Prvi tjedan Oktoberfesta protekao je onako kako organizatori priželjkuju u svojim najsmjelijim snovima - uz prekrasno toplo vrijeme, sjajnu posjećenost, fantastičnu potrošnju, izvanrednu atmosferu. Čak je i gradonačelnik Ude pipu u prvu bačvu zabio s rekordna dva udarca maljem. Idealno. Utisak kvare jedino cijene.
Naime, vijest koju smo čuvali za prvi dan fešte, i koja kaže da je uprava grada Münchena s udruženjem gostioničara postigla dogovor da cijene ostanu na lanjskoj razini, to jest između 8,10 i 8,60 eura, nažalost nije točna. Objavljena je dva dana prije toga na službenoj stranici Oktoberfesta, a prenijeli su je mnogi svjetski mediji, ali na licu mjesta uvjerili smo se da pivo stoji 30 centa više nego lani, odnosno točno onako kako je službeno objelodanjeno još u svibnju. Je li to stoga što su tada već bili odštampani svi cjenici, jelovnici, plakati i promidžbeni materijali, te programirane blagajne u pivskim šatorima, ili zbog čega drugog, nije ni važno, jedino se možemo utješiti da se veoma rijetko dešava da pivo dvije godine za redom stoji jednako. Posljednji put se to dogodilo (pre)daleke 1969. godine, kada je litreni vrč koštao dvije marke i 40 pfenniga, kao i godinu dana prije. Doduše, na samom početku priče, 1810. godine ustanovljena je cijena od tri krajcara i tri pfenniga (funta je imala trinaest krajcara) i ta je cijena vrijedila puna dva desetljeća, pa je odmah udvostručena na šest krajcara; desetljeće kasnije opet je udvostručena na 12 krajcara. Na početku dvadesetog stoljeća, 1910. godine litra piva stajala je 38 pfenniga, 1920. dvije i pol marke, dvije godine kasnije već je bila pedeset maraka, a slijedeće godine u siječnju 360 maraka, a u studenom 260 milijardi maraka!
Bilo kako bilo, ponadali smo se da je vijest o istoj cijeni piva jedno od onih iznenađenja koja su najavljivana u povodu velikog jubileja, 200. obljetnice održavanja najveće pivske fešte na svijetu, ali šipak, a kada je o cijenama riječ, nigdje nije bilo nikakvih rođendanskih popusta, pa ovaj Oktoberfest snažno obilježava posvemašnja skupoća. Na to stalno upozoravaju i mediji, pa novine svakodnevno uspoređuju cijene u raznim šatorima i pomažu posjetiteljima da prođu povoljnije. Samo, slaba je korist od takvih hvale vrijednih savjeta, kad je na Wiesnu uvijek takva gužva da izbor šatora u kojem ćete popiti pivo i pojesti pečeno pile ili koljenicu s kiselim kupusom ne zavisi od cijene, nego od toga gdje ćete uspjeti pronaći slobodno mjesto, jer njega obično jednostavno - nema.
