Oni koji zagovaraju vojni rok jer su i sami odgulili neko vrijeme su sebični i zlobni: Ne moram slati svoje sinove u vojsku da bi naučili sašiti gumbe na kaputu

Dragi svi koji ste vatreni zagovornici ponovnog uvođenja vojnog roka u trajanju najmanje šest mjeseci željela bih reći samo ovo: Glavni razlog iz kojeg neki priželjkuju nanovo uvođenje vojnog roka, koliko sam ja shvatila iz javljanja građana jednoj TV emisiji, jest, navodno discipliniranje mladih dječaka nakon navršene 18 godine života.

Već na taj prvi razlog hvatam se za trbuh i uvijam od smijeha. Hallo, roditelji, što ste čekali 18 godina da biste tek tada dali svoje mladunče nekim uniformiranim osobama da ih discipliniraju i odgajaju. Zar niste znali i sami probuditi svoje dijete u pet sati ujutro, zajedno s njim odvježbati vani na hladnom zraku, do pola skinuti do gola, prije posla? Sigurno bi to doprinijelo i vašem i zdravlju dječaka. Možda se ne biste najprije hvatali za cigaretu i kavu.

Spremanju svog kreveta i sobe dijete se uči od malih nogu. Ne mora biti na crtu i u roku tri minute, važno je da mu ukažete na ljepotu bivanja u urednoj i lijepoj sobi. Napraviti sebi doručak, ispeći jaja, skuhati čaj ili kakao, naučite dijete čim krene u školu, a vjerojatno još dok ide u vrtić. Djeca se vole igrati kuhanja. Za oprati svoje čarape, gaće ili vestu, također ne treba vojna obuka. Djeca sve to uče kroz igru ako im mame ponude. Pa čak i tate. Mame koje maze svoju djecu nisu iste mame koje podižu razmaženu djecu. Razmažena djeca su ohola, neodgojena i samoljubiva. Njima treba vojni rok da im zapovjednici lome ego i odgoje one koje nisu uspjeli roditelji? Malo sutra!

Vele da djeca izlaze iz srednje škole slobodna i razularena!

Da, pa im je potreban vojni rok da im krše slobodnu volju, da ih zaglupljuju, da ono malo što su, ako su, naučili razmišljati ubiju i stvore od njih robote koji će samo izvršavati zapovijedi. Makar im zapovijedali i potpuni luđaci. Ako su razulareni, što su činili učitelji dvanaest godina školovanja, društvo koje im ne stvara uvjete za normalan razvoj i napredak i opet, naravno roditelji. Gdje ste bili za to vrijeme i čime ste se bavili dok su vaša djeca izrastala u slabiće? Sa 18 godina se više nikoga ne odgaja. Dijete formira karakter do dvije godine starosti. Kasnije se samo nadograđuje, loše ili dobro.

Ti koji zagovaraju vojni rok jer su i sami odgulili neko vrijeme su sebični, zlobni i potpuno neobaviješteni.

Oni očito ne znaju da je cijeli svijet već odavno u trećem svjetskom ratu. Da je danas ratovanje prsa u prsa zastarjelo i smiješno. Prema tome dječaci ne trebaju znati rastaviti i sastaviti pušku koja je ionako samo za pokazivanje. Danas, a i ranije, samo raja nije znala za to, postoje mnogobrojni načini ratovanja koji su efikasniji po broju smaknutih nego je to sa gusjeničarima i topovima. Ne moraš izaći iz dnevnog boravka da bi smaknuo cijeli svijet. Samo stisneš dugme. Možeš birati i boju. Što je sa biološkim ratovanjem koje traje i traje?

Što je sa kemijskim ratovanjem koje traje i traje? Naravno da takve osobe nemaju pojma o tome. Njima vojska znači samo puška i ležanje u rovu. I u tome vide nešto humano i vrijedno časti. Domoljubno? Za mene je najveće domoljublje sačuvati svu mladost, dati joj da usvaja znanja, unapređuje ih, da po završetku škole mogu birati zaposlenje, lagano doći do stana ili kuće, rađati djecu i veseliti se životu. Stvarati! Stvarati! Ne razarati!!!

Vele, nedo Bog ako nas zadesi, pa će trebati! Što ako nas zadesi? Uprite sve svoje snage da nestane svo oružje na svijetu pa nam neće trebati! Borite se za mir a ne rat! Kažnjavajte sve one koji ga žele! Vi ste stariji, trebali biste biti mudriji od toga da rađate djecu i šaljete ih u pokolj zbog nečije igre i zarade. Kako ne možete to shvatiti?!

Vrlo je jednostavno. Radi se o vašoj djeci! Vašoj voljenoj djeci, nadam se. Zašto dopuštate onima koji ih nisu stvorili da uzimaju njihove živote zbog tako gnjusnog razloga a to je ubijanje drugog čovjeka? U vojsci se ništa drugo i ne uči nego kako ubiti!

Zar nemate nimalo ideja kako da vaša djeca, vaši sinovi na koje ste ponosni kada se rode, provedu svoj život smislenije? Zašto ste ponosni kada ih ubiju? Koji normalan čovjek je ponosan kad mu ubiju dijete?

Zbog teritorija koji je netko osvojio i nazvao da je njegov dom? Teritoriji se mijenjaju. Danas jesu sutra nisu. Može li nešto tako promjenjivo i nestalno biti vrijednost veća od živog bića? Bića koje ste vi stvorili da bi produžilo vrstu.

