Banner
Večernji list: Hrvati po gorivo opet u BiH
Saborska oporba: Hrvatska nema jasnu strategiju protiv covida
Plenković: Cijena benzina ograničava se na 11,10, a dizela na 11 kuna
Bačić: HDZ nije ni zločinačka niti kriminalna organizacija
Plenković: Sanadera meni prišit neće nitko !
Jandroković: Nosim politički teret, ali ne i odgovornost za ono što nisam kriv
Raspudić: Koruptivni vuk HDZ-a ne mijenja ni ćud, ni dlaku

  Mojom stranom ulice

O selu, seljaku, politici i novinarstvu

  Ivan Žada           25.07.2016.         2596 pogleda
O selu, seljaku, politici i novinarstvu

Kolega Gazdek, od dobre je  prijateljice na poklon dobio primjerak glasila za poljoprivrednike, male seoske gospodarstvenike iz godine 1929. U broju od veljače, među ostalim, s divljenjem opisuju gospodarsko kulturnu izložbu održanu godinu dana ranije u Virovitici. No iako je od tada prošlo gotovo devet desetljeća, na našu žalost puno se toga nije promijenilo. Seljak ni tada, kao ni danas nema novca, potpore države su male.

No ono što je zapelo mom novinarskom oku jest poziv urednika seljacima da se pretplate na „Napredni Gospodar“. U tekstu autor i urednik Stjepan Čmelik opisuje kako već dulje vrijeme sam podmiruje troškove tiska i poštarine za mjesečnik kojemu je nakladnik. Da je do tada zaronio, za to vrijeme,  golemih 23 tisuće dinara. „Sve izdatke za štampanje i poštarinu sam ja iz vlastitog džepa pokrivao. Nitko, pa ni oblast, ni država nisu doprinijeli ni prebite pare za ovaj listić“, piše Čmelik. Nastavlja pojašnjavati koliko je glasilo važno za društvo, gospodarstvo, za napredak seoskih domaćinstava. Iz teksta se dade zaključiti da je na izmaku snaga, da je u novinu uložio sve svoje znanje, mnogo truda i rada, no i novca. „Ja mogu narodu dati moje znanje, moje vrijeme i moju radnu snagu, ali previše bi bilo kršćanske ljubavi, kad bi se i materijalno uništio. Tko je gladan, mora kupiti nešto jela, da namiri želudac; tko je željan muzike, mora platiti muzikante, a tko osjeća potrebu za duševnom hranom da unaprijedi svoje gospodarstvo, mora si nabaviti poučno štivo“, ističe autor. Uz to, slikovito je objasnio i kako cijena lista nije previsoka i kako si ga jednom mjesečno može priuštiti svako seljačko gospodarstvo. „Jedno jaje mjesečno, a to je cijena „Naprednog Gospodara“, može si i najsiromašnija kuća priuštiti. Dapače, čim je jedan gospodar siromašniji, tim pametnije mora svoje gospodarstvo voditi, kako bi sa malog posjeda što više crpio i život svoje družine poboljšao!“

Sve ovo zapravo pišem jer me je podsjetilo na trenutak u kojem danas živimo, ali i na kolegu, prijatelja i urednika ovog portala Gorana Gazdeka.  I Gazdek je kao i Čmelik u svoje vrijeme,  sam pokrenuo ovaj portal. Sam ga financirao uz tek koju rijetku donaciju ili reklamu.  Iz današnje perspektive teško je komparirati cijene sa onima tada. Gazdeku  sigurno ne bi mjesečno pomogla  donacija u vrijednosti jednoga jajeta, no kada bi svaki čitatelj uplatio vrijednost jednoga piva, financijsko stanje ovog omiljenog portala, a onda i njegovog osnivača i urednika bilo bi daleko bolje. I Gazdek je u ovaj portal utkao svoje znanje, vrijeme i radnu snagu, no i on poput Čmelnika misli da bi bilo previše ljubavi prema čitateljima kada bi se i materijalno do kraja uništio. A na dobrom je putu.

