O globalnoj krizi, mogućim posljedicama na mentalno zdravlje ljudi i načinima na koji se ona može lakše prebroditi, novoj knjizi, self-hepl priručniku «Tkanje života» koja je proteklog tjedna izašla u izdanju «Profila» i graničnom sporu sa Slovenijom razgovarali smo s prof.dr Mirjanom Krizmanić, koja je 30 godina, do umirovljenja u trajnom zvanju redovitog profesora (krajem 2000. godine) vodila Katedru za kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
- Kriza koja nas je snašla pojava je kad se naglo mora promijeniti način života pojedinca i društva jer su se promijenile okolnosti ili uvjeti u kojima živimo pa nam je potrebna nova prilagodba. U krizi većina ljudi jako osiromaši i počne mnogo teže živjeti, mnogi ostaju bez posla, mnogi neće imati prilike nigdje zaraditi pa im potrebno pomoći da se suoče s tim, objasniti im da se i u teškim vremenima, ako čovjek želi naučiti biti skroman, može preživjeti s manje novaca i više truda - smatra prof. Krizmanić.
Ekonomski stručnjaci puno su govorili o razlozima nastanka globalne krize. Koliko je, međutim, svatko od nas, ovdje u Hrvatskoj, kriv za stanje u kojem se sada nalazimo?
- Nisu građani toliko krivi koliko je kriva naša vlast jer se tako nerazumno zaduživala i napravila strašno velike dugove koje mi sada moramo vračati. Hrvatska ima duplo veći dug nego što ga je imala Jugoslavija gdje je bilo šest republika. Mi, dakle, imamo svoju vlastitu krizu, na koju sada sjeda svjetska kriza. Građani su utoliko krivi što mnogi žive iznad mogućnosti. Vidi se to po skupim autima koji se voze našim ulicama, kupuje se ono najskuplje što tržište nudi.
Kako zaštititi svoje mentalno zdravlje u situaciji krize?
- Prije svega moramo definirati što je mentalno zdravlje jer svatko od nas, i stručnjaci i laici, imaju svoju ideju što znači biti mentalno zdrav. Neki vele da je to čovjek koji je izrazito uspješan, a drugi smatraju da je mentalno zdrav onaj tko je jako sretan. Ja mislim da je mentalno zdrav onaj čovjek koji uspješno obavlja zadatke iz svog svakodnevnog života na poslu, u obitelji, u odnosu sa znancima i prijateljima a da to ne čini na štetu bilo koga drugoga. Jer, ima puno ljudi koji uspješno obavljaju poslove preko tuđih leđa, jašući na nekim. Mentalno zdravima čini nas sposobnost prepoznavanja vlastitih ograničenja i prednosti. Ključno je da u okolnostima u kojima živimo, u mogućostima koje imamo i u skladu s našim znanjima i željama realiziramo ono što možemo i da se prilagođavam svojim sposobnostima, bile one velike ili male. Treba učiniti ono što su učinili stradalnici tijekom rata - promijeniti neke životne vrijednosti, okrenuti se onome što se ne može kupiti, a to je naklanost i privrženost bližnjih. Treba se ograničiti u svojim ciljevima i u prvi plan staviti nematerijalne vrijednosti, obitelj, prijateljstva, ljubav... Neostvarive ciljeve moramo zamijeniti ostvarivima!
Tkanje života
Što učiniti ako ostanemo bez posla?
- Moramo prihvatiti svaki posao koji možemo naći, neovisno o tome jeli on odgovara našem obrazovanju ili našoj slici o sebi. Nitko ne prođe kroz život, a da mu se nije dogodila neka nevolja. Ono gdje se najviše razlikujemo su načini kako se s nevoljom nosimo i načini na koji nevolju uspijemo ugraditi u život i s njom dalje živjeti. Samo neki od nas pokleknu i mentalno obole. Ono što mi se čini naročito bitnim, a što ljudi zaboravljaju, da je u krizi jako važno brinuti se za druge. Roditelji koji imaju na smrt bolesnu djecu ili koji su izgubi djecu vrlo često se udružuju u skupne i međusobno se pomažu. Time osmišljavaju svoju nesreću jer taj gubitak nikad ne mogu prežaliti. Mudrost je u tome naći to dobro.
U mnogim životnim situacijama ljudi sami sebi odmažu i stvaraju nevolje bezrazložnim i besmislenim pitanjima kao na primjer: «Zašto se to baš meni dogodilo»? Kao da bi bilo pravednije da se nevolja dogodila nekom drugom. Ljudi si često zagorčavaju život jer stalno misle kao je netko ljepši i pametniji od nas i više ima. Zavist je jedno beskorisno čuvstvo, osim ako nas potakne da se više borimo i trudimo. Njega se treba okaniti osmišljavanjem jedne vrlo jednostavne činjenice. Kad bi drugi bili manje lijepi, pametni ili bogati mi svejedno ne bi bili ljepši, bogatiji, pametniji i duhovitiji.
