Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Spomen obilježje hrvatskim braniteljima na Gradskom groblju u Virovitici i na grobu Vladimira Vampovca Grge te svečanošću u SRC Vegeška jučer je obilježena 26. obljetnica oslobođenja virovitičke vojarne. Vijence su položile delegacije Policijske uprave virovitičko-podravske, Koordinacije braniteljskih udruga te udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Nazočnima su se obratili su predsjednik virovitičke HVIDR-e Mirko Poljanac, predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga grada Virovitice Zvonko Kožnjak, virovitički gradonačelnik Ivica Kirin, župan Virovitičko-podravske županije Igor Andrović te pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Nenad Križić.
Nakon 3. rujna 1991. i prve oslobodilačke akcije u Hrvatskoj – oslobođenja virovitičkog prigradskog naselja Jasenaš, 15. rujna i oslobađanja karaula u Novom Gracu i Terezinom Polju te 16. rujna i oslobođenja skladišta Šištat, na red je došla i vojarna u Virovitici. U akciji oslobađanja sudjelovalo je preko 400 pripadnika samostalnog bataljuna 127. Brigade HV-a, policije te rezervnog sastava policije koji su u noći sa 16. na 17. rujna nakon uzaludnih pregovora s komandantom „Kasarne“ o mirnoj predaji započeli napad i oko 7 sati nakon žestoke pucnjave ostvarili izravnu telefonsku liniju sa zapovjedništvom vojarne kada se je predalo svih 185 vojnika, kao i znatnu količinu oružja i minsko-eksplozivnih sredstava koji su bili od presudne važnosti u kasnijim akcijama prilikom oslobođenja područja zapadne Slavonije.
Komentari
Majko mila? koji novinar Virovitica.hr.
Jasenaš je oslobođen 02. rujna 1991. , samostalni bataljun 127. Brigade HV-a, nije postojao, jer je brigada kasnije mobilizirana. Tko je to kontaktirao sa komandantom " Kasarne" i kako? Istina je da je A. Krišto telefonski već od 15.09. 1991, zvao komandanta kasarne pukovnika Tomislava Mitića, te ga pozivao na predaju, pa mu je čak poslao i pisani poziv za predaju kasarne. Učestali telefonski pozivi su bili od 16 na 17. 09. 1991, pa kad nije išla predaja, mi smo njih napali, ali smo opet razgovarali i išli na pregovore.
Kad se piše o 185 vojnika, valjda je bilo nešto oficira, civilnog osoblja?
Postoje još živi dionici cijele akcije ( zapovjedništvo bataljuna ZNG, MUP ), npr. Đ. Dečak, M. Krstanović, J. Romić, R. Romić, J. Katanušić, A. Habijanac,šef policije A. Troha , A. Krišto i dr., samo treba pitati, a ne ovako pisati " gluposti" i izmišljotine.