Kada je prije petnaest godina osnovao portal zajedno sa svojom tadašnjom partnericom Slavicom Bakić,  bio je među prvim news portalima u zemlji. Entuzijazma nije nedostajalo, portal je vijesti objavljivao samo par trenutaka nakon događaja, otvarao je brojne teme važne za život građana Virovitice i županije. Na forumu je bilo živo, građani komentatori raspravljali su, ponekad i žučno, no često puta veoma argumentirano, o svim temama iz tekstova. No i tada, pa i sada portal živi gotovo bez pomoći zajednice. Ne vole političari pročitati istinu. Posebno ne u ovakvoj sredini kojom desetljećima vladaju razno razne protuhe, šerifi, ljudi sumnjiva morala, oskudnog znanja. S tek pokojom časnom iznimkom. Kako je portal rastao, širio svoj utjecaj, tako je počeo sakupljati i neprijatelje. Čitanje portala nije bilo baš poželjno. Ti isti vlastodršci počeli su svojim zaposlenicima, partijskim članovima zabranjivati čitanje Virovitica net-a. Blokirana je stranica na službenim računalima. Ni gospodarstvenici se ne smiju oglašavati bojeći se reakcije vlasti i kako ne bi ugrozili svoje poslovanje. Slično kao nakon drugog svjetskog rata, smjelo se slušati „Radio Moskvu“ ali ne i „Glas Amerike“ koji se potkradom i potiho slušao uz radio aparate. Tako se s vremenom  potkradom  počeo čitati i ovaj porta. Javno će samo rijetki priznati da ga čitaju, još rjeđe će lajkati objave na Facebooku. No Gazdeka će, kad u sebe uliju koju čašicu, na šanku potapšati po ramenu, kazati bravo Gorane, dobro si im rekao! No od toga on nema ništa osim bola u ramenu. Slično kao i Stjepan Čmelnik s početka ove priče.

Goran nije do sada pozivao čitatelje na „pretplatu“, iako to danas rade brojni, mnogo veći i mnogo manje neovisni portali. Zbog ponosa, valjda. Ili zbog istog onog dišpeta zbog kojeg je i pokrenuo portal. Ne znamo je li Čmeliku pretplata pomogla da list opstane. Jednako tako ne znamo bi li to pomoglo ovom portalu. No svakako bi se trebali zapitati kamo ide ovo naše društvo, prije svega sada mislim lokalno, na Viroviticu i Županiju, kada nakladnik najstarijeg portala ozbiljno razmišlja staviti ključ u bravu i poslati ga u povijest. Neće više biti niti jednog medijskog korektiva vlasti, niti će bilo tko kritički se osvrnuti na važna društvena pitanja. Stati u obranu svakog malog, obespravljenog čovjeka, posebno kada je u sukobu s moćnijima od sebe. Dogodi li se to, ostat će nam samo virovitička „Radio Moskva“. Svakom prema zaslugama.

 

Iz  stručnog glasila za malog gospodara „Napredni Gospodar“ , broj 2 – Osijek, mjeseca veljače 1929.

Poziv na pretplatu

Sa svih strana stizavaju na uredništvo upiti, hoću li sada, kada nisam više član oblasnog odbora, i dalje izdavati „Napredni Gospodar“. Opća želja, da napustimo ovako vjernog prijatelja i savjetnika seljačkog naroda. Pogotovo ga ne bi smjeli napustiti, ako želimo naše gospodarstvo organizirati, jer bez ovakvog stručnog glasila kakva god veća organizacija ni pomisliti ne da. Štogod bi netko u tom smjeru poduzeo, ne bi moglo doći do većeg značenja, jer bi svaki pothvat ostao ograničen na najužu okolicu.

U 1. Broju za god. 1929 iskazao sam točno novčano stanje „Naprednog Gospodara“. Sve izdatke za štampanje i poštarinu sam ja iz vlastitog džepa pokrivao. Nitko, pa ni oblast, ni država nisu doprinijeli ni prebite pare za ovaj listić. Sa 1. siječnja potražujem oko Din 23 000, a to je gotov novac bez kamata, koje sam u taj list uložio. Ja mogu narodu dati moje znanje, moje vrijeme i moju radnu snagu, ali previše bi bilo kršćanske ljubavi, kad bi se i materijalno uništio. Tko je glada, mora kupiti nešto jela, da namiri želudac; tko je željan muzike, mora platiti muzikante, a tko osjeća potrebu za duševnom hranom da unaprijedi svoje gospodarstvo, mora si nabaviti poučno štivo.

