Od Sir Olivera do „Kokoši“: kako je Virkas zaključio tjedan

Posljednji tjedan festivala Virkas protekao je u znaku raznolikog, ali jasno profiliranog kazališnog programa koji je publici ponudio tri različita pogleda na suvremeni teatar – od satirične adaptacije kultnog stripa, preko intimističke drame, do komunikativne komedije koja je ujedno zatvorila tjedan.

Adaptacija Alan Forda u izvedbi Kazališta Kerempuh bila je očekivano jedan od najeksponiranijih naslova tjedna. Predstava se oslanja na dobro poznat predložak, no njezina snaga ne leži samo u prepoznavanju likova i kultnih replika, nego u preciznom hvatanju duha apsurda i društvene ironije koji su strip učinili bezvremenskim. Ansambl igra s izraženim osjećajem za ritam i grotesku, dok režija ne podilazi pukoj nostalgiji, nego materijal prevodi u živ i funkcionalan scenski jezik. 

Jednu od ključnih uloga nosi Tarik Filipović, koji na sceni utjelovljuje Sir Olivera, aristokrata bez novca i šarmantnog prevaranta, jednog od najprepoznatljivijih likova kultnog stripa. Njegova interpretacija oslanja se na precizan komični ritam i ironiju, gradeći lik koji funkcionira i kao hommage originalu i kao suvremena kazališna figura. U izjavi za naš portal popularni glumac ističe kako je upravo publika presudna za puni doživljaj predstave: „Ljudi kojima Alan Ford nešto znači jedini su koji zapravo trebaju biti u publici. Onima koji ga nisu čitali ta predstava neće značiti skoro pa ništa.“

Nakon predstave, a prije žurnog povratka u Zagreb Tarik Filipović rado je pozirao s obožavateljima 

Najintimniji ton donijela je predstava “I svaki put kao da je prvi” Kruševačkog pozorišta. Riječ je o komadu koji se fokusira na emociju, sjećanje i prolaznost, gradeći atmosferu koja počiva na suzdržanosti i glumačkoj preciznosti. Ovdje nema naglašenih efekata ni vanjskih atrakcija, snaga predstave leži u tišini, u pauzama i u nijansama odnosa među likovima. Takav pristup traži koncentriranu publiku, ali upravo zato nudi i snažniji doživljaj onima koji joj se prepuste. Predstava djeluje kao svojevrsni kontrapunkt ostatku programa, unoseći u festivalski ritam refleksivniji, gotovo meditativan ton.

„Na početku predstave, kada ulazimo u cijelu tu emociju i nekako uvodimo publiku u našu priču, bilo je vrlo specifično da je publika u Virovitici reagirala na nekim mjestima gdje publika ne nekim drugim izvedbama nije. Posebno su reagirali na odnose žena, na raskide s muškarcima i na scene s majkama. To samo potvrđuje da se ništa nije promijenilo od 19. i 20. veije do danas. Veoma smo zadovoljni i oduševljeni publikom. Ovo je naše prvo gostovanje u Hrvatskoj“, rekla nam je nakon predstave glumica Jelena Matijašević.

Glumci Kruševačkog pozorišta nakon jutarnje probe 

Tjedan je zaključen predstavom “Kokoš” Gradskog kazališta Požega, koja je donijela topliji i komunikativniji završetak festivalskog programa. Riječ je o komediji koja se oslanja na međuljudske odnose i svakodnevne situacije, gradeći humor iz prepoznatljivih životnih okolnosti. Iako naizgled jednostavne strukture, predstava uspijeva izgraditi uvjerljive karaktere i dinamiku koja publiku lako uvlači u svoj svijet. Glumački ansambl funkcionira uigrano i precizno, a humor se razvija prirodno, bez forsiranja. Upravo u toj nenametljivoj kombinaciji duhovitosti i blage melankolije leži njezina snaga – kao završnica, “Kokoš” djeluje rasterećujuće, ali i zaokružuje tjedan tonom bliske, životne prepoznatljivosti.

Protagonisti predstave Kokoš u Kazališnom klubu Boca

U cjelini, završni tjedan Virkasa potvrdio je programsku širinu i sposobnost festivala da uspješno balansira između popularnog i umjetnički ambicioznog kazališta. Različite poetike i pristupi nisu se međusobno poništavali, nego su se nadopunjavali, stvarajući dinamičnu i sadržajno bogatu cjelinu koja potvrđuje važnost Virkasa kao mjesta susreta publike i kazališta u njegovim različitim oblicima.