Hrvatska pošta pustila je u optjecaj 22. studenog 2023. novu prigodnu poštansku marku „Božić 2023.“ Marke u povodu Božića Hrvatska pošta izdaje od 1991., te su dosad objavljena ukupno 33 prigodna izdanja. Autorica ovogodišnje marke je Ariana Noršić, dizajnerica iz Samobora, a marka je tiskana u arku od 20 maraka u nakladi od 400 000 primjeraka te kao samoljepljiva marka otisnuta u 100 000 primjeraka u karnetima od 10 maraka. Marka je označena slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te poštarine za dopisnicu, odnosno razglednicu u unutarnjem prometu. Motiv na marki je detalj bora s hrvatskim tradicijskim ukrasima – licitarima. Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).
Tekst pratećeg letka uz marku napisala je akademkinja Željka Čorak
Božić je blagdan koji svojim čarobnim ozračjem prelazi granice vjerskog štovanja i na nekoj je, doduše površnijoj, potrošnijoj razini gotovo globalno prihvaćen. Bogata, simbolična ikonografija slavlja Rođenja u sinkretizmu kultura i civilizacija svodi se uglavnom na nadmetanje blještavilom. Tiho treperenje vječnih betlehemskih zvijezda ionako je ugašeno na suvremenim gradskim nebesima. Ipak, zaraznom poopćenju rituala i slika opiru se neki znakovi dugog trajanja, neki običaji kojima su ocrtane stanovite zone; svakako je Božić još uvijek i jedan od elemenata razaznavanja zavičaja. Moglo bi se reći i da svaka kuća u koju Božić ulazi ima svoj Božić: Božić kao baštinu.
U božićnu baštinu Hrvatske, posebno sjeverne i srednje Hrvatske, ulazi licitarski nakit za božićna drvca. Licitari su trajni kolači od slatkog tijesta, najrazličitijih oblika, među kojima je omiljeno srce kao simbol i dar ljubavi, zatim dijete u povojima – dar za rođenje, pa konjići, jele, ptice, sve moguće životinjice, cvjetovi, plodovi, vjenčići – darovi za veselje. Ikonografija licitara s vremenom se neslućeno razrasla i osuvremenila. Kolačići su glazirani u različitim bojama, nekada je to u prvom redu bila crvena, pa žuta, zelena, plava – danas je i repertoar boja i nijansi proširen, tu je sve od bijele do crne. Osnovni oblik raskošno se ukrašava istisnutom slatkom masom kojom se iscrtavaju šare, vrpce, cvjetići, točkice, valovite i iskrižane linije u bijeloj ili nekoj kontrastnoj boji. U gotove oblike ponekad se umeću ogledalca (pučka varijanta za „flirtation mirror“), ili pak otisnute sličice ljupkih djevojačkih i dječjih lica.
Licitari se izrađuju u kalupima koji su nekad bili drveni, a danas su limeni. Za izradu tih kolačića, od onih sitnih pa sve do dimenzija ovećih zidnih ukrasa, potrebna je velika vještina i poneka obiteljska tajna. Nekada su oni bili slikoviti sajmišni proizvodi, a to su, na sve rjeđoj primarnoj razini, još i danas; na sekundarnoj razini, stekli su status cijenjenih, maštovito dizajniranih lokalnih, pa onda i nacionalnih suvenira. 2010. upisani su na listu UNESCO-ove nematerijalne svjetske baštine. Njihovih proizvođača, međutim, sve je manje, tako da i u ovom slučaju čovjek ljubi kad izgubi. Jedno od središta još postojeće proizvodnje svakako je Samobor, gdje se u predblagdanske i blagdanske dane na trgu, na sajmu, mogu vidjeti najljepši primjerci tih čudesnih malih umjetnina.
Porijeklo licitara seže duboko u srednji vijek, a veže se posebno uz sjevernoeuropske i srednjoeuropske samostane i njihovu proizvodnju medenih slatkiša. U šesnaestom i sedamnaestom stoljeću zna se za male obojene i ukrašene kolače stilizirane prema realističnim predlošcima. Zanimljivo je da je to razdoblje upravo razdoblje manirizma (u sjevernoj Europi on traje dulje), vrijeme kulture metafore, dakle kulture onoga „kao“: jedan materijal oponaša drugi materijal, mali predmet oponaša veliki i obratno… Moglo bi se reći da je licitar duboka povijesna naplavina, poput motiva morčića u nakitu, ili poput paške čipke, koji su također ostavština manirizma, a preživjeli su ondje gdje je vrijeme sporije teklo…
Na ovogodišnjoj hrvatskoj poštanskoj marki prikazane su guste zimzelene grane i nekoliko licitara. Tu su zvijezde koje su pale s neba, zvijezda-pahuljica koja se zacrvenjela u toplini doma, i napokon mala jela na velikoj jeli… U božićnoj ikonografiji, uz bijelu boju snijega, prevladavaju tamna zelena i crvena. Ta zelena je boja zaspalih šuma, onoga što čeka i što će se probuditi. Crvena je boja srca, života, radosti. Boja obećanja i boja ispunjenja: i jedno i drugo je božićna baština koju ju je zavičaj sačuvao, a ona ga je obilježila.
