rekoše gotovo u glas.

Tek što se malo pribrao i ohrabrio, profesor će:
-Ja pretpostavljam da ste završili sve razrede koje treba završiti prije mature.
-A, ne, nismo - reče jedan od njih.
-Pa … treba, znate, proći sve razrede, da bi se došlo na maturu. Zato … ne znam hoće li to biti moguće tako kako vi zamišljate - bojažljivo, ali jasno ih upozori prof. Sekulić.

-O, ništa se ti ne brini, profesore, mi sve možemo - reče jedan od dvojice noćnih posjetitelja, koji je, gle čuda, nakon nekoliko godina postao uspješan političar, čak i predsjednik Hrvatskoga sabora.

Čini se kao da se sva novija hrvatska povijest, ona u proteklih sto godina, kao i da se sav dugi život prof. Sekulića može svesti pod nečiji: Mi sve možemo.

Jer ONI su doista mogli: i optuživati i bez suda osuđivati i zatvarati i mučiti i ubijati i zatirati tragove i zabranjivati rad … I mogli su završavati škole bez školovanja i diplomirati bez studiranja i upravljati bez znanja i otimati bez posljedica i bogatiti se bez rada i bez nasljedstva ... I mogli su školovati svoju djecu u inozemstvu. I u inozemstvu oduzimati živote Hrvatima koji su im bili politički protivnici … Sve su mogli.

Cijeli svoj dugi život prof. Ante Sekulić proživio je tiho. Umicao se svakomu s puta, strpljivo nosio svoje križeve - od prvoga, kad je u najranijemu djetinjstvu ostao bez majke („Uvijek sam se osjećao kao siroče, jer sam rano ostao bez svoje nane“ - govorio je), do denuncijacija kolega s posla i do robijanja zbog hrvatstva. „Ja ništa drugo nisam htio nego samo biti ono što jesam, ono što je bio moj dida i što su bili svi moji stari: Hrvat. Treba poštovati druge i ono što jesu ti drugi, ali prije svega moraš znati tko si ti, što si, odakle si. Jer kako ćeš drugoga upoznati i poštovati, ako ti ne znaš tko si i ako sebe ne poštuješ?“ - znao je govoriti, navodeći često i didove riči kojih se čitav život držao: „Triba bit čovik, di god odeš budi čovik.“

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti