Protokol ima za cilj smanjiti ukupne godišnje emisije u atmosferu teških metala olova, kadmija i žive u odnosu na razinu emisije u početnoj godini primjenjivanja obveze, a to je u pravilu 1990. godina.
MZOPUG od 1996. godine izrađuje godišnji proračun emisija koji obuhvaća sljedeće onečišćujuće tvari određene Konvencijom i pripadnim protokolima: onečišćujuće tvari koje uzrokuju acidifikaciju, eutrofikacija i fotokemijsko onečišćenje (SO2, NOx, NH3, CO i NMVOC), teški metali (Cd, Pb, Hg, As, Cr, Cu, Ni, Se i Zn) i postojane organske onečišćujuće tvari (policiklički aromatski ugljikovodici, HCH i dioksini/furani), a od 2004. godine izrađuje se i proračun za čestice: ukupne lebdeće čestice - TSP, te za čestice promjera 10 µm - PM10 i 2,5 µm -PM2.5). Temeljna godina prema kojoj se određuje trend godišnjih emisija je 1990. godina.
Proračuni emisija za olovo, kadmij i živu pokazuju trend njihovog smanjivanja u razdoblju 1990-2004. godine kako slijedi: emisija olova u 2004. godini je iznosila 16,1 tonu, što je čak 27 puta niže od emisije u 1990. godini kada je iznosila 450 tona; emisija kadmija 2004. godine je iznosila 880 kg, što je oko 30 posto niže od emisije u 1990. godini; emisija žive je 2004. godine iznosila 717 kg što je oko 40 posto niže nego u 1990. godini, kada je ujedno dosegla maksimalnu vrijednost od 1.209 kg.
U Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2006. godine zabranjeno je stavljanje u promet na domaće tržište motornog benzina sa olovom.
Postojeći propisi RH koji su usklađeni s direktivama EU uređuju područje određeno ovim Protokolom, te su doneseni svi ključni propisi kojima se određuju granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora, kakvoća tekućih naftnih goriva, kakvoća zraka, gospodarenje otpadnim baterijama i akumulatorima te gospodarenje kemikalijama.
Djelotvornom provedbom hrvatskih propisa i strateških dokumenata smanjit će se emisije onečišćujućih tvari u zrak u svim gospodarskim sektorima te time poboljšati i kakvoća zraka i udovoljiti odredbama ovog Protokola.