Jedno jaje mjesečno, a to je cijena „Naprednog Gospodara“, može si i najsiromašnija kuća priuštiti. Dapače, čim je jedan gospodar siromašniji, tim pametnije mora svoje gospodarstvo voditi, kako bi sa malog posjeda što više crpio i život svoje družine poboljšao!

Molim stare dužnike, da što skorije stare dugove podmire, a nove pretplatnike, da također što prije pretplatu pošalju, da se zna veličina naklade „Naprednog Gospodara“. Pretplatu treba slati na naslov: „Oblasna Štediona, Osijek“ radi toga, da svaki ima uvid u poslovanje ovog lista i da ne bi tko možebiti mislio, da ja stičem imetak.

Poželjno bi bilo, kada bi mjesni odbori za unapređenje seljačkih gospodarstava preuzeli sabiranje pretplate i raspačavanje lista, jer će se  i  u slučaju, da se organizacija „Seljačkog tajništva“ provede, list raspačavati preko mjesnih odbora za unapređenje seljačkog gospodarstva, a svaki mjesni odbor je predstavnik svoga sela.

Seljački narode! Sam moraš uvidjeti, da ne smijemo na pol puta stati. Tko u gospodarstvu ne napreduje, taj nazaduje. Pogledaj samo oko sebe n. pr. drvo. Ono ili raste ili se suši. Drvo je samo jedan dio gospodarstva, a tko je u svim drugim dijelovima. Za sve vrijede isti zakoni prirode. A Vi, poštovana narodna gospodo, svećenici, nastavnici, obrtnici, držite se one stare njemačke: „Hat der Bauer Geld, hat die ganze Welt“ Ako seljak ima, ima cijeli svijet. Siromašno selo, siromašan župnik, siromašan učitelj, a i obrtnik. U bogatom selu ne trpi bijedu ni župnik, ni učitelj, pa ni obrtnik. Ja molim cijelu narodnu inteligenciju, da zasuče rukave i u ime Boga sa složnim silama poradi za sretniju budućnost našeg naroda.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Čmelik

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Vlatko Smiljanić
27.7.2016. 10:52
Osvrt na izložbu koja je održana u prostorijama današnje Gimnazije napisala je naša sumještanka Mara Matočec (1886.-1967.), prva hrvatska političarka, čiji je početak teksta na stranici 23: `Kako se dojmila svakog seljaka kulturno-gospodarska izložba u Virovitici.`

nadalje piše: "hrvatske velike žene, koja ljubi sboj rod i u toj ljubavi teži za prosvjetom i napretkom. Virovitička izložba mnogo je doprinijela, da se dade i pokaže pravac, kojim mora svaki seljak da podje, da zbilja bude u svim selima i u svim gradovima napredak u svakoj grani gospodarstva; da naša polja dadu, jer mogu dati, naprednim obradjivanjem mnogo više žita, - da naši vinogradi urode što više sa vinom, da naži vrtovi budu cvjetnjaci; da su nam staje pune krasnoga blaga; da naša ravna Slavonija bude na onom mjestu, koje ju i pripada; da bude na onom mjestu, koje joj je mesto opredijelio sam Svevišnji Tvorac, jer ju je obdario lijepim i rodnim poljima.
Samo treba rada i volje za napretkom! A ta volja i napredak doći će sve više i više medju naše seljake raznim predavanjima i priredjivanjem ovako veličanstvenih izložbi, kakova je bila u Virovitici.
Čast i poštovanje virovitičkom izložbenom odboru, jer je učinio mnogo za napredak i grada i sela, obrtnika i seljaka.
Napisala: Mara Matočec, seljakinja iz Korije kraj Virovitice

Ovdje je i fotografija važnih osoba u organizaciji izložbe, snimljena u dvorištu Gimnazije: https://s31.postimg.org/o7bgden57/Izlozba_Virovitica.jpg


Još iz kategorije Mojom stranom ulice