Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Sumanuta

Novi sudski proces

  Biljana Kovačević           26.10.2024.         580 pogleda
Novi sudski proces

Priča Sumanuta treći je i posljednji dio mini trilogije koju, uz nju čine priče Slaba točka i Priče s ulice. Nisu pisane linearno, svaka od njih je bila trenutak u vremenu, no ono što im je zajedničko je osnovano na stvarnim životnim događajima, koji su naravno modificirani. U prve dvije priče samo su žene glavne pripovjedačice, a u trećoj se pojavljuje i taj misteriozni muški lik i njegov doživljaj istog iskustva. Naravno, postoje i drugi sudionici koji ovaj put nisu dobili glavnu riječ.

<<< Prethodni nastavci

***

Probudila se dobrog raspoloženja. Jutro je bilo svježe i sunčano. Miris nadolazeće jeseni škakljao joj je nepce kroz ispijanje jutarnje kave. Bilo je još rano i imala je dovoljno vremena da nešto napiše prije no što se majka probudi. U radnom raspoloženju sjela je za tipkovnicu i krenula. Nedugo potom u sobu je ušao Emin suprug Roko i stao na dovratku vrata te poluglasnim tonom što je imao tendenciju rasta, pritajenim gnjevom i srdžbom i bijesom, gotovo mržnjom uputio joj riječi:

„Jesi se ti umila?“ - to je bilo podbadanje aludirajući na redoslijed obaveza.

Praveći se kao da ne razumije Ema uzvrati: „ A zašto me to pitaš?“

„Pa morala si odmah sjesti za laptop kao da nemaš drugih poslova“ cinično je dobacio.

„Darin je gore u svojoj sobi. Dobio je proljev.“ – reče on.

Ema se sada već propela na „prednje noge“ i samo je odbrusila „Ti ćeš mi valjda određivati kada ću ja sjesti za laptop“ – okrenula se i nastavila pisati. Ubrzo ili se bar njoj tako činilo, začula je hrapavi glas svoje majke.

„Ti se već digla?! Pa kol'ko je to?“ okreće glavu prema satu na zidu „Deset?“

Dan je počeo. Ustaje od laptopa i kreće u kuhinju. Novi sudski proces. Majka zaboravila svoje sedmomjesečno dijete u trgovini. Očajan otac se bori za skrbništvo nad djetetom. Ema krene prema sudoperu.

Sudac:“ Neću dopustiti galamu na raspravi“

Potajno se nadala da će zveket suđa u pranju nadjačati glasove sa TV ekrana.

„To ne znači da sam ja loša majka“.

Majka je usput i lezbijka i živi sa svojom partnericom. Sudac poziva partnericu na klupu za svjedočenje. Ema pomisli kako je loša kćerka.

„Ona je moja cura“ – čuje se dalje na pitanje suca o srodstvu sa tuženom.

Ema pojača mlaz vode na najjače i pokuša skrenuti misli u nekom drugom smjeru. Hrpa prljavih čaša čeka na svoj red. Njen mlađi sin Darin ima običaj uzimati novu čašu svaki put kada ide nešto piti. Sve dok ne nestane čistih čaša u kuhinjskom ormariću.

Ema glasno uzdahne. Već je digla ruke od podučavanja i ispravljanja loših navika.

Iz druge sobe saznajemo da je majka bolesna i da je bolest uzrok njenog zaboravljanja. U tom trenutku Ema počne suosjećati s aktericom te emisije koju nikako nije voljela. Ema naime jako dobro pozna taj osjećaj kada se mozak potpuno isprazni i kad ispred sebe imaš tabulu rasu, ukotvljen u mrtvom trenutku koji ničemu ne vodi.

Imala je Ema moždanu sinkopu ili tzv. djelomičnu amneziju u kojem stanju se ničega nije mogla sjetiti. Čak ni gdje je, tko je, tko su ljudi oko nje. Veoma intenzivan i ružan osjećaj kada više ne vladaš svojim tijelom.

Sjetila se jednog događaja u bolnici. Čekajući sa svojom majkom pregled kod dijabetologa, svjedočila je prizoru kad je medicinska sestra uputila jednu ženu na recepciju kako bi se mogla upisati za pregled. Medicinska sestra očito ne sumnjajući da pred sobom ima osobu koja nije iz ovoga grada i koja se ne snalazi dobro, brzo je zamakla za vratima ordinacije.

Ema je odmah „pokopčala“ stvari i kako je uvijek bila spremna svima pomoći, ustala se i prišla gospođi. U trenutku kada je trebala gospođi objasniti kako hodnikom stići na željeni cilj, pred njom je stajao taj hodnik kao neki tunel bez početka i kraja, bez mjesta prepoznavanja i smisla postojanja. Buljila je u taj hodnik koji joj nije davao nikakve informacije, ukočena u trenutku apsolutne praznine u njenom sjećanju.

Osjećajući da taj trenutak njene šutnje traje predugo pokušala se povratiti u prijašnje stanje. Da ne bi ispala čudakinjom i glupačom, sjetila se da može reći ženi kako se do recepcije ide i liftom. Žena ju je poslušala i otišla. Ema se pokunjeno vratila na svoju stolicu ispred ordinacije znajući da je podbacila na zadatku. Sve što je trebala taj trenutak reći bilo je da žena krene ravno hodnikom do kraja i tada desno, ponovo do kraja.

Već su se nalazile na nivou recepcije. Samo kada se penješ iz podruma gdje se nalazi Hitni prijem, ideš liftom na prvi kat. No, sada je bilo kasno. Nestrpljivo je iščekivala hoće li se gospođa vratiti. Ugledavši ju upita: „Jeste li pronašli?“ „Da“ – zvučao je odgovor. Tada je promrljala nešto kao ispriku zbog svoje zbunjenosti od nesnosne vrućine koja je vladala. Ema ne podnosi vrućine. I kada je prisiljena nešto raditi po vrućinama, ona jednostavno „grize“. Nitko joj se ne usudi prići. Sada je morala biti strpljiva zbog majke.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Sumanuta