Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Politika

Nosačica kišobrana

  Boris Pavelić/Novi list           19.09.2014.         2334 pogleda
Nosačica kišobrana

Kišilo je kada je Jakovina stigao pred letovanićku gostionicu. Ugledavši kamere, ministar poljoprivrede iskočio je iz moćnog crnog džipa, mlada suradnica odmah je nad njim raskrilila golemi kišobran, i cupkala tako cijeloga ministrova boravka u poplavljenom selu. Usredotočeni na katastrofu, novinari Jakovinu nisu ni pitali zašto mu žena nosi kišobran.

Zašto, zaboga, itko ministru nosi kišobran? Kakva je to vlada u kojoj ministar ni kišobran ne nosi sam? Pola sata kasnije, Jakovinin se džip provezao glavnom ulicom dopola poplavljenog Letovanića. Zastao je načas pred kućnim brojevima 66 i 68. Na 66, Ivica Kušan opasao je kuću vrećama s pijeskom, u očajničkome pokušaju da drugi put ove godine obitelj obrani od bujice. Na 68, baka Kata Kasaić još se u subotu popela na kat, jer prizemlje je u vodi, a do kuće samo čamcem. Jakovina, zajedno s nosačicom kišobrana, bacio je pogled iz džipa na tu katastrofu, i ni prozor otvorio nije. Pa se odvezao.

   Zoran Milanović mogao je prekinuti takvo ponašanje. Mlad, ljevičar, navodno neopterećen glumljenom »grandezzom« nacionalista, mogao je upravu pretvoriti u skroman, samosvjestan i samokritičan građanski servis. Mogao je ukinuti nosačice kišobrana. Ali nije. Izjavio je kako ne kani podržavati populizam bandićevskog tipa, koji biračima podilazi efektnim a ispraznim gestama. Bio je to dobar početak, i mogao je rezultirati uravnoteženim, skromnim odnosom prema vlastitim biračima. Ali razvio se dijametralno suprotno: odbacujući populističko obmanjivanje, Milanović je svoju vladu zatvorio u kulu nezasluženog elitizma. A u kuli – luksuz.

   Neshvatljivo je kako Jakovina smatra samorazumljivim da mu bilo tko, pred poplavljenim ljudima, pridržava kišobran. Neshvatljivo je kako Jakovina ne razumije da mora izići iz tog džipa, sam zatvoriti kišobran, obuti čizme, zagaziti u vodu, baciti deset vreća s pijeskom, poslušati što postradali govore, pogledati im u oči, stisnuti im ruku... Umjesto toga, on unezvjereno izrekne načelnu, proračunatu izjavu, i nestane iza zatamnjenih prozora ulaštenog džipa.

   Nije problem samo u Jakovini. U kakvim se »mečkama« vozaju ministri? Koliko smo kupnji novih automobila izbrojili, i koliko je puta Milanović kupnju opravdavao? S koliko automobila u koloni putuje svaki ministar? Koliko osiguranje imaju? Živimo li u Iraku ili u Hrvatskoj, pa da su nužni toliki čuvari? Može se tvrditi da su pitanja te vrste tek populizam, ali odgovornost je ministara, ne novinara, pokazati da znaju i žele drugačije.

   Ali, ne treba im vjerovati kad govore da su iznad demagogije. Postoji esel Vaclava Havela, u nas objavljen u njegovoj knjizi »Sve je moguće«, u kojoj filozof-državnik na vlastitome primjeru analizira baš taj ozbiljni problem: iskušenje luksuza kojemu političari ne odolijevaju. Lako je sama sebe uvjeriti da bez luksuza ne možeš: sva ta ozbiljna lica, sastanci, obveze, žurba... Čovjek pomisli da je jako važan, da bez privilegija ne bi mogao raditi, i da ih je, naposljetku, zaslužio. Na kraju, duri se kada ih izgubi – jer eto, propast će svijet kad on prestane biti ministar. I tako, korak po korak, jedni plivaju do grla, a drugima žene pridržavaju kišobrane. To nije politika, to je ravnodušnost.

Kolumna Pronađena zemlja Borsa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

joda
21.9.2014. 21:42
Čovjek se eto ni kriv ni dužan našao na mjestu ministra, a stručne i mentalne sposobnosti mu dosežu do maksimalno voditelja farme i to tek prosječnog. Okružio se siroče hrpom jesmena (to su vam oni što mu stalno povlađuju:da ministre, bravo ministre, dobro ste im rekli ministre). Dođe mi ga čak i žao, jer iz svega viđenog očito je da čovjek nema ni jednog pametnog i iskrenog prijatelja koji bi mu otvoreno po cijenu prijateljstva rekao, čovječe spusti se na zemlju. Nama samo ostaje gorak okus spoznaje, bože tko nas to vodi.
siniša prpić
21.9.2014. 20:10
Francek, iako se ponekad ne slažem u svemu s našim "Antom", toliko ga poznajem da mogu reći da nikada nije imao "dlake na jeziku". Bio je i ostao, jedan veliki, pošteni "šljaker".
Sa svojim promišljanjima, i svojim stavom.
Sulejman veliki
21.9.2014. 19:59
A zašto Francek, molit ću lijepo, ne bi napisao ovaj tekst?
francek
21.9.2014. 8:26
Ma, ljudi , je li to moguće ? Boris Pavelić , pa da napiše ovaj tekst....??????
Autor Lj.R.W.
20.9.2014. 18:43
A kak bi mi inače znali da je on ministar? Zato pored ostalog, postoje i držačice kišobrana! Problem je i to što tu držačicu kišobrana mi, raja, plaćamo!
zigi7darko
19.9.2014. 16:13
Da, da, ove zadnje rečenice su prokleto istinite.
Bio to ravnatelj škole ili neke javne ustanove, načelnik općine, gradonačelnik, župan, oni su svi uvjereni da su baš oni "bogom dani" za taj posao i da bi bez njih sve propalo...
Može se jednostavno reći da su izgubili kompas, od drveta ne vide šumu, na našu žalost i štetu!


Još iz kategorije Politika