Teritoriji se prekrajaju, čemu i danas svjedočimo, otimaju se, vraćaju. I tako će biti do sudnjeg dana.

Ja živim ovaj život na zemlji ograničeno kao i vi. Rodila sam dva sina koji također imaju ograničeno vrijeme trajanja. Svi imamo! Zar da ih svjesno šaljem u smrt da bi potom ljubila zastavu, koju također svako malo mijenjaju, a ne njihovo milo lice i oči?

Zar da ne uživam u ovom daru života sa njima? Tko je prvi izmislio da je časno umrijeti?

Oni koji vam se smiju iza leđa, kojima je rat zarada, koji zarađuju na proizvodnji i dilanju oružja, proizvodeći ratove kako bi ih mogli utrošiti. Oni koji ne šalju svoje sinove u rat već na Tenerife, skijališta i visoke škole za bogataše, koji će vašoj djeci biti zapovjednici na bojištu. Sa sigurne udaljenosti.

Zašto želite od svoga djeteta napraviti ubojicu? To da se branite čisto je samozavaravanje. U ratu nema pobjednika. Na kraju se zlotvori zatvore u sobu i dogovore kako im taj trenutak paše. Podijele između sebe plijen. Vašem egu podilaze govoreći vam da je pao za svetu stvar. Sveta stvar nema krvave ruke. Sveta stvar ne želi tuđu djecu ranjavati i ubijati samo zato što ne sliče na njihovu. Sveta stvar je stvoriti uvjete da svi žive! Da nisu gladni, ni bosi, ni goli! Da su obrazovani! Voljeni, njegovani, odgajani!

Kolike podvale vam nude da povjerujete, da je zemlja prenapučena? Što je sa navodnjavanjem pustinja? Što je sa mnogim prostorima na svijetu koja su nenastanjena? Što je sa obiljem hrane koja se baca dok drugi umiru od gladi? Što je sa novim mehanizacijama koje olakšavaju život? Što je sa obrazovanjem u školi koje podiže djecu spremnu za život učeći ih osnovne stvari: kako dobro ekonomizirati, kako sam proizvoditi hranu, kako reciklirati, kako se ophoditi sa drugima?

Ne moram slati svoje sinove u vojsku da bi naučili sašiti gumbe na kaputu. Tome sam ih ja naučila. I kuhati. I spremati za sobom. I raditi u vrtu. I kopati temelje sa ocem. Zidati zidove, čistiti ciglu. Rukovati alatima, kositi travu, uzgajati cvijeće. Za to ih ne trebam slati u vojsku! Da kao obrazovani, inteligentni ljudi koji znaju koristiti svoj um kreativno a ne ubilački budu meta nečijeg iživljavanja.

Braća dva naša dobra prijatelja izvršila su samoubojstvo jer nisu mogli podnijeti torturu. Tamo je piramidalno ispoljavanje bijesa i frustracija. S višeg na nižeg. Nemojte mi samo pokušavati reći da nije tako. Moj pokojni otac je služio, pokojni brat, muž, svekar i mnogi drugi i živjela sam u vrijeme dok je vojni rok bio obavezan, ne obvezatan!

Dovoljno da znam o čemu pišem.

Nemojte brigu o svojoj djeci prepuštati državi koja je ionako umjetna tvorevina. Čovjek je rođen slobodan. Cijela planeta mu je dom! Čovjek je postavio granice mimo Stvoritelja! Izmislio privatno vlasništvo. Izmislio najam onoga što vam po rođenju pripada. Da se slobodno krećete. Živite gdje god hoćete, s kim hoćete i kada vam dosadi da odete dalje.

Kakve putovnice? Sve je izmišljeno za zaradu koju nitko sa ovoga svijeta neće ponijeti. Čemu toliko krvi? Čemu toliko nadmetanja čije je što? Reda mora biti! Zar ne mislite da bi taj red najprije morao postojati u vašoj glavi? Iz glave sve potječe. Promislite malo. Bog je iskušavao Abrahama kada mu je naredio da spali svog jedinorođenog. Iskušavao je njegovu vjeru u njega. Ne bi dopustio da dijete strada, pa je podmetnuo ovcu. No vjera nije isto što i slijepo držanje zapovijedi.

Ako ste vi spremni odreći se svojih sinova, kome bi uopće trebalo biti stalo do njih? Bog je podmetnuo ovcu umjesto dječaka da vam pokaže kakve ste ovce spremne na klanje bez upita. Bog ne traži od vas da ne koristite razum koji vam je usadio stvarajući vas, već da vjerujete u dobro. Kakvo dobro je vjerovati da je rat normalno stanje u kojemu bez zadrške ubijamo svoju i tuđu djecu?

Budite za mir, a ne protiv rata. Činite sve što je u vašoj moći da stvarate mir. Najprije u sebi. Prestanite mrziti drugačije od vas. Volite raznolikost, napredak i razvoj. Usredotočite svoje misli na vrt u kojem ćete sami proizvoditi svoju hranu pa nećete ovisiti o drugima. Vratite se zemlji. Ona vas očajnički treba. Vaše ruke i vaše srce. Ne kupujte oružje. Nedajte svoje novce da ga drugi kupuju.

Svaki dan se pitajte: Za koje dobro svih je ovo što danas činim? I tim aršinom mjerite i druge. Samo pitajte za koje dobro! Svijet će se početi mijenjati. Ne dam svoje sinove! Stanite iza života, a ne smrti! Time ćete zaslužiti čast, dostojanstvo i njihovo poštovanje. Oni su vaša budućnost. Ne odričite je se!