Prvi siječnja ne donosi apsolutno nikakve društvene već isključivo zakonske promjene. Koje god. Tema ovog teksta nisu zakoni već društveni sindrom koji je obilježio prošlu godinu u Virovitici a koji je zabilježio, ne jedno, već dva uhićenja novinara Ivana Žade zbog ročišta na virovitičkom Općinskom sudu za koje nije uopće dobio poziv, te otmicu učiteljice Bernarde Jug koja je istražila uvjete života iza rešetaka bez da je išta skrivila. Oba slučaja su vezana uz tužitelja Josipa Đakića i prvu ovogodišnju analizu posvećujemo isključivo njegovim djelima i posljedicama istih. Neprikosnoveno, potpuno zasluženo.
SUDSKIM TUŽBAMA DO ČISTOG OBRAZA
U četvrtak 6. studenog na Općinskom sudu u Virovitici održano je posljednje ročište sudskog spora spomenutog tužitelja Josipa Đakića protiv okrivljenog Ivana Žade. Sutkinja Marina Kovačević proglasila je Žadu krivim a detalj po kojem će ovo ročište biti pamćeno jest i činjenica kako je okrivljeni Žada doveden iz Zagreba u lisicama, drugi put, prethodno priveden u obiteljskom domu, opet pred suprugom te dvjema kćerima jednoznamenkaste dobi.
Kakav to krimen Virovitičanin Žada nosi pred saborskim zastupnikom i vječnim predsjednikom ufdruge veterana Domovinskog rata te državom Hrvatskom da ga je, već dva puta, lišilo slobode u obiteljskom domu te u lisicama vozilo u 'marici' do suda? Oštetio je državni proračun? Zlouporabio ovlasti ili skrivio nečiju smrt? Ratni je profiter ili silovatelj? Ništa od navedenoga. Okrivljeni Žada "samo" nije zaprimio nikakav poziv za ročište sudskog postupka koji se bavi "povredom ugleda i časti" tužitelja. S obzirom na dva privođenja sudu u lisicama a bez prethodno uručenog sudskog poziva za raspravu, opravdano se pitamo - a što je to "ugled i čast Josipa Đakića"?
Tim više što Žada nije jedini proglašen krivim po istoj optužnici istog tužitelja. U ponedjeljak 7.srpnja ove godine održano je višesatno ročište spora Josipa Đakićai protiv učiteljice Bernarde Jug okrivljene radi počinjenja tog famoznog kaznenog djela iz članka 149 stavak 1. i 2. Kaznenog zakona - povrede ugleda i časti. Sutkinja Marina Kovačevićtom je prigodom ponovila dokazni postupak te proglasila Bernardu krivom, jednako kao i Ivana Žadu. Okrivljena Bernarda napustila je ljetos sudnicu pri samom početku ovog ročišta prethodno rekavši sutkinji kako je ista "nenadležna voditi ovaj spor jer je u sukobu interesa te je sa njom u postupku nakon što je potpisala nezakonito rješenje za njeno privođenje, odnosno otmicu, u siječnju ove godine kada je provela jedanaest dana u zatvoru". Naime, za razliku od Žade koji je odveden iz obiteljskog doma direktno pred sutkinju Kovačević, Barnarda je uživala gostoljubivost istražnog zatvora u Bjelovaru punih jedanaest dana. Također bez ikakvog "bježanja" pred obvezom odaziva na ročište, također bez ikakvog prethodno uručenog poziva. O nezakonitom lišavanju slobode Bernarde Jug, podsjetimo, pisao je i Drago Hedl za portal Telegram. Krimen ove učiteljice jednak je Žadinom - javno je putem društvenih mreža komentirala postupke javne osobe Josipa Đakića.
Svakako zanimljivima vidimo odluke sutkinje Kovačević koja se u svim predmetima postavlja jednako; odbija prijedloge obrane, odbija predložene svjedoke te potpisuje naloge za prisilno privođenje bez izdanih poziva za ročište. Jedan od onih koji je "imao sreće" pa nije tužen za "povredu ugleda i časti" Josipa Đakića, aktualni je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.
"POVREDA UGLEDA I ČASTI" KAO PRAVILO, NE IZUZETAK
On je još 2021.godine, dan prije obilježavanja godišnjice redarstveno-oslobodilačke akcije Oluja, na upit okupljenih novinara tko će od generala nazočiti obilježavanju izjavio slijedeće:"Đakić nije general, ne znam o čemu pričamo, Đakić je propalica. Dakle, Đakić je nitko i ništa." Do dan danas Josip Đakić nije sudskom tužbom reagirao na ovu izjavu predsjednika te ga, kao Žadu i članove obitelji Jug, tužio za povredu časti i ugleda. Zašto? Slaže li se sa javnom izjavom predsjednika države o samome sebi kako je propalica? Suglasan je sa time što je predsjednik države izjavio za njega kako je nitko i ništa? Kako Josip Đakić uopće "mjeri" doseg te "povrede ugleda i časti" - po sadržaju, poziciji moći ili adresi stanovanja? Naime, izjavu predsjednika Milanovića toga je dana čulo (i zapamtilo) najmanje deset tisuća puta više ljudi no što su dosezi objava na društvenim mrežama jedne učiteljice Jug ili novinara Žade zajedno. U čemu je, onda, 'kvaka'? Što to vrijeđa Josipa Đakića a što ne? Što je njegov ugled a što njegova čast i zašto je, naposljetku - tako nedefinirano uvredljiv?
