Dječak je srednji od trojice sinova A. i G. C., njegov mlađi brat ima 11 godina, a stariji ide u treći razred Elektrotehničke škole u Slatini. Svugdje smo čuli da je Matej bio odličan učenik, da su sva trojica pristojni dečki i da s njima nikakvih problema nije bilo. Matej je ujutro otišao u školu, kao i svakog jutra, a susjed ga je vidio kako se vraća kući u vrijeme kad je još trebao biti u školi.
Išao
kući, bez jakne, zavrnuo je rukave, a nije imao ni torbu. Ravnateljica škole
Mirjana Sabolić i razrednica Nada Ileš potvrdile su nam da je bio jedan od najboljih
učenika u razredu. Kad je zamijećeno da ga poslije prva dva sata nastave geografije
i kemije nema u razredu s ostalim učenicima, nastavnici su pretražili školu,
a budući da ga nisu našli ravnateljica škole obavijestila je njegova djeda da
je otišao iz škole. Navodno je jednom kolegi iz razreda samo rekao da mu ostavi
torbu na njegovu mjestu. Djed je otišao u kuću svoga sina i snahe, koji su bili
na poslu, vidjeti zašto je dječak otišao iz škole, ali ga je našao obješenog
u potkrovlju.
Odmah
su došli i nastavnici Ivica Perković i Ante Banović, skinuli ga s konopca, ali
on više nije pokazivao znakove života. Njegov otac je informatičar u PP-u Orahovica,
a majka učiteljica u Ćeralijama. I djed i baka prosvjetni su radnici u mirovini,
a djed bio je i ravnatelj škole u Čačincima. Ravnateljica Sabolić kaže da ne
pamti sličan događaj u njihovoj školi.