Dobro je znano zašto kršćanski svijet štuje svetoga Roka: slovi kao zaštitnik od kuge, smrtonosne pošasti koja je u prošlosti nerijetko harala svijetom, odnoseći tisuće i tisuće života.Crna smrt, kako su još nazivali kugu, Često je prijetila i našim krajevima i zato su se žitelji ugroženih sela i gradova utjecali zagovoru svetog Roka. Širom Hrvatske posvećene su mu brojne crkve i kapelice, a više je mjesta proglasilo svetog Roka svojim zaštitnikom: od Virovitice, Drniša, Bibinja, Lovinca, Lumbarde i Staroga Grada do Sutivana, Galgova, Klane, Zatona, Šepurina, Jazavice, Roždanika, Svetog Roka (u Lici), Prapratnice, Kreševa... Na Rokovo, 16. kolovoza (dan poslije Velike Gospe), posvuda se održavaju misna slavlja u svečevu čast, vjernici odlaze na tradicionalna hodočašća, okupljaju se na proštenjima. Uostalom, tako je širom katoličkog svijeta.
Živo i duboko štovanje svetog Roka ima se dijelom zahvaliti saznanjima o njegovu životu i dobrim djelima, koja se prenose od davnog četrnaestog stoljeća.
Štovanje dobrotvora i mučenika Roka uvelike su po cijeloj Europi proširili franjevci. Na čast oltara uzvisio ga je papa Grgur XIII. u 16. stoljeću. Tijekom vremena svetog se Roka počelo štovati i kao zaštitnika od gube, kolere i drugih zaraznih bolesti, kao sveca zaštitnika invalida, pa i kirurga. Najzad, svetoga se Roka zaziva kao zaštitnika domaćih životinja, napose pasa.
Do danas su o životu i čudesnim djelima svetog Roka napisana brojna djela. Njegov lik prikazali su mnogi slikari i kipari, ne samo u radovima koji ukrašavaju crkvene oltare, nego i umjetninama koje se nalaze po muzejima ili gradskim trgovima. Do svečevih nogu obično je prikazan pas koji mu je po legendi pomagao u nevolji. Sveti Rok česta je tema radijskih i televizijskih prikaza, o njegovu životu snimljeno je nekoliko filmova, tu su slikovnice namjenjene najmlađima, a i poneki strip.
Jedan je upravo u vašim rukama! I nije slučajno što je ta slikovna priča nastala baš u Virovitici, gradu kojemu je sveti Rok zaštitnikom, te što je autor crteža svečev imenjak Roko Idžojtić.
Ime toga crtača, akademski obrazovanog, zanimanjem likovnog pedagoga, nije nepoznato u svijetu hrvatskog stripa. Stripovima različite dužine i žanrova, što onih u karikaturalnoj, što u tzv. realističnoj maniri, posljednjih je desetak godina gostovao na stranicama brojnih periodičnih izdanja (tu svakako valja spomenuti fanzin virovitičkih stripaša "Gavran"), privukavši pozornost svojim prilično smjelim likovnim izrazom, kao i smislom za "geg" u humorističnim pasicama.
Slikovna priča o svetom Roku njegov je prvi strip-album i dosad najopsežnije i najambicioznije likovno djelo. Možemo odmah reći: riječ je o majstorskom uratku! Odlučivši se za razigran, "neizglačani" crtež koji prkosi "urednoj" stilizaciji uobičajenoj u komercijalnom stripu, zadržavši hitar i lak, neusiljen potez, Idžojtić je ostvario priču koja odiše svježinom. Povoljnom dojmu cjeline pridonose dinamika kojom su iscrtane figure u pokretu, slobodno formirana mreža slićica koja svaku stranicu stripa čini posebnom, te živahna, ekspresivna uporaba boje. U prikazu arhitekture, unutarnjih ambijenata, kostimografije, pa čak i sitnih uporabnih predmeta, očituje se crtačev smisao za oživljavanje atmosfere prošlih vremena, pa je uradak i u tom pogledu zanimljiv.
Dakako, strip je zasnovan na zanimljivoj priči i vješto sročenom scenariju i popratnom tekstu književnice Sonje Tomić, inače poznate po brojnim pričama i slikovnicama za djecu i mlade. U konkretnom slučaju, scenaristica je vješto ispreplela povijesne fakte i elemente legende o svetom Roku. Dapače, učinila je i poneki korak više, unijevši na primjer, u svoju priču zanimljivu epizodu o Rokovim dječaćkim "stripićima".
Ukratko: ovim albumom domaća strip-scena širi svoju sadržajnu lepezu, a mladež dobiva u svoje ruke djelo koje će malo koga ostaviti ravnodušnim.
