Zabrinut sam!?
A kako i ne bi bio, kada oko sebe vidim bogate bez osnove, koji postaju sve bogatiji, a siromašne sve siromašnije!? Pritom ne primjećujem da to bilo koga ozbiljnije smeta i zabrinjava.
A borba za vlast i vjerojatno slast očigledna!?
Od demokracije osjećam snagu politike, političara i medija kao prepoznatljiv i naglašen oblik djelovanja i utjecaja. Budući da nemam veliki utjecaj na ta djelovanja, onda ih samo pokušavam shvatiti i razumjeti. Nasuprot tome nisam zapazio značajniju organiziranu snagu utjecaja najširih slojeva ljudi zbog kojih bi i trebala postojati željena demokracija.
Kažu živimo u demokratskom društvu!
Pred nama su izbori za zastupnike u Sabor RH. Imamo i demokratsko pravo glasa, biranja onoga koga hoćemo. Ali unatoč tome ja ne osjećam mogućnost da mogu bitno utjecati na promjenu:
- zakona,
- načina vladanja,
- na pravedniju raspodjelu bogatstva, odnosno siromaštva,
- na većinu,
A dosadašnje zastupnike u Saboru nisam doživljavao, a koliko znam niti drugi „obični" ljudi, da su me bilo kada ili po bilo kojoj osnovi i na bilo kakav način ( direktno ili indirektno ) kontaktirali i pitali što me muči, što bi trebalo mijenjati ili slično. Pa vjerojatno stoga i ne osjećam ih da služe narodu koji ih je birao.
Institucije, ponašaju se kao institucije!? Kao da u njima ne rade ljudi koji bi također trebali što bolje, profesionalnije, jednostavnije i odgovornije služiti građanima.
Nezaposlenost, neizvjesnost pa i strah od budućnosti osjeća se u stvarnosti, ali i u „zraku".
Mladi s pravom očekuju odgovor na pitanje: što i gdje mogu raditi?
A umirovljenici, po različitim osnovama, njih većina, ne svojom krivnjom, dovedeni su u vrlo težak i bijedan položaj da ne mogu preostali dio života do smrti, živjeti život dostojan čovjeka u demokratskom društvu.
Ima prava, ali nema pravde!?
Nepravda je svuda oko nas. Ne znam tko je kriv, a nije niti važno. Za stanje sigurno su više „zaslužni" oni koji kroje i donose Zakone, koji vladaju, ali i oni drugi od većeg utjecaja.
Ono što je mnogo važnije je nužna potreba promjene stanja u korist većine, kako bi i ona imala bolju perspektivu za bolji život.
A to će se dogoditi vrlo teško ili se uopće neće dogoditi.
Nisam lažni optimist!
Jednakost i pravda kao istinske vrijednosti dostignutog stupnja demokracije trebaju se stalno, svugdje i na svakom primjeru u konkretnom životu propitivati. I to, ne bilo kako, nego u odnosu na ČOVJEKA pisano velikim slovima!
Jer, sudeći po mnogo čemu, ČOVJEK, naročito „mali čovjek" je u pitanju.
ČOVJEK je u krizi, i kod nas, ali i u svijetu!?