Na kraju to očito nije presudno - od samog otvaranja u deset ujutro, pa do 11 uvečer radnim danom, a vikendom do ponoći, između pivskih šatora, nepreglednih štandova sa suvenirima, brzom hranom, uličnom prodajom tradicionalnih delicija, zabavnih radnji, ringišpila, streljana, igraonica, performerskih pozornica, pivskih karusela i mnogih drugih mirakula teče neprekidna rijeka razdraganih posjetitelja, često tako stiješnjenih, da ne mogu niti birati u kojem će smjeru, nego mogu samo tamo kamo teče matica. Često veselo podvriskuju, još češće teturaju omamljeni gustim slatkim zlatnim sokom, nerijetko i povraćaju u mnogobrojnim prostranim zahodima, ili jednostavno iza ugla, a puno je i onih koji se samo izvale na travu u okolnim parkovima i malo odrijemaju. Naporno je to čak i ako se samo hoda oko svih tih privlačnih drangulija, a kamo li ako se opali po kojem litrenom vrču - jer druge mjere doli „maza" ovdje nema. Maz ovdje, maz ondje, i eto ti zaplitanja jezikom, pa euforije, pa zaplitanja nogama, ali te ona famozna atmosfera tako bodri i nosi da nepogrešivo stigneš do u-bahna i presjedneš baš tamo gdje treba, pa na autobus, i u kampu bez poteškoća nađeš svoj šator i sve stvari spremiš točno gdje im je mjesto, samo se ujutro čudiš kako ti je to sve uspjelo, i ponekad se ne možeš točno sjetiti slijeda jučerašnjih događaja. Nikakvo čudo, jer na Okoberfestu se ne toči obično svijetlo lager pivo na kakvo smo mi ovdje jedino i naučili, nego jako blagdansko, koje u Münchenu zovu jednostavno Wiesn Bier, a zapravo je „märzen bräu", dakle „ožujsko pivo", koje ima 14 posto ječmenog slada i šest posto alkohola. Ali, to je već notorno, općepoznato. Kao i to da se ovdje toči pivo samo šest velikih minhenskih pivovara, i isključivo ta ista vrsta specijalnog piva. Sva ta gungula na Terezijskoj livadi privuče svake godine i do sedam milijuna posjetitelja, koji popiju uglavnom preko šest milijuna litara piva - lani točno šest milijuna 643 tisuće i šest stotina - pojedu na tone hrane, primjera radi, prošle je godine samo u šatoru Spaten Oxenbraterei smazano - slovom i brojkom! - 111 volova ispečenih na ražnju! Ali, sve te fascinantne i strahopoštovanja vrijedne brojke puka su abeceda, koju je apsolvirala svaka pivopijska beba, pa njima nećemo tratiti vrijeme i prostor.
Nego, ove godine Okoberfest je drugačiji. Poseban je zbog svoga jubileja, zbog proslave dvjestote obljetnice održavanja prve pivske svečanosti. Prošla su naime puna dva stoljeća od kada je u povodu vjenčanja bavarskog princa Ludwiga i njegove izabranice Therese Charlotte Louise von Sachsen-Hildburghausen, za puk priređena utrka konja s točenjem piva, koja je s vremenom prerasla u najpoznatiji svjetski pivski festival. Oktoberfest se doduše ove godine ne održava po dvjestoti put, nego 177. Naime, povremeno je ova manifestacija izostajala, a više nego dobri razlozi za to bili su svjetski ratovi, epidemija kolere, ili inflacija, ali to je već druga priča. Uglavnom, zbog vrijednog jubileja mnogi su se organizatori potrudili ponuditi više, bolje, veće.
Pivovara Paulaner svoj je tradicionalni šator Winzerer Fähndl izgradila ponovo, pa je bljesnuo u neviđenom sjaju, zabavnih radnji je daleko više i puno novih, Augustiner je dogradio toranj i balkone za pušače... Premda je Oktoberfest službeno izuzet iz opće zabrane pušenja, o kojoj su u Bavarskoj građani odlučili na referendumu, svi su gostioničari pozvali svoje goste da ne puše, a i svaki konobar nosi protupušački bedž, tako da se puši samo u pivskim vrtovima. Oni rijetki koji zapale u šatoru uglavnom su bahati celebritiji, na koje vrebaju paparaci i izdajnički objavljuju u novinama. Novine, a u Münchenu izlazi pet dnevnika - gradski Tages- i Abend-Zeitung i Münchner Merkur, regionalno izdanje Bilda i državni Süddeutsche Zeitung, pune su priča s Wiesna - glavne mete su poznati, koji se prate u stopu, ali donose i vijesti o racijama među tisuću prostitutki uvezenih baš za ovu prigodu, o „ženskom Oktoberfestu" u Spatenovu šatoru Hippodrom, u kojem je 950 žena iz cijelog svijeta biralo svoju pivsku kraljicu, o izboru najljepše ljubiteljice piva, koji se provodi među čitateljima, ali i o nesretniku, 72-ogodišnjem seljaku iz okolice Hannovera, koji je prvi put u životu došao na pivsku feštu u bavarsku prijestolnicu, pa nakon pretjerivanja u količini piva, pao na ulici pokošen smrtonosnim infarktom.
Više na portalu Pivnica.net
