Varšava 1. dio
Let - Stjuardese su izvodile standardnu koreografiju u savršenoj sinkronizaciji dok je Wizz-airov zrakoplov zagrijavao svoje motore. Ljubičasta metalna ptica ubrzo se vinula u nebo, dok se vizura Budimpešte sve više i više pretvarala u malenu točku na zemlji, a oblaci su preuzeli sve. Planinski vrhovi prekriveni snijegom u travnju ukazivali su da prelijećemo Slovačku, Tatre. Zrakoplov je još jednom zakrenuo svoja krila i ubrzo smo se pripremali za slijetanje na tlo Poljske. Let između Budimpešte i Varšave trajao je sat vremena, … kratko, ali slatko.
Aerodrom Chopin- Sletjeli smo u zračnu luku Frederic Chopin (LotniskoChopina w Warszawie).
Hostel - Zaputili smo se prema našem budućem hostelu, Hostel 36. Izabrali smo potonji jer se nalazio relativno blizu aerodroma, no karta je ukazivala jedno, a prometnice nešto drugo. Splet autoceste, željezničke pruge i lokalnih cesta blokirao je svaku mogućnost kraćenja puta do lokacije, stoga je šetnja od 45 minuta bile neizbježna. Hostel, uredan i čist s 1066 soba razmještenih u obnovljenom postkomunističkom neboderu. S obzirom na cijenu, vrlo prihvatljivo. Važno je da ne curi i da ima wifi.
Varšava - Grad ''problematične'' povijesti, grad ''romantične'' tragedije smjestio se na obalama Visle; ujedno star i mlad, grad koji se polagano oslobađa bremena teške prošlosti.
Sigismund III. Vasakralj Poljske i veliki knez Litve 1596. g. prenio je prijestolje iz Krakova u Varšavu i na neki način svu težinu povijesnog razdoblja prebacio na ovaj mladi grad. Već u 17. stoljeću u jeku ludih europskih vjerskih ratova, opsjedali su je Šveđani i Prusi, opljačkana i uništena, čekala je konačno pustošenje od Rusa krajem 18. stoljeća. Preuzeli su je zatim opet Prusi, pa opet Rusi te je napokon 1918. g. postala glavni grad neovisne Poljske.
1.rujna 1939. započinje Drugi svjetski rat, a Poljska zajedno s Varšavom utonula je u možda i najmračnije doba svoje prošlosti, mukotrpnu okupaciju. Junački Varšavski ustanak 1944. iznjedrio je heroje, no heroji koliko znamo ne plaču, ostao je samo ponos i bakreni spomenici koji skupljaju patinu, 250.000 mrtvih civila i grad sravnjen sa zemljom. Danas je, žuti papirnati cvijet stavlja se o rever, ljudi se sjećaju, ostaju sjećanja, sjećanja su koja ne umiru dok god je Poljaka. Varšava je živa, Varšava diše, Varšava cvjeta. Varšava je feniks, žar ptica.
Varšava – dan 1.
Stara jezgra (Stare Miasto)- Nakon prve prospavane noći i laganog doručka, većinom mliječnog, nekoliko peciva i neizbježne salame zaputili smo se u prema centru. Kao i u većini europskih prijestolnica većina znamenitosti nalazila se tamo. Nakon početne zbunjenosti, krenuli smo prema tramvajskoj stanici, s koje smo mislili zatimskočiti na podzemnu. Za smjer smo pitali dva lika koja su stajala pored kontejnera, od kojih je jedan imao tetoviranu kobru na vratu, a da ne kažem i minimalno 2, nešto promila, a drugi je plakao od sreće. No, stari momci dali su sve od sebe; poljski, ruski, ručni i na kraju totalno loš engleski učinio je svoje. Lik s kobrom na vratu na kraju me uhvatio za rukav, dok mi je drugi još uvijek plakao na ramenu, i pokazao smjer za tramvajsku.
Poljak – Tam, gou…pa je zastao, gounougou,haaaahaaa !- odvalio se smijati, držeći se stomak,alkohol ''konektingpipl''.Dobra duša Varšave, nema šta.
