Škola nije uvijek najsretnije mjesto kada je u pitanju odgoj i obrazovanje, zato postoje izvanškolski centri i ustanove koji često puta nadomjeste sve manjkavosti klasičnog obrazovnog sustava. Jedno od takvih mjesta otkrio sam tek nedavno; radi se o kulturnoj udruzi Nova Akropola.
Nova Akropola je međunarodna organizacija filozofskog, kulturnog i društvenog karaktera, osnovana 1957. godine u Buenos Airesu. Njezini ogranci danas postoje u preko 50 zemalja svijeta, povezujući više od 15 000 volontera i stotine tisuća simpatizera, pripadnika različitih naroda i vjeroispovijesti. Sjedište hrvatskog ogranka (osnovanog kao udruga 1990.) nalazi se u Zagrebu, sa podružnicama u Rijeci, Puli, Splitu, Osijeku i Varaždinu.
Razlog zašto sam ovotjednu kolumnu odlučio posvetiti baš ovoj udruzi, jeste kulturno-obrazovna širina njihovog programa, kojim popunjavaju jednu veliku prazninu u duhovnom biću hrvatskog društva, nastaloj u rascjepu između površnog znanja stečenog u školama i raznih vrsta kulturnih i vjerskih predrasuda stečenih okolo škole.
Predavanja, seminari i tečajevi iz područja filozofije, arhitekture, psihologije, povijesti civilizacija i kultura, te drugih humanističkih i prirodnih znanosti, kao i razne umjetničke, ekološke i humanitarne aktivnosti, samo su neke iz opisa djelatnosti kojima vrijedni akademski radnici i članovi ove udruge posvećuju svoje vrijeme.
"U staroj Grčkoj Akropola je bila najviši dio grada. Bilo je to mjesto gdje se uspostavljao kontakt između vidljivog i nevidljivog. Za nas je to simboličko mjesto, mjesto koje sugerira uspon prema našim najvišim aspektima. Vjerujemo da su današnjem svijetu potrebne nove ‘Akropole' sagrađene ne od kamena, već od ljudskih bića, podignute u srcu naših gradova, gdje ljudi mogu rasti iznutra i ponovo uspostaviti duboke veze s drugima i s prirodom." - kaže se na službenoj web stranici ove kulturne udruge, koja simbolizam vlastita imena pretače u tri praktična načela:
- Promicati ideal univerzalnog bratstva, utemeljenog na poštivanju ljudskog dostojanstva, bez obzira na razlike u rasi, spolu, kulturi, društvenom porijeklu i ostalom.
- Poticati ljubav za mudrošću koja, kroz komparativni studij filozofije, religija, znanosti i umjetnosti, promiče znanje o svijetu, prirodi i ljudskim bićima.
- Razvijati najbolje od našeg ljudskog potencijala, promičući naše puno ostvarenje kao osoba i našu integriranost u prirodu i društvo.
Da! - rekoh na glas, to je u biti ono što nama kao modernom društvu kršćanske kulture nedostaje s jedne i s druge strane oltara. No tada mi padne na um da je tome krivo upravo naše obrazovanje koje nam je poturilo jednu sasvim pogrešnu definiciju preko koje svaku vrstu kolektivnog ponašanja možemo proglasiti kulturom. Evo kako ona glasi:
"Pod kulturom podrazumijevamo skup svih procesa, promjena i tvorevina koje su nastale kao posljedica materijalne i duhovne intervencije ljudskog društva."
Na prvi pogled sve izgleda u redu, ali već na drugi pogled vidi se jedna velika pedagoška crna rupa...Naime, učenici koji gaje štreberski odnos prema znanju, iz tako površne definicije mogli bi lako izvući krivi zaključak o vladanju, jer i svaka materijalna i duhovna devastacija društva može se staviti u isti kontekst, samo ih je bitno ubaciti u skup... Drugim riječima, sav gospodarski kriminal, privatizacijska pljačka, ekološka devastacija, ratno razbojništvo, ratno profiterstvo...i ostale tekovine našeg samoupravnog kapitalizma...sve je to također skup procesa, promjena i tvorevina koje su nastale kao posljedica materijalne i duhovne intervencije ljudskog društva.
I što sad? Očito da postoje samo dva izlaza: ukinuti navedenu definiciju ili podići kulturu obrazovanja na znatno višu razinu, tako da više ne bude nikakve zabune.
Vjerujem da ćete se složiti kako je ova druga opcija sigurno bolje rješenje. Spomen kulturne udruge Nova Akropola samo je podsjetnik da Hrvatska u tom pogledu ima potencijala.