Tragom pitanja što je to ugled Josipa Đakića, obratili smo se i Umjetnoj inteligenciji i evo koji smo odgovor dobili.
"Josip Đakić je političar čija karijera ocrtava složenu mješavinu hrvatskog ratnog veterana, institucionalnog moćnika i polarizirane javne figure. Njegove ratne zasluge i rad u HVIDRA‑i jesu neupitni, ali dugotrajna politička povezanost s HDZ‑om i velika koncentracija moći u braniteljskoj zajednici često kod kritičara izazivaju optužbe na račun zloupotrebe položaja.
S jedne strane, zagovara prava hrvatskih branitelja i utjecao je na promjene u politici invalidnina a s druge strane, mnogi vide njegov politički angažman kao strateško iskorištavanje braniteljske infrastrukture za stranačke svrhe.
Nadam se da vam je ovaj politički profil dao jasniji uvid. Ako želite dublje ući u neku od tema (HVIDRA politike, financijske detalje, specifične afere), slobodno pitajte!", napisala nam je Umjetna inteligencija.
Ipak, za istraživanje tih financijskih detalja i specifičnih afera okrenuli smo se novinskoj arhivi dok smo se za ispitivanje javnog mnijenja obratili brojnim stanovnicima Pitomače i Virovitice. I niti jednu lijepu riječ nismo čuli o tužitelju Đakiću niti o njegovim sinovima.
IDIOT - POTPUNO LEGITIMNO I "PO ZAKONU"
Kod kaznenog djela uvrede, kriminalizirana je samo namjerna uvreda. Našim istraživanjem javnog mnijenja, utvrdili smo kako niti jedan od naših osamdeset i četiri ispitanika nije izrazio niti jedan pozitivan stav o liku i djelu Josipa Đakića. Dakle, potvrdili smo - i Žada i Jug su prenijeli opće mnijenje javnosti.
Apsolutno sve i jedan sugovornik, naime, na spomen imena Josipa Đakića svojom reakcijom i vrlo negativnim komentarima dao je do znanja kako Josip Đakić nije čovjek kojeg se u ovom gradu poštuje već isključivo - prezire. Sa tako negativnom reputacijom, zbunjenost oko sudskih postupaka protiv Žade i Jug zbog "povrede ugleda i časti" postala je, razumljivo, još većom. Ispada, naime, kako sam Josip Đakić svojim postupcima dosljedno, desetljećima, gradi negativnu reputaciju samog sebe i javnost ga prezire, no kada to pojedinci objave - slijedi im sudski potupak. Uz prisilno i nezakonito oduzimanje slobode.
Zaboravljajući, ili namjerno ignorirajući činjenicu kako je javna osoba podložna javnim kritikama, podsjetiti ćemo ovim putem na presudu Ustavnog suda iz veljače 2022. godine kada je Stjepan Mesić izgubio spor protiv Hrvoja Hitreca jer ga je Hitrec oslovio "idiotom". Nekadašnji predsjednik Republike Hrvatske našao se uvrijeđenim, podsjetimo, te tužio Hitreca koji je oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda, uvredom iz članka 147. stavka 2. Kaznenog zakona. U obrazloženju presude, stoji i slijedeće:" Ustavni sud zaključno ocjenjuje da su nadležni sudovi dostatno ispitali i obrazložili sve okolnosti bitne za uspostavljanje ravnoteže između prava na slobodu izražavanja i prava na poštovanje časti i ugleda podnositelja, te su valjano zaključili da u konkretnom slučaju preteže pravo na slobodu izražavanja. Ovo osobito imajući u vidu da se radi o javnoj ličnosti, poznatom političaru koji je, kao takav, dužan "trpjeti" veći stupanj ozbiljnosti napada na ugled i dostojanstvo od prosječnog građanina." Josip Đakić, izgleda, unatoč višedesetljetnom obnašanju javnih funkcija saborskog zastupnika i predsjednika udruge HVIDR-a, još uvijek ima vrlo nizak prag tolerancije na kritiku javnosti. Osim ako ista dolazi iz smjera veće političke moći, odnosno od aktualnog predsjednika Republike Hrvatske.
