Pozdrav ljudi, evo i mene, nakon nekog vremena, malo kasnim sa tekstom, ali bolje ikad nego nikad. Ne nisam se polupao s autom nakon završene autoškole, ako ste to pomislili, nije me niti neka treba pokupila za Rokovo i nije puštala od sebe puni tjedan dana, niti su me zabarikadirali traktori na obilaznici. Razlog je jedan banalan, ili s druge strane i ne baš banalan, nedostatak inspiracije i napretek neke lijenosti, bit' će da je neka kasno ljetna depresija. Strogi urednik gnjavi da sam probio sve rokove, da mi neće isplatiti honorar, a zaprijetio je da više nećemo skupa na hladnu pivu. E tu sam se zabrinuo, vidim da je vrag odnio šalu, upregnuo sam moždane vijuge i prebirao po mutnim sjećanjima na djetinjstvo, starog, nakupilo se tu još dosta tema za obraditi, ali iz principa ovaj tjedan ne želim pisati o sebi i starome, imam neke svoje osobne razloge koje ću zadržati za sebe, neke teme ne želim otvoriti, ne da mi se komplicirati život, pa koji vrag da pišem, odlučio sam da ovaj tekst bude o svemu i svačemu, a u biti o ničemu, tako krene no name strory.
Mogao bih vam sasuti dvije strane teksta o mojim upucavanjima pripadnicama ljepšega spola, možete si zamisliti koliko sam uspjeha imao, kada mi je ljubavni život kao stanje u državi, stabilna recesija. Dalo bi se potegnuti nadalje u prošlost, pa razvezati kako sam se propisno osramotio jednom prilikom na satu tjelesnoga, no neću, reći ću samo da sam se propisno isprdio toga puta. Mogao bih vam pričati o maturalnoj večeri i što mi je stari govorio tada ili o maturalnom putovanju u onaj Loret de Mar ili kako se već piše to mjesto poznato po masi hrvatskih klinaca u devedesetim godinama. Da pišem o savjetima starog vezano o ženama, e to bi bilo dobro, stari je dosta potrošio ženski u svoje vrijeme, no neću ni o tome, a ni na kraj pameti mi nije da pišem o Mamiću i Dinamu.
Buljim u kompjutor već danima, započnem jednu temu, napišem ju do pola pa delete, i tako drugi dan pa treći, a nije baš da i imam i motivaciju ovih dana, kao da su mi sve muze pogubile po putu. Da vas gnjavim sa još jednom temom izvučenom iz naftalina osamdesetih, ma nema šanse. Ta potegnem jednu ozbiljnu temu poput alkoholizma u društvu, bolesti depresije, anksioznosti, homoseksualnosti ili neke druge vječite tabu teme, za Boga miloga ovoga puta ne. Da skršim jednu aktualnu dnevno-političku temu, hvala, ali ne hvala. Da posvetim koju crticu nekome osebujnom liku iz moga susjedstva, a ima ih hvala Bogu dobar prosjek po kvadratnom metru. Sada su mi na umu dvije stvari; prva zahvala starome na svim divnim trenucima, i onim manje divnim, na izmamljenim osmjesima i namamljenim suzama, svi su me ti događaji oplemenili kao osobu i druga stvar je dragi Uredniče evo ti tvoga teksta i vodi me na jednu hladnu.
Drugi tjedan nastavljamo sa malim pričama o velikim stvarima.
