VIROVITICA
- U početku su me zvali čak i teta. Par sam puta bio striček i tetak. No, nije
dugo potrajalo. Shvatili su da su to nazivi za obitelj, pa sam sada samo Tomislav,
njihov prijatelj, koji ih razumije, koji s njima o svemu razgovara i kojemu
u svakom trenu mogu reći kako su i što trebaju - iskustvo je jedinog virovitičkog
"tetka", muškog odgojitelja u Dječjem vrtiću Cvrčak, 28-godišnjeg
Tomislava Blaževića.
U Cvrčku je više od godinu dana i prošao je sve vrtićke skupine, od jaslica do male škole. Odgojiteljem je odlučio postati potaknut primjerom kolege, nakon što je odustao od prava.
- Nisam se pronašao u pravu jer je ovo nešto što me zaista veseli - objašnjava diplomirani odgojitelj Tomislav, okružen s dvadesetak djece u skupini Loptice, koje smo posjetili u vrtiću. Šestogodišnjaci imaju stotine pitanja, molbi i želja. Igrali bi se mačke i miša, gledali bi crtiće, nosili se. Sara za rođendan želi novu Barbiku. Dinin automobil je brži od kombija jer ima "spojler". Svi žele da Tomislav baš njih čuje.
- Ljudi misle kako je biti odgojiteljem u vrtiću samo dječja igra, no ovo je vrlo odgovorno zanimanje. Na sve se mora misliti, pa i na to da igra može biti opasna, koliko i zabavna - smatra Tomislav. Naučio je kako prići djetetu koje dolazi iz problematične obitelji, kako biti strpljiv kada mališani imaju "žutu minutu". Otkrio je da djeca najviše vole gitaru i pjesmu, priče i igru na otvorenom.
- Ima malih razlika u odgoju između mene i drugih teta. Nisu toliko važne, ali ih djeca primijete. U nekim stvarima ja popustim prije nego teta i obrnuto - navodi Tomislav, priznajući da bi volio imati još muških kolega u vrtiću i dodaje kako je to kao u obitelji.
- Dijete treba i majku i oca jer ga odgajaju svaki na svoj način. Važno je
da dijete osjeti kako jednako može vjerovati i odgojitelju i odgojiteljici -
zaključuje Tomislav.