Okrutni ubojica životinja u Šenoinoj godinama prolazi nekažnjeno

U današnjem svijetu koji se sve više temelji na materijalističkim interesima i gdje mnogim ljudima radi osobnog profita nije problem učiniti razna nemoralna djela uistinu se mogu očekivati svakakve podlosti koje graniče sa zakonom, no ono što se već godinama događa u ulici Augusta Šenoe u Virovitici neshvatljivo je čak i u današnjim društvenim okolnostima. Sve je počelo prije više od deset godina kad si je umirovljeni vodoinstalater i sitni preprodavač na rubu zakona iz moje ulice dao za pravo igrati božanstva i bez imalo sažaljenja oduzimati živote bespomoćnim bićima, znajući duboko u sebi da će ga nezgrapni društveni sustav zaštititi od apsolutno svih posljedica osim možda mržnje i prijezira koji takvom izopačenom čovjeku predstavljaju samo hranu za dušu. Još kao osnovnoškolac koji je išao tek u drugi razred sjećam se velikog jada i muka koje je priuštio mojoj susjedi i događaja zbog kojih nikad više nije bila u potpunosti sretna.

Dotad je imala skladnu obitelj koja se sastojala od dva psa i tri prekrasne prugaste mačke koje su željne istraživanja svakodnevno šetale susjedstvom ne čineći zlo nikome i ne predstavljajući prijetnju ni za koga. Mnogi su ih ljudi susretali u svojim dvorištima i zasigurno su se osim onih koji su ih s veseljem prihvaćali postojali mnogi što su ih plašili i tjerali, no nikome osim njega nije palo na pamet da učini ono što će im bespovratno prekinuti bezbrižna lutanja i zauvijek promijeniti život njihovih vlasnika. Nesretnica koja je prva bila suočena s njegovim djelima mržnje koja su graničila s ludilom bila je prisiljena kroz prozor svoje kuće preneraženo gledati kako joj susjed mačku uhvaćenu u zamku poput najopasnije zvijeri ubija grabljama bez imalo oklijevanja te ju vješa na ogradu imajući obraza to opravdati jednostavnom izlikom da su mu te mačke često kopale po vrtu. Jedva vjerujući svojim očima i u suzama gledajući krvavo i beživotno tijelo svojeg dragog ljubimca, dotad očekujući da će u današnjem civiliziranom svijetu normalan čovjek svoj dragocjeni vrt nekako drugačije zaštititi ili napasnike otjerati na humani način , očajnički je odlučila poduzeti nešto protiv toga obrativši se tromom i rijetko kada efikasnom hrvatskom pravosudnom sustavu.

Tada se dogodila jedna od rijetkih situacija kada nasilnici poput njega nisu imuni i zaštićeni i kada im se uistinu moguće osvetiti jer dokazi protiv njega bili su vrlo uvjerljivi, uključujući svjedočanstvo susretljive gospođe iz ulice kojoj nije oklijevala potvrditi da je vidjela te stravične zamke u njegovu dvorištu, omogučivši tako da pravda bude zadovoljena. Ne dajući da istina ostane skrivena, moja se susjeda obratila mnogim medijima uključujući uredniku Virovitica neta, tako da je priča o odvratnoj naravi toga čovjeka osim u virovitičkim medijima osvanula i u Večernjem listu te Glasu Slavonije, zauvijek ga ocrnivši i natjeravši ga na rub očaja, iako je za to što je učinio zaslužio puno gore. To se i obistinilo nakon puno mjeseci dugog i neizvjesnog sudskog procesa kada je zločinac bio prisiljen platiti nemalu kaznu od oko 13000 kuna i za samo nekoliko godina taj se teror tek prividno primirio.

U to je vrijeme moja obitelj imala između pet i deset mačaka te nije bilo neuobičajeno da se neka od njih vrati kući omamljena i krvava otrovana otrovom za štakore na kojeg su vrlo vjerojatno nailazile u njegovome dvorištu, ali taj je otrov nasreću bio dovoljno slab da mačka može preživjeti dva-tri dana tako da ih je posjet veterinaru uvijek spašavao od kobne sudbine. Više nisam mogao niti izbrojiti koliko je mojih mačaka netragom nestajalo i njihov se broj znao u samo nekoliko mjeseci smanjiti s 8-9 na 3-4 i siguran sam da je barem za pola njihovih nestanak upravo on bio odgovoran. No prije nekoliko godina bijes u bešćutnoj ubojici konačno je proključao i umjesto da se pun srama pokajao za svoja nedjela i pokušao opet vratiti povjerenje ljudi oko sebe, on je počeo raditi još gore stvari koja su osim moralne težine imala i puno toga zakonski kažnjivog u sebi. U njegovom se dvorištu uskoro počeo nalaziti jaki otrov za lisice zvan strihnin koji pripada među pet najjačih otrova na svijetu, za kojeg protuotrov ne postoji, i zbog kojeg se svaka bespomoćna životinja zbog snažnih grčeva mišića ošita uguši u mukama za samo pola sata.