Pronašli smo uskoro usidreni tramvaj (na staniciWilanowska), ukrcali se i ubrzo sišlina stanici podzemne Służewiecs koje smo relativno brzo stigli do centra. Romantičnom ulicom Dluga zaputili smo se prema Starom Miestu, lokaciji koja je upisana na listu svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Odmah na prilazu starim zidinama iliti Barbakanu, nalazila se statua, simbol Varšavskog ustanka, maleni dječak sa strojnicom. Grad romantične duše odmah je pokazao svoje karte i izrekao svoje ime. Glazba nošena zrakom, usporeni ritam, let golubova, mirnoća ljudi, boje; prizor s neke pradavne razglednice…pozdrav iz Varšave. Malene suvenirnicekoje su izgledale kao da su ihizradile vještevilenjačke ruke,poneka pivnica, restorani s tradicijom, izlozi radnji s rukotvorinama od jantara (ipak je Poljska zemlja jantara) stvarale su jedinstvenu sliku stare jezgre, sliku probuđene ljepotice.
Sjeli smo, naručili pivo Żywieci pratili ritam grada, njegovo disanje. Promatrao sam statuu na trgu, zaštitni znak Varšave, malusirenu (Syrenka) sa štitom i mačem, legende se na ovom čarobnom mjestu pripovijedaju same. Ova sirena je samo jedna od mnogih koje možete potražiti po gradu. Nakon prvih dojmova, laganom šetnjom zaputili smo se istražiti čari poljske kuhinje. Na gotovo svakom uglu uljudno vas ugostitelji pozivaju na rendezvouss njihovim kuharima. Odabrali smo restoran Portretowa. Lijepo uređen, s puno ukusa, neobičan, poput opisanih scena iz nekog romana starih majstora pera. Sjedenje među ljiljanima i plamenima upaljenih svijeća smirivalo me,dok me s zida znatiželjno promatrala Dama s hermelinom.Sam restoran je čudna kombinacija galerija slika, glazbene ropotarnice i pivnice.Meni je bitan, pa sam ga i detaljno proučio. – Ajmo probati te famozne piroge! , rekao sam. Tako se nekako odvijao polugladni razgovor, te smo ih i naručili. Tradicionalne piroge s govedinom, uz Warkai Kralowskie pivo, za dvoje smo platili oko 70 zlota (126 kn), što i nije previše za samu turističku meku, centar. A što su to piroge, možda se pitate? Riječ je o mekoj tjestenini nalik jastučićima, poput raviola; jelo je sastavljeno od tankoga tijesta punjenog pireom od krumpira, povrćem, najčešće kupusom, sirom ili mesom. Prvo se pirogi nakratko prokuhaju u slanoj vodi, a potom zapeku s maslacem kako bi dobili zlatnožutu boju.Ne možeš doći u Poljsku i ne isprobati nacionalno jelo, ne možeš preskočiti piroge i reći da si bio u Poljskoj.
Nastavili smo šetnju povijesnim centrom i pronašli pri izlasku iz stare jezgre tradicionalni Uskršnji sajam. Što se svega moglo vidjeti: ukusnih kolača spravljenih na način starih poljskih baka, napitke raznih boja, uskršnje ukrase, tradicionalne igračke i instrumente. Najviše smo se zadržali kod skupine glazbenika koji su muzicirali na hurdygurdy-u, neobičnom drvenom žičanom instrumentu koji uz žice ima i ručicu i tipke. Neobičan je to instrument kojem povijest seže u daleko 9. stoljeće, dok se današnji oblik razvio u doba renesanse. Bradati lik sa šarenom kapicom, bijelim lanenim hlačama i stariji mršavi čovjek plavih staklenih očiju stvarali su čudesne zvuke nekog davno izgubljenog vremena.
Smračilo se i polaganim koracima zaputili smo se natrag prema Mokotowu, dijelu grada u kojem smo se smjestili. Šetnja nas je navela prema spomeniku posvećenom Varšavskom ustanku kojeg je već obavila tama dok je umjetna rasvjeta bacala slabašnu svjetlost na umorne borce. Spomenik je prikazivao borce u agoniji koji izlaze i ulaze u podzemne tunele gdje su se skrivali od nacista. Izgubili su!
