Ne radi se o tome je li Kirin trebao ili nije u lov s Markačem, kao što se
sada afera koja u »normalnim« državama dovodi do krize vlade pokušava minorizirati.
Suština je naprosto u tome da takva osoba, ili, ako baš hoćete, profil visokopozicioniranog
političkog kadra, nikada nije niti smio postati ministrom.
Najmanje je kriv sam Ivica Kirin, jer niti je on sebe postavio za čelnog čovjeka
MUP-a, niti se odmetnuo od uobičajene politike HDZ-a, niti je kao policajac
broj jedan postupao nešto drugačije nego li njegovi prethodnici. Kirin je tipični
izdanak svoje stranke, a i na čelo MUP-a je došao nakon danas pokojnog Marijana
Mlinarića kriterijem političke podobnosti, a ne stručnosti. Kirin će u svom
kratkotrajnom mandatu ostati upamćen kao onaj koji, baš kao ni Sanader Hrvatsku,
nije policiju pokrenuo, već ostao kotačićem što se vrti u mjestu i podmazuje
isključivo interesima središnjice.
A oni nisu mali. Radilo se o zadržavanju vlasti, zaštiti bivših tajkuna ili
današnjih korporacijskih mogula koji izdašnim i, uglavnom, neuhvatljivim novčanim
donacijama, traže da kadriraju i policijom, ne želeći da im niti izgubljena
vozačka dozvola nekog od šofera poremeti profit, a kamo li nešto drugo. Kirin
se idealno uklopio u taj sloj bijelih okovratnika koje plaćamo iz državnog proračuna,
a koji na kraju krajeva pravu nagradu očekuju negdje drugdje.
Možda je golf prezahtjevan sport za dečka iz Virovitice, za kojeg se svojedobno
šuškalo da je »Glavašev čovjek« i koji je nenadano avansirao nakon povlačenja
kirurga Mlinarića, ali lovci nisu ništa manje utjecajan lobi. Kirin se znao
provozati gliserom i okupati na Kvarneru koristeći logistiku koju je obavještajno-policijsko-poduzetnički
lobi izgrađivao svih ovih godina izrastajući u tišini iz Tuđmanovog šinjela.
Dnevnice je pravdao javno obećavajući sve i svašta, primjerice, kako će u najkraćem
roku uhititi ubojice dvojice Lešića na Lošinju iako je to i dan-danas jedan
od neriješenih slučajeva koji će teško završiti ad acta.
Najbistriji prvoborci, kao i mobilizirani pričuvni sljedbenici tog modela podjele
Hrvatske u lisnice 200 obitelji, koji se u prvoj fazi nisu uhvatili na kratki
fitilj glamurozne privatizacijske pljačke, već su mudro čekali svoj trenutak,
današnji su istinski gospodari Lijepe naše, pa i šire. Ivica Kirin ostat će
na kraju nezasluženo zapamćen samo zahvaljujući svojim YouTube eskapadama i
verbalnim ispadima zabilježenim kao »Kiro prosviro«.
Kada ga uskoro u tišinu zaborava spreme oni kojima je božićnom hajkom na veprove
u Markačevom društvu podigao toliko nepodnošljive buke, ugrozivši njihove prvobitne
interese, Kirin će od zvjerke u političkoj nomenklaturi postati opet obično
jadno malo drvo.
