Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Oliver i ja


  Kultura           Dražen Bunjevac           05.08.2018.         809 pogleda
Oliver i ja

Moj prvi pravi opipljivi dodir s Oliverom se dogodio u jugoplastikinoj trgovini koja se je nalazila tik do današnjeg varteksovog dućana na Trgu kralja Tomislava kada me je otac uveo jer sam u auzlogu primjetio nogometnu loptu sa portretima nogometaša Dinama plavo otisnutim na bijelu površinu tamo gdje su trebali biti crni peterokutovi na svakoj tadašnjoj ''bubamari''.

Lopta je bila plastična i nije bila nešto kvalitetna i pogodna za prave španere već više onako za ''na dva mala'' između mene i brata u dvorištu da ne napravi nekakvu štetu kada bismo je malo jače trknuli. Da ne razbije staklo na nekom prozoru, poruši cvijeće, polomi koju granu, odbije letvu il' trulu dasku sa plota.

Njena prava vrijednost se je očitovala na tim slikama omiljenih nogometaša; Stinčić, Džoni, Devčić, Jovičević, Bručić, Bogdan, Zajec, Mustedanagić, Janjanin, Cerin, Kranjčar, Senzen, Vabec... i drugih igrača iz ostalih klubova ''velike četvorke'' koje su bile također u prodaji i svaki pravi navijač/nogometaš ju je ''trebao imati'' barem kao suvenir. Jugoplastika je tih godina prije Domovinskog rata, za one koji ne znaju, bila najveća jugoslavenska tvornica obuće, torbica, konfekcije i galanterije, igračaka i suvenira, proizvoda od plastike, autodijelova i brodica sa nekoliko pogona u Splitu i mnoštvom širom Dalmacije. U Zadru, Sinju, Benkovcu, Solinu, Muću i Dubrovniku te na Šolti, Rogaču, Starom Gradu na Hvaru i na Visu s vlastitom trgovačkom mrežom od 180 prodavaonica i asortimanom od 3200 proizvoda?! Na svojem vrhuncu početkom devedesetih zapošljavala je gotovo 13 000 radnika koji su radili za Adidas, Salamander i Volkswagen, francuski Rondino, Citroen i Renault, rusku Ladu, rumunjsku Daciju, talijanski Fiat i tada domaću kragujevačku Zastavu. Njezini proizvodi bili su puno kvalitetniji nego li ovi današnji kineski koji se kupuju u njihovim dućanima i ''smrde'' na boju i plastiku jednako kao i jugoplastikini prije četrdeset godina?!

Ugledavši loptu bijah sretan kao da sam dobio na lotu i taman kad mi ju je otac kupio pri izlasku iz dućana u kojemu je radila dobroćudna i podvorna teta Blaža, onako u prolazu, za oko mi je zapela i jedna lijepa tamnosmeđa školska torba prošarana tankim bordo linijama od samta s kaišem za nošenje o rame zbog koje se u tren sjetih da mi je ona stara, kožna i žuta iz dućana majstora Šarića u Strossmayerovoj nakon četiri godine nošenja postala demode pojadavši se starom da će uskoro nova školska godina zamolivši ga da mi kupi, onako ''na prvu loptu'' i tu torbu s džepićem na rajfešlus i metalnom oznakom tvornice u liku galeba s prednje strane koja se preklapala te tako u mojim očima bila pravi modni, funkcionalni i frajerski hit.

Došavši doma ne mogah znatiželju izdržati te se bacih u provjeravanje kupljenog sadržaja al' ovoga puta puno detaljnijim zagledavanjem i njuškanjem po pretincima i kad otvorih jedan poveći ''na patent'' ugledah u njemu nešto šareno i papirnato koje se, kao sav normalan papir nije savijalo, već je bilo kruto i za običan papir čudnovato teško te nakon što to izvukoh ugledah neke žene i djecu kako stoje s torbama na ramenima u drveću a zapravo Oliverovu singlicu koju brže bolje nasumice stavih na gramofon da ju poslušam.

Gitarski solo kao uvod u pjesmu ''Gdje si ti?'' odmah me je pridobio kao i ubrzani disco ritam a la Boney M. koji su tada bili jako popularni razdvajavši mladež po učeničkim ''Spomenarima'' na one za njih i one za Abbu. Balada ''Budi tu'' na A strani sa snažnim pripjevom i danas mi je bezvremenska ali na žalost slabo primjećena i u eter puštana. Na stražnjoj strani omota ploče je bila poduža tvornička reklama koja je opisivala široku paletu njenih asortimana sa zanimljivom porukom na kraju koja je glasila: ''Poklonite pažnju našim proizvodima i bit ćete ugodno iznenađeni''. Tako i bješe od slova do slova.

Netremičnu pažnju sam poklonio, ugodno se iznenadio i sudbonosno se zaljubio.

Prva singlica koju sam dobio na poklon zahvaljujući istančanom marketingu splitske ''Jugoplastike'' koja se je baš tih dana pred početak VIII. Mediteranskih igara u Dioklecijanovu gradu na taj način reklamirala uvela me je u Oliverov svijet i njegov umjetnički opus kojega sam dotada doživljavao samo sporadično i od prilike do prilike. Uglavnom kada bi nastupao na ''Splitskom festivalu'' koji se redovito na televiziji pratio ili bi slušao neku njegovu pjesmu na radiju. No, nakon te singlice i one ludnice slijedeće godine zbog ''Nadaline'' i suradnje s Borisom Dvornikom i zahvaljujući seriji ''Velo misto'' rođenom Slavoncu se Dalmacija, Mediteran i Split zavukao pod kožu bez obzira što je ona kolijevka Ajduka jer se tada, ne zaboravimo, među normalnim navijačima pjevalo: ''Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, sa njima se ponosi čitava Hrvatska!'' Ostalo je sve legendarno ali i prožeto suprotnošću.

Oliver je s nama zahvaljujući svojim pjesmama zauvijek ostao a klupsko rivalstvo nam je posve zabludilo u tučnjavama, razbijenim glavama i krvi. Plemenitost pjevačeva izražaja nas uči o ljubavi i kako voljeti ljude, svoj grad i kraj u kojemu živiš zajedno s onim nekim malim stvarima i pojavama zbog kojih postajemo mali i nevidljivi u svojemu zrcalu a veliki u tuđim očima. Tu nema mržnje nit' bijesa sve je elegično, promišljeno, tankoćutno, kadkada protkano stihovnim maestralom i simfonijskom burom nakon koje dolazi novo sunčano jutro i bonaca. Miran dan na životnoj plaži s lažinom koja se prostire ispod nedostižnih galebovih krila dok on slobodno leti po nebu promatrajući nas ovako gole i jadne.

Eto, i danas ponosno gledam tu singlicu i Olivera kako se nasmiješen nalazi među djecom i ženama. Onim istim koje nam je opjevavao i kojima je posvuda cijeloga života pjevao a koje mu i danas na ispraćaju, onom istom pjesmom tako posebnom i njegovom, na najljepši mogući način uzvraćaju. Od srca i uzvišeno. I ništa nije tako lijepo i vječno od onog što ostaje nakon čovjekova života kao što je njegova pjesma koja zauvijek korača tu sa nama.

Budi tu kraj mene na javi i u snu,
nek me prate tvoje zjene u dobru i u zlu,                                             
budi tu kraj mene i sreća bit će tu
da nam nikad ne uvene mi sačuvajmo nju,                                          
budi tu...

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kultura



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: