NOSKOVCI - Još je moj djed zapamtio ovaj hrast u ovakvom stanju i ove veličine kakav je danas, rekao nam je 70-godišnji Marko Veriga, koji je rođen u kući točno preko puta velikog stabla u Noskovcima, selu pokraj Drave u općini Čađavica. Veriga danas živi u Zagrebu, ali ljeta ga uvijek iznova vuku u njegovce Noskovce, gdje rado u hladovini svoga dvorišta sjedi i uživa u pogledu na hrast ispod kojega je izmicalo i njegovo djetinjstvo.
Dok su rodbina i susjedi obitelji Zlatka Mađarevića nizali velike listove duhana pripremajući ih za sušenje, u razgovoru su se nizale teme o teškom kruhu seljačkom, o još neisplaćenim lanjskim poticajima, o nepravedno malim mirovinama za godine mukotrpnog rada i nepravedno velikim socijalnim pomoćima onima koji nikad nisu radili, da bi na red došao i hrast stotinjak metara od njihove kuće. Ne znaju mnogo o njemu, ali priča se da ima i više od 350 godina i da je ucrtan u vojne karte nekadašnje vojske kao značajni orijentir, a vrijeđa ih što su neke novine već pisale o njemu, ali su ga „premjestile" iz Noskovaca u Orahovicu. Vjeruju da će više o hrastu znati Tomislav Mađarević, čovjek koga je distrofija prikovala za invalidska kolica pa je mnoge sate posvetio proučavanju svoga zavičaja.
A Mađarević zna da noskovački hrast živi sigurno dulje od 350 godina, ali možda je još i mnogo stariji. Nekad je tu bila velika hrastova šuma, pedesetih godina prošlog stoljeća na početku sela ostalo je još četiri ili pet stabala, a danas još samo jedno, najveće i najstarije. Planirano nogometno igralište na tome mjestu zbog nekih vojnih interesa moralo se pomaknuti bliže hrastu pa su neke njegove niske grane morale biti odsječene. Danas u Noskovcima nema dovoljno nogometaša pa smo i igralište zatekli nepokošeno i nekorišteno. Prije stotinjak godina u tom je selu živjelo 800 ljudi, a danas ih nema više od dvjesto. Mladi odlaze, a o povratku se možda samo sanja.
Ljubav prema selu kod starijih Noskovčana uspoređuje Gupčevu lipu u Gornjoj Stubici s noskovačkim hrastom, kojega bi također trebalo zaštititi i sačuvati od propadanja. Jedna grana na vrhu stabla osušila se i i trebalo bi je pažljivo ukloniti. I do sada su se sušile pojedine grane, ali hrast se uvijek iznova obnavlja. Valjda će poživjeti još stotinjak godina...
