Sve ono glavno što su u dosadašnjem procesu pristupnih pregovora za ulazak Hrvatske u EU, europski pravni eksperti na preko tisuću stranica formata A4 rekli o stanju hrvatskog pravosuđa ( i to nam stavili pod nos kao glavnu kočnicu u pristupu velikoj europskoj obitelji), jedan mladi hrvatski delikvent sažeo je u jednu prosto proširenu rečenicu: "Tući ću do 18-te, do tada mi ništa ne mogu"... I da previše ne duljimo, prijeđimo odmah na zaključak: tvrdnja iz navedene rečenice, predstavlja stvarnu sliku naše pravne države, koja se ne može zakamuflirati nikakvim statistikama niti retoričkom gimnastikom onih koji vode ovu zemlju, ma kakvi autoriteti bili u pitanju.
To je naprosto tako i o tome nema spora, jer, znate kako se kaže: "nije bitno što se govori, nego je bitno tko govori". A u ovom slučaju slobodan sam ustvrditi da je ovaj mladi, provjereno autentični hrvatski delikvent, neprikosnoveni autoritet kada je u pitanju procjena učinkovitosti naših zakona na korekciju njegovog ponašanja. Ako on kaže da mu u ovoj državi nitko ništa ne može, budite sigurni da je to doista tako...jer on i njegovi mnogobrojni kolege to su dokazali, testirajući našu policiju i pravosuđe na stotinama teških kaznenih djela koja su počinili. Zato je njegova izjava - "Tući ću do 18-te, do tada mi ništa ne mogu" - ISTINITA, i ne može je pobiti niti onaj pokvareni detektor laži Nove TV.
A da je krajnje vrijeme "da se karakteristika ove izjave promijeniti iz TOČNE u NETOČNU" odgovornima u državi pokušali su to ovih dana ponovo dati do znanja i prijatelji pokojnog Luke Ritza.
Vođeni upravo tom namjerom, sa svojih privatnih mail adresa, 22. travnja, na rođendan nesretno preminulog Luke, mnogobrojni članovi facebook grupe "Podrška Ritzovima - hitna izmjena kaznenog zakona glede maloljetnika", odaslali su saborskom Odboru za zakonodavstvo prosvjedna pisma s istim naslovom: "Sretan ti rođendan Luka Ritz."
Na samom facebooku bila su ponuđena dva teksta pisma (jedno je sastavila mlada šesnaestogodišnjakinja, a dugi odrasla osoba, moderatorica grupe) ali svatko je imao pravo u svoje ime poslati i vlastiti tekst, samo je bilo bitno da sva imaju isti naslov.
Ovom prosvjednom inicijativom željelo se upravo potaknuti odgovorne da dotjeraju aktualne zakonske mjere iz kojih, prosto rečeno, svi hrvatski huligani trenutno prave cirkus, te svojim nasilnim ponašanjem svakoga dana sve više postaju noćna mora mnogih roditelja koji su s pravom sve više zabrinuti za sigurnost svoje djece dok borave izvan kuće.
Kao jedan od inicijatora ove ideje, sa zanimanjem sam očekivao reakciju odgovornih u raznim strukturama vlasti i državnih institucija na ovaj masovni prosvjed. Obzirom da su ovu akciju popratili (i podržali) i neki ugledni novinari televizijskih kuća i tiskanih medija (pa i neki poznati oporbeni političari), znao sam da će povratna informacija biti veoma brza. Tako je i bilo. Sažetak svega može se svesti na ovaj kratki tekst iz novinskog članka koji je isti dan donio Večernji list: ..."takve zahtjeve grupe, koja trenutačno ima 13.318 članova, ne podržavaju mnogi stručnjaci, pa ni ministar pravosuđa Ivan Šimonović. Kazne su, kažu, dovoljno visoke. Ne treba zaboraviti da su to djeca, a od represije važnije je njihovo odgojno usmjeravanje."
Sa ovim stavom ministra Šimonovića uglavnom se slažu i stručne osobe poput onih koji se, u svojem profesionalnom zanimanju, sa problemom maloljetničke delikvencije susreću svakodnevno.
No to nije sve. Isti takav stav podržavam i ja. Nisam baš neka osobito utjecajna faca da bi to bilo toliko važno naglasiti, ali u ovom slučaju mislim da je veoma zanimljivo spomenuti obzirom da sam upravo jedan od glavnih inicijatora ove prosvjedne akcije.
Čitaoci koji su do ovog trenutka zadržali potrebnu koncentraciju sigurno će se upitati: pa zašto sam se onda pridružio spomenutoj grupi na facebooku i pokrenuo ovaj prosvjedni apel za pooštravanjem kaznenog zakona za maloljetnike? Zašto sam onda uopće slao pisma i nastavio podržavati akciju do samog kraja.
Pa evo zašto:
Iako mi je to ovom prilikom veoma teško priznati, ipak moram biti iskren i reći da je to iz vlastitog neznanja. Naime, ova inicijativa je krenula prije nedavne emisije Otvoreno u kojoj je ministar Šimonović javno objavio da su kazne dovoljno visoke samo što oni koji trebaju provoditi zakone ne rade svoj posao.