Pitanje je odakle on nabavlja te tvari i tko je omogućio da snažni otrov dospije u ruke toliko beskrupuloznom i zlom čovjeku i kako se nešto što smiju koristiti možda samo lovci u šumi moglo naći u centru grada, a da su nesposobne službe odgovorne za virovitičku sigurnost u stanju s njime obaviti samo informativni razgovor nakon mnogih takvih i očajnih susjedinih poziva policije. Ako oni koji ga opskrbljuju sredstvima zlodjela slute išta o njihovoj namjeni, bilo da se radilo o lovačkom društvu, šumariji, pojedincima koji se bave lovom u Virovitici ili pak nekom drugom gradu, na njih pada potpuno jednaka moralna odgovornost i da se ikada sazna njihov identitet, oni bi u najgorem slučaju ako u ovoj državi ima imalo pravde morali platiti velike novčane svote državi, ali i onima koji su zahvaćeni tim zločinima. Nedavno je moja susjeda izjavila da zbog tih silnih trauma više nikada neće imati, čak niti pomaziti mačku i da one za nju jednostavno više ne postoje kao niti mrski susjed koji joj ih je godina ubijao i to me jako zaboljelo stvorivši u meni snažnu ljutnju. Otkad je sve to počelo, moji su mački u više navrata svjedočili prizorima jadnih susjedinih ljubimaca kako iz sveg glasa zapomažu i u mukama se grče na našem travnjaku dolazeći do daha sve teže i teže sve dok njihovo malo srce nije prestalo raditi.

U mnogim napadima bijesa moj susjed nije ništa mogao učiniti kako bi pomogao svojoj supruzi i godinama je morao susprezati svoj bijes jer u našoj apsurdnoj državi i gradu upravo oni koji su najgori najviše su zaštićeni dok oni najslabiji smiju učiniti najmanje kako bi se obranili. Da se dogodila svađa puna teških riječi i prijetnji u kojoj bi taj gad zadobio i najsitniju ozljedu, on bi imao potpunu slobodu glumiti žrtvu i stvoriti svome očajnom protivniku velike probleme, pokrenuti protiv njega sudski proces i "zbog nanošenja tjelesnih ozljeda" ga lišiti slobode na puno mjeseci, makar je sam učinio puno gore stvari. Nakon što se prije malo više od tjedan dana ta tragedija dogodila i mojem prekrasnom mladom mačku Plišu kojeg sam jako volio i nakon što je nešto stariji prijatelj Pamuk morao unezvijereno gledati njegovu agoniju ne shvaćajući što ga je snašlo, odlučio sam nešto poduzeti u vezi toga i makar se nemam pravo izravno suprotstaviti nasilniku niti pomoći svome rođaku i susjedu kojeg godinama posjećujem i koji mi puno znači, mogu barem odaslati istinu o njemu u javnost kako što je prije desetak godina učinila moja susjeda.  

Iako svi vrlo vjerojatno znaju o kome se radi te njegov identitet u očima većine Virovitičana neće ostati nepoznat, u ovome članku gdje svima obznanjujem veliku strahotu, apsurd i sramotu koje se događaju oko nas ne smijem spomenuti niti njegovo ime, iako bih to s velikim zadovoljstvom i bez imalo oklijevanja napravio da zaštićena lažna žrtva nema mogućnost tužiti me "zbog klevete" i financijski me ozbiljno ugroziti samo zato što sam iznio istinu koja se trenutno ne može dokazati iako velika većina ljudi oko mene u nju čvrsto vjeruje. Dragi gospodine bez imena, isto tako ni ti ne bi mogao dokazati da sam upravo o tebi izrekao ovu navodnu "klevetu", ali obojica znamo da ćeš i sam dobro znati da je o tebi riječi, iako tvojoj tupoj duši ni sramota najvjerojatnije neće biti dovoljno velika kazna.