U krizi neće biti toliko zavisti koliko će biti ogorčenja. Ljudi će postati ogorčeni da netko nezasluženo ima više od njih, a u našem društvu, na žalost ima pojava da puno ljudi nezasluženo živi bolje od onih koji bi svojim radom trebali zaslužiti puno više. No, ogorčenje je isto tako jedno štetno čuvstvo koje ničemu ne služi i na koje je uzaludno trošiti energiju.
Najkraći savjet koji se ljudima može dati je poznata molitva udruge «Anonimni alkoholičari» koja ide ovako: «Bože daj mi snage da se borim protiv onog što mogu promijenit, smirenosti da podnesem ono što ne mogu i mudrosti da znam razliku».
Proteklog tjedna u izdanju «Profila» izašla je Vaša knjiga-self-help priručnik «Tkanje života» koja, međutim, ne nudi recepte niti savjete tipa «pođite kući i mislite pozitivno» kako to čine brojni strani priručnici nudeći univerzalne recepte za sreću. Što Vi savjetu čitateljima?
- Te jednostavne, uopćene, upute ne mogu nam uistinu pomoći u teškim životnim situacijama. Sve ono što smo dobili na početku, kao i okolina u kojoj smo se rodili, može nam štetiti i koristiti, ovisno o tome što ćemo sami učiniti s tim. Te datosti slikovito možemo zamisliti kao osnovicu tkanja na kojem ćemo sami tkati tkanje svog života. Možda su neke početne niti malo tanke, možda nam se ne sviđa boja nekih drugih, ali to tkanje uvelike je u našim rukama, samo što to moramo najprije prepoznati, a zatim naučiti tkati što ljepšu i bogatiju tkanicu. Radeći na ovoj knjizi i ja sam osobno puno naučila. Prvo, da ne treba odmah reći ne, ja to ne mogu, nego, da treba poslušati, razmisliti pa možda zaključiti da je vrijedno bar pokušaja. Naučila sam da treba poslušati savjet prijatelja i kolega, da je vrijedno pokušati ići mimo utabanih staza, izaći iz onoga na što smo navikli i što je najjednostavnije i stvarno se izložiti određenom riziku, čak i da se suočimo s vlastitim neuspjehom. Naučila sam da se čovjek čak i u staroj dobi može u nešto upustiti i to s radošću raditi.
Slovenci isti balkenezi kao i mi
Demagoškim populizmom u graničnom sporu, slovenski političari uspjeli su, nahuškati narod protiv Hrvatske. Kako to da su naši političari ovoga puta trezveni i da nema huškačkog antislovenskog raspoloženja? Jesmo li se konačno, opametili i shvatili da moramo razvijati dobrosusjedske odnose bez obzira kakva je politička situacija?
- Tek nas sada govore da ne huškamo. Ali kada je to krenulo bilo je ideja da ne kupujemo slovensku robu pa se Merkator žalio na pad prometa od 35 posto. Neki političari su neko vrijeme bili skloni huškati i pozivati na različite oblike iskazivanja antislovenskog raspoloženja, ali je, na sreću vrlo brzo prevladao razum. Ovi pregovori sa Slovencima od početka idu krivo jer i sami nismo znali što želimo. Netko nešto potpiše pa ratificira, pa hoćemo pa nećemo...
Činjenica je da nas oni sada ucjenjuj jer imaju određenu moć, ali u konačnici najviše štete sebi. Oni su u Europi ostavljali dojam jedne male uređene zemljice koje nije s Balkana, a sada su pokazali da su isti balkanezi kao i im. I to će im se vratiti kao bumerang. Mislim da to moramo mirno otrpjeti, da naš predsjednik ima pravo kad inzistira na međunarodnom sudu i da nikako ne treba huškati narod jer je to zlo.
Živci su sve tanji, slovenski političari sve bezobzirniji. Hoćemo li izdržati?
- To ne znamo, kod naših političara se to nikada ne zna. Bila sam zapanjena kad je premijer Sanader nedavno izjavio da je sve ratificirano i da Hrvatska ide u NATO, da nam nitko na tom putu neće stati. On je time pokazao osnovno nepoznavanje demokracije i podcijenio zdrav razum svog naroda.
Tko može ubiti dijete
Ljudi ne vjeruju policijskoj istrazi u slučaju ubojstva Ivane Hodak jer sve manje vjeruju vlastima. Pa ni ja nisam sigurna u sve ono što nam govore jer su informacije od prvog dana bile kontradiktorne. Činjenica je da netko može ubiti jer je ogorčen, ali da može ubiti dijete koje je poznavao kad mu bilo četiri godine, morao bi biti više poremećen nego što djeluje. Vrlo je teško ubiti nekoga koga poznajete još kad je bio dijete. Dok je koliko toliko ubrojiv čovjek to neće učiniti.
Hrvatski političari - ni radišni, ni sposobni
Kod naših političara najviše mi smeta što nitko nije radišan čovjek, a mnogi od njih nisu ni sposobni. Ako još k tome dodamo otpornost na lopovluk, kriminal i korupciju onda nije čudo što demokracija u Hrvatskoj nikako da zaživi. Ali promijenit će se to, imamo mi mladih ljudi koji će jednog dana sigurno doći