U biti zeznuo me onaj bahati klinac koji se krivo izrazio. Umjesto tvrdnje: "tući ću do 18-te, do tada mi ništa ne mogu", trebao je reći: "tući ću do 18-te, do tada mi dozvoljavaju da radim što hoću". To je ipak velika razlika, i ja bih onda i sam uspio zaključiti ovo što je rekao ministar.
Ali dobro, nije dijete krivo što ja nisam upoznat sa zakonima, i ne mislim svojim mozgom. Na kraju krajeva, možda on zbilja ne zna da postoje kazne radi kojih bi drugi puta dobro razmišljao o svom nasilničkom ponašanju. Uostalom, kako će i znati kad je, za sve batine koje redovito vikendom dijeli bejzbol palicom po svom gradu, do sada najveća kazna koju je zaradio u životu bila prolaz kroz zgradu policije i općinskog suda...I tako jedno stotinu puta u godini. Neš ti kazne. To mu se čak i isplati, jer njega svaki puta sa njegovog razbijačkog noćnog tuluma (ma gdje bio) kući doveze službeni automobil (zvani "marica"). Tata samo potpiše zapisnik da šofer može pravdati benzin.
Dakle, hoću reći to da je moja totalna građanska neinformiranost glavni krivac što sam svojim facebook prijateljima predložio tu besmislenu inicijativu za pooštravanjem kaznenog zakona za maloljetnike, ne znajući da su kazne već dovoljno visoke. Kamo sreće da sam imao malo više vremena za razmisliti, možda bih tada i došao do nekog zaključka da to sve nema smisla, ali na žalost, prije nego sam se snašao, moja kolegica, Elfrida Matuč Mahulja, već je pokrenula akciju, a ona kad negdje krene ne može je više zaustaviti ni Cro Cop.
Čak niti dobronamjerni savjeti jednog lokalnog političara da se ne petljamo u posao koji ne poznamo - jer da klince ne kažnjavanju po "Kaznenom zakonu za maloljetnike" nego po "Zakonu o sudovima za mladež" - nisu pomogli da se urazumi. Čak je i mene ponovo navukla na to da se složim sa njom kako to uopće nije bitno..."Mi ćemo to zvati ovako, a oni poslije neka sami razvrstaju u koju pravnu kategoriju spada. Važno je da više policija i suci ne žive u bratstvu i jedinstvu sa huliganima." To je otprilike bila poanta tog odgovora...A kad sam već zašao do tuda, onda niti meni više nije bilo natrag.
Eto to je otprilike prava istina moje upletenosti u ovu cijelu priču. Samo nemojte pomisliti da ja sad pokušavam oprati ruke od svega i cijelu krivicu svaliti na tuđa leđa. Daleko od toga. Sve ovo govorim samo zato jer sam dužan pred javnost iznijeti pravu istinu, a onda poslije neka svako za sebe donese svoj vlastiti sud.
A vi slobodno to napravite, bez ikakvog straha...i glasno o svemu tome izrazite svoje slaganje ili neslaganje... jer, čega bi se trebali bojati...Vrijeme je da poslije toliko godina diktature proletarijata udahnemo blagodati svih sloboda koje nam pruža naša mlada demokratska država...Ponašajmo se osviješteno kao i ovaj mladi hrvatski delikvent koji je osvijestio svoja vlastita prostranstva hrvatske slobode i udiše je punim plućima, mašući i udarajući pri tome svojom bejzbol palicom po mirnim prolaznicima.
Zašto maše i zašto udara? - pitate se.
E to je pravo i mudro pitanje; jer upravo u tom odgovoru nalazi se strateška kota suvremenog hrvatskog akcijski plana borbe protiv nasilja, odakle se odlučno skreće sa akcije represije na akciju odgojnog usmjeravanja...Milicija bi nekad zaključila da je to zato što klinac nema kućnog odgoja, i na licu mjesta bi ga preodgojila...Ali današnja policija nije tako zatucana jer ona raspolaže samo znanstvenim metodama... "Možda ima teško djetinjstvo"... "Možda mu nedostaje ljubavi"...To je prvo na što posumnja dežurni na 92. kada primi dojavu da neki balavac lema nedužne prolaznike po ulici...a s obzirom da treba djelovati hitno, o tome ne treba puno dvojiti.
Zato, ako kojim slučajem primijetite nekog nabrijanog omladinca da divlja po gradu, ili vam ne daj bože prijeti...ne zovite policiju...ne gubite vrijeme na to, nego učinite sami upravo ono što je po hrvatskom zakonu dužan učiniti i hrvatski policajac koji bi došao da ste ga pozvali -djelujte odgojno...Priđite mladom nasilniku i zagrlite ga...Učinite to snažno, jer zakonske mjere u Republici Hrvatskoj dovoljno su visoke da vam to dopuštaju.
