Na obilježavanju 17. obljetnice utemeljenja HDZ-a u Virovitici jake snage iste stranke predvođene visokorangiranim Slavoncima u Vladi na čelu s predsjednikom Sabora, gospodinom dr. Vladimirom Šeksom, imale su veoma zanimljiv predizborni igrokaz u kojem je ni kriv ni dužan najzapaženiju rolu odigrao ministar obrane, gospodin Berislav Rončević izjavivši: “Hrvatska Vlada prati razvoj svakog dijela Hrvatske, pa tako i Slavoniju, a priče o zapostavljanjosti (Slavonije) samo su alibi za one koji su nesposobni.” Inače, ministar Rončević svoju političku karijeru u kojoj je od djelatnika Hrvatskih šuma došao na čelo prestižnog, ali zahtjevnog, ministarstva ima upravo zahvaliti svojim intelektualnim i stručnim kvalitetama.
Oš bit ministar?
Naime, nakon što se HDZ-vratio na vlast nazvao ga je Glavaš (tada
Glavaša Sanader naziva “vizionarom”) i pitao da li želi biti
ministar. Rončević, ne pitavši uopće o kojem se ministarstvu radi, odgovorio
je da hoće, pokazavši time da bi jednako prihvatio mjesto ministra zdravstva,
kulture, znanosti... pa i obrane. Jer, kao sposoban čovjek koji se odmah zakvačio
na Glavaševu ponudu, Rončević je valjda smatrao da može biti ministar bilo čega.
Nakon toga Glavaš ga je upitao zna li koji strani jezik, na što je Rončević
odgovorio da ne zna, ali da može naučiti, jer naravno, sposobni ljudi poput
ministra Rončevića to učine preko noći. Zahvaljući tako što vlastitoj “sposobnosti”,
što genijalnosti stranačkog kadroviranja (prije njega nekoliko ljudi iz HDZ-a
je
Glavašu odbilo ponudu za isto mjesto), Rončević postaje ministar obrane i počinje
privatno pohađati sate stranog jezika koji na žalost nikada nije naučio, pa
se na inozemnim putovanjima zbog toga nekoliko puta i izblamirao, kao i državu
koju impersonira.
Osim toga, iako je, tako sposoban i ambiciozan, prihvatio mjesto ministra obrane,
treba dodati da osim navedenih “kvaliteta” za to mjesto, aktualni ministar nije
bio sudionik Domovinskog rata te da s vojskom nije imao nikakve veze. Dobro,
ministarsko mjesto je politička funkcija, s pravom se može replicirati, ali
ipak, soliti drugima pamet o nesposobnosti, pretpostavlja da se radi o čovjeku
koji svoj životni put ima zahvaliti upravo vlastitim sposobnostima a ne prstu
političkog kadroviranja upavši na ministarsku stolicu “k o Pilat u vjerovanje”...
U tom smislu, izjavljujući u Virovitici kako su priče o zapostavljenosti Slavonije
alibi za nesposobne, Rončević zapravo najviše vrijeđa samog sebe. Zaboravio
je naime svoju kmetsku izjavu, na intervju koji je dao dopisniku Jutranjeg
iz Osijeka odmah nakon ministarskog “ustoličenja” u kojoj tvrdi kako za svoja
životna promaknuća sve duguje i može zahvaliti Branimiru Glavašu. Novinari i
javnost malo su ostali zbunjeni ovakvim samoponižavajućim priznanjem, no sposobni
Rončević se nije dao pokolebati u svojoj mazohističkoj iskrenosti. Poslije,
nakon što je “puklo” na relaciji Glavaš-Sanader-Šeks, Rončević iz zahvalnosti
prema Glavašu, sukladno vlastitim sposobnostima, izabrao je politiku “gospodskog
kastora”, podvivši rep novom gospodaru kojem valjda opet mora zahavljivati za
svoje “životne uspjehe” i “sposobnosti”. Rončević je zapravo samo paradigma
ove vlade ministara Liliputanaca skrivenih pod skute Gulivera, tj. premijera
Sanadera.
Slavonija zaostaje - ministri napreduju
Što je Rončeviću trebala takova izjava u Virovitici u kojoj više vrijeđa sebe
i zdrav razum nego “nesposobne Slavonce” koji traže “alibi” za zaostajanje Slavonije?
Ništa, prema svemu sudeći, to je samo jedna od političkih gluposti i demagogija
koje će prosječno informirani birač morati probaviti u ovoj, na žalost, dugoj
predizbornoj kampanji. Zato, ipak, sve te “sposobne” Slavonce u Zagrebu, Rončevića
uključujući, ne treba shvaćati ozbiljno jer, naravno, svi osim njih su krivi
i nesposobni što im Slavonija postaje vrijedna i pogodna samo za kulise ratnih
filmova poput Vrdoljakove “Duge mračne noći”. Ustvari ministar Rončević i njemu
slični “zemljaci” u Zagrebu zaslužuju divljenje i ode jer su uspjeli otvoriti
pravo pitanje: Ne zaostaje li možda Slavonija zato što Slavonci, partijski apartčici
u Zagrebu, poput Rončevića, tako vrtoglavo napreduju, te koliko njihova izborna
baza ima koristi od njihovih sposobnosti u državnim tijelima u Zagrebu?
