Banner
Sabor u petak o izmjeni Zakona o članarinama u turističkim zajednicama
Demografski plus najveći na Jadranu i sjeveru Hrvatske
Fuchs: Ne razmišlja se o zatvaranju škola i sveučilišta
Umro najstariji stanovnik Irana u dobi od 138 godina
Mogu li prva cjepiva protiv koronavirusa stvoriti imunitet krda? Stručnjaci dvoje
Istraživanje: Do 2050. 4 milijarde ljudi imat će prekomjernu tjelesnu težinu
Krajem listopada ovršeno 247 tisuća potrošača s dugom od 17,4 mlrd kn

  Priča

Odjeća čini čovjeka

  Marija Deželak, Celje           18.11.2020.         319 pogleda
Odjeća čini čovjeka

Stvarno? Sklona sam mišljenju da je odijelo na čovjeku ono što ostavlja dobar prvi dojam. Na prvi izgled. Sve ostalo uglavnom ovisi o karakternim crtama koje odražavaju ljudsku suštinu, okolini u kojoj radi i drugim ljudima sa kojima je povezan u zajedničkom životu. Međutim, još uvijek prvo uočavamo ono vanjsko - sliku koja nam se sviđa i koja nam je ostala. Također zbog odijela koje nosimo, zbog stila odijevanja koji nam odgovara i čini ga uočljivim, zanimljivim, atraktivnim.

Na svoje zaprepaštenje, zurila sam u kćerine hlače. Odlično joj pristaju, široke, ali kad sam na nekoliko mjesta primijetila i golu kožu koja je virila, nisam si mogla pomoći.

“Jesi li takva išla na posao?“

„A smijete li nositi poderanu odjeću?” Znatiželjno sam je pitala. „Nemamo pravila", odgovorila je, „ali nosila sam ih danas kada nije službeni dan; kad radim sa klijentima, te hlače ne obučem“, dodala je.

Sa njenim odgovorom se nisam u potpunosti slagala. Istina je da mladima sve odgovara, odgovara njima i da su se pravila i modni trendovi tijekom godina jako promijenili, ali jedno uvijek ostaje isto: lijepa haljina uvijek je lijepa. Bilo na lutki u izlogu, u ormaru na vješalici ili na osobi koja zna kako to nositi. Ovo drugo vrijedi još više.

Sjećam se svog prvog, vrućeg ljetnog radnog dana, kada sam na posao došla u novoj, tijesnoj jarko žutoj haljini bez rukava - od mekanog frotira, ugodnog na dodir. Kupila sam ju za more i u njoj sam se osjećala stvarno ugodno. Boja se također lijepo slagala sa mojom preplanulom kožom i tamnom kosom. Samopouzdano i sa osmjehom na licu ušla sam u ured, gdje su suradnici već bili okupljeni na jutarnjoj kavi, a tamo je bila i šefica odjela. Bila je sjajan vođa, profesionalna, marljiva i uvijek je znala slušati svakoga od nas. Istodobno, ozbiljna i principijelna, svoje je mišljenje, kritiku ili savjet uvijek izgovarala otvoreno i bez dlake na jeziku, što god situacija zahtijevala. Odmjerila me od glave do pete i osjetila sam nezadovoljstvo u njenom pogledu kao da je nešto muči. Ali nije rekla ništa. Ne tada. Ali kad sam se vratila sa ručka, zaustavila me na vratima svog ureda i pozvala. "Htjela bih ti reći nešto o tvojoj haljini", otvoreno me pogledala svojim velikim očima. Ništa mi nije bilo jasno što će uslijediti. "Znate, frotir se ne nosi za posao, nije primjeren, iako je haljina lijepa i lijepo vam stoji", dodala je glasom kao da joj nije ugodno razgovarati o tome.

Nisam joj zamjerila, bila je iskrena kao i uvijek. Iako su moji suradnici tvrdili drugačije da je bila ljubomorna na mene jer je sama bila prestara da nešto takvo nosi. Nisam joj zamjerala za opasku. Shvatila sam ju kao savjet. S godinama sam postajala sve svjesnija kako je bila u pravu. Da nije svaka haljina prikladna za svaku priliku. I sjetila sam je se puno puta.

Moja se mama zaklela na bijelu bluzu. Morala sam ju nositi u svakoj svečanoj prigodi i to mi je bila noćna mora. Nije mi se svidjela, činila mi se tako staromodno i uvijek sam morala paziti da ju ne uprljam. Ni u starosti se nije mogla te navike odreći. „Ali nemaš nijednu bijelu bluzu?“ Uvijek me tako pitala, iako sam si već dugo sama kupovala odjeću. Znala sam po neki puta i oblačiti bijele bluze samo da joj udovoljim. Tada me pohvalila sa zahvalnim pogledom i lijepim riječima i obje smo bile zadovoljne. Gdje je to već?

Sjećam se nekad poznate gradske dame, čiju sliku i danas živo vidim pred očima. Mnogo sam je godina gotovo svakodnevno, po svim vremenskim prilikama, vidjela kroz prozor svog ureda dok je polako hodala pločnikom do trgovine ili na kavu u kafiću na drugom kraju grada. Godine su joj odmjerile sitnu tjelesnu građu, savile joj leđa i dodale patinu stvarima koje je cijenila i držala za sebe, ali nije odustajala. Ni godine koje su tražile svoje, ni način života na koji je navikla. Uvijek je bila uredna - moglo bi se reći kao iz kutije. Od glave do pete, s frizurom i raznim modnim dodacima, od nakita, torbica ... pokazala je ljudima sliku prošlosti, sa daškom sadašnjosti. Odjeća joj je bila bezvremenska, unatoč modi i trendovima ni po čemu nije zaostajala. Stari i mladi su je primijetili, čak i dok si je pomagala u šetnji štapom. Odjeća joj je bila ponos, imetak, vrijednost, kao i prijatelji, društvo. Nije ih stavila u ormar s namjerom da ondje vise, nije se žalila da nema što odjenuti, ne, odjenula ih je i pokazala svijetu ..., hrabro i ponosno - neka se vidi luksuz njihova vremena. Pripadali su njoj, tamo gdje je i ona pripadala. I bila je u pravu, veoma u pravu.

Od hlača, uvijek sam obožavala traperice. Djelovale su moderno, praktično i lako se održavaju, bez obzira na vrijeme, ostale su u prvom planu svih generacija. Nikad ih nisam nosila na posao, iako sam se divila onima koji su ih nosili opušteno i neopterećeno. Kad sam otišla u mirovinu, priuštila sam si one najbolje, kvalitetne i skupe, da sam ih mogla dugo nositi i voljeti. I vrijedilo je. One su upravo onakve kakvima sam uvijek željela. Osjećam se dobro u njima, čak i bijela bluza lijepo paše i stoji ... I opet se prisjećam svoje bivše šefice - što bi ona o takvom odijevanju mislila?

Dozvolite mi da zaključim riječima poznatog modnog dizajnera, koje sam jednom pročitala i koji mi uvijek dođe do srca. Rekao je, „Najljepša haljina koju žena može odjenuti je zagrljaj muškarca kojeg voli. Za sve one koji niste imali tu sreću, evo me! ” mislim da se tim riječima nema što dodati.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.