Društvene mreže prepune su raznih oglasa sa ponudom montažnih kuća na hrvatskom tržištu. Pri tome možemo zapaziti veliku razliku proklamiranih cijena po četvornom metru: od nestvarno niskih, koje prati slogan „zašto platiti skuplje kada može jeftinije“, do iznimno visokih „jer se dobre kuće ne mogu kupiti za nižu cijenu“. Stoga ćemo se potruditi da u ovome članku stavimo stvari na svoje mjesto.
Procjena isplativosti
Rijetko koja tema može zaokupiti veću pažnju na prodajnom tržištu od one koja je povezana sa cijenom proizvoda. Ta jednostavna psihologija osnova je tržišnog marketinga, jednako prisutna u svakoj gospodarskoj branši. Uvjeriti kupca da je vaša ponuda najpovoljniji odnos cijene i OČEKIVANE kvalitete završetak je posla. Riječ „OČEKIVANE“ namjerno želimo naglasiti jer kupci često ne traže najbolju kvalitetu, i toga su svjesni, nego onu koja zadovoljava njihove potrebe. Stoga je dobar marketinški triler režiran za ciljanu publiku najsigurniji put do vaše fiskalne blagajne.
U principu sasvim legitimno – sve do onoga trenutka kada je proizvod opisan sa priloženom deklaracijom iz koje se OČEKIVANA kvaliteta može i očitati te usporediti sa drugom proizvodnom markom. U tom slučaju cijena za kupca nije orijentir procjene vrijednosti proizvoda, nego procjena isplativosti. No ukoliko kupac nema uvid u deklaraciju proizvoda onda postoji veliki rizik da će ga ta kupovina doći daleko skuplje od one cijene koju je spreman platiti za OČEKIVANU vrijednost. A to se jednako odnosi na svaku cijenu koja ide u krajnost – daleko ispod ili daleko iznad realnog prosjeka.
No kako to primijeniti na tržištu montažnih kuća?
Deklaracija montažnih kuća podrazumijeva točan opis ponude za izvjesnu razinu izgrađenosti gdje kupac jasno može usporediti opseg radova i tehnološke standarde kuće. U protivnom otvara se prostor raznim oblicima trgovinske manipulacije, sa jedinim ciljem da se na određenoj cijeni dostigne najviša moguća marža uz najmanji mogući trošak proizvodnje. A REALNE marže, u realnom cjenovnom razredu nisu velike. No koji su „realni cjenovni razredi“ i kako ih utvrditi?
Realni cjenovni razredi
Redakcija portala kao „realni cjenovni razred“ za Hrvatsku i Sloveniju uzima okvirne cijene izvedene iz sistematske analize montažnih kuća kontrolirane kvalitete, nekoliko vodećih domaćih proizvođača: DOMPROJEKT, DOMUSplus, Studio DOMUS, Marles, Jelovica, Lumar, Stela Haus…Riječ je o etabliranim tvrtkama s najvišim referencama, za koje možemo biti sasvim sigurni da rade prema propisanim standardima. To znači da troškovi njihove proizvodnje ne daju previše prostora za nabijanje marže. No kolika će biti krajnja cijena ovisi o specifičnim zahtjevima projektnih rješenja. U tom smislu najprije trebamo razumjeti različite tipove građevina i primijenjene konstrukcijske sisteme gradnje. A to ćemo najbolje prikazati na sljedećim primjerima:
Primjer 1.:Standard – Economic – Euro – Euro MAX
Primjer 2: Bazic – Energetic – Energetic plus – Pasiv – Pasiv natura – Masiv
Primjer 3.: Optima – Termo – Termo plus -Termo natur – Compact +
Sve navedene nazive (čija razlika u imenu nas ne treba zamarati) možemo svrstati pod različite energetske razrede, tipove gradnje, vrste i prirode materijala. Neki proizvođači grade kuće isključivo u energetskom razredu najviše učinkovitosti. Stoga je i cijena njihove standardne ponude viša od cijene standardne ponude ostalih proizvođača koji polaze iz energetskog razreda niže kategorije. No kod usporedbe kuća istih energetskih vrijednosti i sličnih tehnoloških gabarita, cijene su poprilično ujednačene, što znači da sežu u rasponu: plus-minus, deset do petnaest posto. A upravo u tom cjenovnom rasponu nalazimo „realne cjenovne razrede“ optimalnog odnosa tržišne cijene i kvalitete.
Svi veći postotci koji sežu DALEKO izvan tog okvira zahtijevaju ozbiljnu usporednu analizu. Ako to niste u mogućnosti, takve ponude najbolje je u startu zaobići.
